Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.
(Job 14:1-2)
Zamislimo se malo o tome.
Život je kratak.
Tek što smo počeli razabirati gdje se nalazimo i kamo nam je ići, već se primiče kraj.
I što god mi uradili, nemoćni smo to promjeniti.
Jedino što možemo promjeniti jest naš odnos prema životu.
Mi smo stvoreni da bismo uživali prisan odnos s Bogom i već na samom početku mnogo nam je bilo dano:
I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!
(Post.1:28-29)
Kada je Bog stvarao svijet, obdario nas je darom primjerenim svojoj veličini – dao nam je sve!
Ali, nama to nije bilo dovoljno.
Namjerno kažem: nama.
Ne nekom Adamu i nekoj Evi, nego nama.
Jer, mi smo njihovi potomci.
Mi baštinimo posljedice njihovih odluka.
Danas smo upravo mi oni koji živimo takav život zato što oni, tada i tamo, nisu bili iskreni.
Nisu bili iskreni prema Bogu, ali usudio bih se reći kako nisu bili iskreni ni prema sebi.
Oni su znali što su uradili, a Riječ Božja svjedoči za to:
Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo!
(Post:3:22a)
Iako su mogli kazati istinu, Adam i Eva izabrali su laž.
A njihova ih je laž osudila.
Znamo, pokušali su se sakriti pred Bogom, upravo kao što to i mi danas često radimo kada znamo da smo počinili neki grijeh..
No, čak i kada bismo mogli umaći Bogu, naše nas riječi i djela izdaju. Baš kao Adama:
Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"
(Post.3:11)
Ne čudi, zbog toga, zaslužena osuda zbog neiskajanog grijeha:
Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.
(Post.3:22-23)
U našoj je prirodi da uvijek kada počinimo grijeh poželimo lagati kako bismo se opravdali!
Ali, i u mnogim drugim situacijama pokazuje se naš kronični nedostatak iskrenosti.
Iako bi trebali uvijek biti iskreni, stalno smo iznova kušani nešto slagati ili zatajiti.
Svi vrlo dobro znamo koliko su istinite Pavlove riječi iz Rim.7:24 :
Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?
No, vrlo često zaboravljamo slijedeći stih:
Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!
Uistinu, nismo prepušteni sami sebi.
Mnogo puta ćemo čuti nekoga da kaže kako u životu postoje neke situacije u kojima moramo lagati.
Prisjetimo li se samo onoga što svakodnevno proživljavamo u svojim životima, lako nam se može učiniti kako je ovo vrlo razborita tvrdnja.
Ali, to je laž!
To je najbezočnija sotonska laž koja napada samu srž onoga u što vjerujemo i što ispovijedamo.
Svaki put kada posegnemo za laži u svom životu mi se odričemo spasonosne sile Božje!
Svaki put kad slažemo mi kažemo Bogu: 'Oprosti Bože, ali ova je situacija prevelika za tebe'.
Kao da mu kažemo: 'Ja znam bolje.'
Tada često i sami sebe lažemo uvjeravajući se kako Bog zna da je upravo ta situacija bila preteška za nas pa će nam stoga on sigurno oprostiti.
Ali, nije li taj isti Bog kazao:
Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.
(1.Kor.10:13)
I dalje, zar nije kazano:
Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
(Rim.8:31)
Ako smo uistinu Kristovi, nemamo drugog izbora nego odvažiti se biti iskreni.
Na koncu, pisano je i ovo:
U svemu tome sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio.
(Rim.8:37)
Jeste li kada razmišljali o tome što uistinu znači ljubiti i što je to ljubav?
Ljubav je riječ koja se danas jako mnogo upotrebljava. Mnogima su usta puna ljubavi, ali što je s djelima?
Čini se da postoji očit nesrazmjer izmedju riječi i djela kada je riječ o ljubavi. Jer da je na ovome svijetu više ljubavi, bilo bi manje patnje, manje nevolje, manje tuge.
Kada razmišljamo o tome što čini nekoga kršćaninom većina će se nas najprije sjetiti pojma ljubav, ali postoji još jedna ključna riječ: radost.
Kršćanin bez radosti ne postoji – postoje samo ljudi koji sebe nazivaju kršćanima, no samo onaj tko je uistinu Kristov ima njegovu ljubav u sebi, a ona ga čini radosnim.
Zaista, nemoguće je svim srcem iskreno ljubiti bližnjega, ako ne volimo Boga.
Upravo je Božja ljubav ono što prosijava kroz nas i nadvladava naš ponos, samoljublje i oholost koje su nam urođene. Naravno, samo ako smo Njegovi.
Da, mi možemo jako dobro glumiti ljubav.
U tome smo odlično istrenirani.
Radimo to čak i nesvjesno, potpuno automatski, iz navike.
Ali, čim nas netko takne tamo gdje smo osjetljivi, tamo gdje boli, začas se vidi gdje zaista stojimo. Tada se vidi imamo li stvarno ljubavi u sebi.
Želimo li zaista naučiti ljubiti, moramo se osloboditi svega onoga što guši ljubav.
Ljubav je nesebična – kako ćemo voljeti ako drugoga ne smatramo važnijim od sebe?
Ljubav je milostiva – kako ćemo iskazati milost ako prije toga ne prezremo vlastitu dobrobit?
Ljubav je velikodušna – kako možemo dati ako smo sebični?
Pročitajmo Hvalospjev ljubavi, on na divan način govori o tome: (1.Kor.13:1-8)
13Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! 3 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. 4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 8 Ljubav nikad ne prestaje.
Slijedeća stvar koju moramo istaknuti kada govorimo o ljubavi jest naša potreba da budemo voljeni.
Ta je potreba utkana u samu srž našeg bića: sam ju je Bog tamo stavio!
Mi smo stvoreni za zajedništvo. Za zajedništvo sa Bogom i za zajedništvo jedni sa drugima.
To je neporeciva činjenica.
Važno je da shvatimo da je Bog tvorac svih odnosa – svi odnosi koje želimo upostaviti sa drugim ljudima nastaju po uzoru na njegov odnos s nama.
Bog je taj koji nas bezuvjetno ljubi!
Razmislimo načas o tome.
Bog ne traži da mi njega najprije ljubimo da bi on nas ljubio. Ne, on nas ljubi prvi!
Mi ljudi smo ti koji svoje odnose gradimo na principu uzvraćanja – u pravilu najčešće volimo one koji nas vole, a hladni smo prema onima koji nas ne vole.
Svi mi iz iskustva znamo da voljeti nije nimalo lako. Lako je voljeti one koji su nam dragi i koji nas vole. Ali, mi stvarno nemamo snage voljeti one koje je teško voljeti! Tu snagu nam može dati samo Bog.
Isus je bio drugačiji. On nije tražio da ga ljubimo, ali je svim silama svoga bića ljubio nas.
Možemo reći: 'naravno, pa on je Bog' i nećemo pogriješiti, ali Isus je bio i čovjek. Svojim životom, svojim djelima, i svojim riječima pokazao nam je kako treba ljubiti.
U 1. Iv. 4:7-12 Isus nam o tome jasno govori:
Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. 8 Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. 9 U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. 10 U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. 11 Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. 12 Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.
Ne možemo zaista voljeti Božjom ljubavlju ako nismo upoznali Boga.
Ne možemo zaista voljeti Božjom ljubavlju ako nemamo zajedništvo s Bogom.
Ne možemo zaista voljeti Božjom ljubavlju ako Mu se nismo potpuno i bezuvjetno predali.
Sjetimo se sada scene razapinjanja iz filma Pasija. Mnogi su pisali o tome, mnogi propovijedali. Netko je kazao da bismo taj film morali češće gledati da bismo u svom ljudskom, ograničenom umu, iznova i iznova oživotvorili stvarnost Isusove žrtve za nas.
Pokušajmo pojmiti kolika je bila ta ljubav koju je Bog imao za sve nas:
- ne samo za one dobre,
- ne samo za one uvažene,
- ne samo za one pravedne jer takvih nema,
nego za sve one grešne, jadne, izgubljene, prezrene, slabe ljude kakvi smo i sami.
Uspijemo li to razumjeti postaje nam nemoguće nakon takve ljubavi koja nam je sasvim nezasluženo podarena, ne voljeti druge ljude.
Ako zaista imamo Kristovu ljubav u nama, dakle ako shvaćamo i prihvaćamo stvarni smisao njegove žrtve, postaje nam sasvim prirodno i lako voljeti kao što je On volio nas.
I ako ikada posumnjamo u svoju sposobnost da ljubimo, ako nas ikada zli dovede u kušnju da pomislimo kako je takva vrsta ljubavi tu za neke druge ljude, a ne za nas, vratimo se Božije Riječi i ohrabrimo se.
Želio bih sada s vama podijeliti jednu rečenicu koja me zaista dotakla dok sam pripremao ovu lekciju. Vjerujem da je vrijedna da je zapamtimo:
"Evanđelje je potresna poruka o najvišoj ljubavi, koja vjernike motivira da se međusobno vole".
Apostol Pavao usporedio je jednom prilikom kršćanski život s utrkom. Razmislimo li o toj analogiji zamjećujemo da je kao i za utrku i za djelotvoran kršćanski život neophodno dobro se pripremiti tj. kontinuirano ulagati napor.
Osim toga, kao što je i u utrci lakše trčati zajedno s nekim, tako je i u kršćanskom životu od ključne važnosti imati zajedništvo sa drugim kršćanima.
Oni nas hrabre da se ne predajemo, potpomažu u našim naporima, potiću nas da zajednički istrčimo do cilja.
Ipak, kada uspoređujemo kršćanski život sa utrkom ne smijemo misliti kako Isusa moramo slijediti vlastitom snagom.
Mnogo je toga što vlastitim snagama možemo postići, ali živjeti svetim, moralnim i Bogu ugodnim životom nikako ne možemo.
Ovo je ograničenje koje moramo dobro razumjeti prije nego nastavimo.
Npr. ako je u mojoj naravi da sam lijen, nepouzdan i površan, ja mogu uložiti određen napor volje i za neko kraće vrijeme natjerati sebe da izvršavam svoje obaveze kvalitetno i na vrijeme. No, prije ili kasnije moja će prava priroda izbiti na površinu i ja ću iznova početi izbjegavati obaveze i biti površan u onome što radim.
Međutim, valja biti pošten pa primjetiti da takvo discipliniranje sebe u vlastitoj snazi ponekad i može dati neke trajne rezultate.
Npr. ja sam uspio u svojoj snazi prestati pušiti, i to već godinama traje, ali nisam ni uz najveće napore uspio spriječiti sebe da nagon za pušenjem ne zamijenim prekomjernim uzimanjem hrane ili pića.
Dakle, iako sam razriješio dio problema, ja sam i dalje ostao zarobljenik navike.
Nisam se, dakle, vlastitom snagom uspio osloboditi okova već sam jedno ropstvo zamijenio drugim.
Snagu koja nam je potrebna da bismo u potpunosti nadvladali izazove koji nam prijete u kršćanskom življenju, može