"Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu
jer udovi smo jedni drugima." (Ef.4:25)
Mi kršćani trebamo jedni druge. Možda ovu izjavu doživljavamo kao nešto samorazumljivo, no ipak vrijedi posvetiti tome koju riječ više.
Vjerojatno je prvo na što pomislimo kada kažemo da "trebamo jedni druge" naše aktivno zajedništvo s braćom i sestrama kroz koje se međusobno hrabrimo, pomažemo, tješimo, duhovno rastemo i služimo Gospodinu.
Dakako, sve je to istina. Svaka od ovih stvari je važna i potrebna za svakodnevni kršćanski život, baš kao i za zdrav i uravnotežen kršćanski rast. O tome u poslanici Herbrejima čitamo: "Ne ostavljajmo, kako neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približava Dan!" (Heb.10:25)
No, postoji nešto što također izgleda samorazumljivo: to je odgovornost koju svaki pojedinac-kršćanin ima prema Tijelu Kristovom. Nažalost, ipak se često susrećemo sa negativnim posljedicama zanemarivanja ove jednostavne istine.
Život u zajedništvu uvijek sa sobom nosi određene obaveze i odgovornosti. Sve što neki član Tijela čini, čitavo Tijelo osjeća. Ako jedan padne, čitavo Tijelo osjeća posljedice. I kada netko zastrani ili zapadne u grijeh u svojim razmišljanjima, stavovima ili djelima, Tijelo Kristovo to osjeća.
Spomenuli smo obaveze i odgovornosti. Kada govorimo o kršćanskom životu ova dva pojma su neraskidivo vezana i nije ih moguće razdvojiti.
Ako se ono što se događa meni odražava na druge, tada ja radi njih baš kao i radi samoga sebe imam obavezu voditi računa o sebi, svojem življenju i svojim postupcima. Zbog posljedica koje moje življenje ostavlja na Tijelo Kristovo, ja sam odgovoran za svoje postupke tom istom Tijelu.
U Kristu, znamo, nema mjesta za sebičnost. Ako smo svjesni činjenice da naše duhovno stanje donosi posljedice u živote naših bližnjih, nemamo pravo zanemariti odgovornost koju imamo prema njima.
S druge strane, znamo i da smo nesavršeni, te da veoma lako i protiv svoje volje možemo doći u situaciju da u nekom aspektu svog kršćanskog življenja "zastranimo".
Kako se onda odgovorno ponašati prema drugima, a ne natovariti na vlastita pleća nepodnošljiv teret krivice ili nerealnih očekivanja?
Odgovor je upravo u razumijevanju odgovornosti prema Tijelu Kristovu.
R.T.Kendall u knjizi "Osjetljivost Duha" primjećuje: "Mislim da je glavni razlog zbog kojeg ljudi zastrane u tome, što ne ostaju nikome odgovorni, a zbog toga se dobro osjećaju. 'Ja sam odgovoran samo Bogu', kažu neki pobožno. Zvuči dobro, ali to uopće nije dobro! Biti odgovoran nekome je jedan od najboljih razloga da budeš član crkve i pod autoritetom njezine zajednice i vodstva."
Kazati da smo odgovorni samo Bogu znači svoje pouzdanje stavljati u same sebe. No učinivši nas dijelom Tijela Kristova, Bog nam je omogućio da možemo poslušati upozorenja onih koji nas poznaju i vole, onih koji znaju motive koji nas pokreću. Odbacimo li njihove savjete i upozorenja na najboljem smo putu da zapadnemo u veliku nevolju. A nevolja nam, znamo, uvijek "diše za vratom".
Ovaj princip duhovnog nadgledništva nije proizvoljan - to je pravilo u kojem ne postoje izuzeci. Sviđalo se to nama ili ne, mi smo obavezni biti odgovorni jedni drugima, baš kao što Pismo kaže:
"Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!" (Ef.5:21)
Kada razmišljamo o sebi, vrlo često se potcjenjujemo ili precjenjujemo, ali vrlo rijetko donosimo objektivnu i točnu procijenu vlastite vrijednosti.
Zanimljivo je da nam, kada razmišljamo o tome što mi želimo uraditi za Boga, na um padaju mnoge divne stvari, ali onoga trenutka kada počnemo razmišljati o tome što mi Bogu možemo dati, nerjetko ostanemo bez teksta.
Zastanimo zato na trenutak i pogledajmo koliko smo mi stvarno vrijedni u Božjim očima?
U Post.1:27 čitamo da je Bog rekao "Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku!". I zaista, Bog je stvorio čovjeka i ženu i blagoslovio ih (Post.1:28). No, primjetimo da, iako je uslijedio pad zbog kojega je čitavo čovječanstvo primilo pravednu kaznu, Bog nije napustio čovjeka.
Job kaže: "Ne pazi li On na moje putove, ne broji li sve moje korake?" (Job 31:4), a u Rim.5:8 čitamo: "Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.". Sličnih primjera Božje ljubavi prema čovjeku nalazimo na mnogo mjesta u Bibliji.
Bog nas je stvorio čudesno, milošću nas je spasio po vjeri, njegovo smo djelo i sav naš život mu je, kaže Riječ, unaprijed poznat.
Nije nam dakle sporno da je Bog nas ljude toliko volio da je žrtvovao svoga sina za nas, ali čini se da često imamo problem vjerovati da baš nas, pojedince, Bog smatra vrijednima. Pretpostavljam da je to zbog toga što nismo navikli razmišljati o sebi kao o jedinstvenoj osobi koju je Bog stvorio.
Svaki je čovijek jedinstvena kreacija. Sve ono što mi jesmo, naš izgled, naše osobine, razmišljanja, iskustva, strasti, čak i neuspjesi, nisu slučajno u našem životu. Ne samo da nas one čine jedinstvenima, već nam naše životne okolnosti zorno svjedoće da je Božje zanimanje za nas stalno prisutno u našim životima.
Uistinu, svatko od nas je Božje remek-djelo. Možda o sebi tako ne mislimo, no takve nas je Bog stvorio! Doduše, možda nas je grijeh u međuvremenu nagrdio, možda smo poput nekog starog antičkog spomenika oštećeni, potamnjeli i okaljani, ali još uvijek smo u Njegovim očima predivni i vrijedni truda!
Znamo kako Bog želi da se svi ljudi spase, ali također znamo i da se svi ljudi ipak neće spasiti. Zato mi koji smo spašeni, ne smijemo zaboraviti da smo silnu milost spasenja primili bez ikakve zasluge. Ta milost je, dakle, besplatni dar koji smo primili.
Kada dobijemo od nekoga dar, to nas obićno obraduje. Često tada poželimo na neki način iskazati zahvalnost onome tko nas je darivao. Nije stoga ništa neobićno što se u srcima mnogih ljudi javlja želja da dragovoljnim i radosnim služenjem iskažu zahvalnost Bogu-stvoritelju koji ih je darivao milošću spasenja.
Tako na kraju, iako nas je Bog opremio mnogim dobrim osobinama i sposobnostima, samo o nama ovisi hoćemo li ih upotrijebiti za Božje naume ili za svoje osobne interese.
Zato zamolimo Boga da nam pomogne da bolje vidimo njegovo remek-djelo u sebi, kako nas pogreške koje smo učinili ne bi spriječile da Mu budemo korisni.
Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?
ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com
Licemjerje modernih farizeja
Umiranje iznutra...
Kome vjerovati?
Odvojeni od stada?
Kamo ideš čovječe?
O nepovredivosti braka
Poznaješ li Ljubav?
Poezija: Ti si Kriste moja nada
Žudnja za neuhvatljivim
Vrijeme zbunjenosti
Nesnošljiva tolerancija
Koga Bog ljubi?
Tko su baštinici neba?
Epitaf ili čemu živjeti?
35 pitanja: kakav si kršćanin?
Poezija: Ispod ovog plavog neba
Poezija: Trebam te
Poezija: Čarolja predvečerja
Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak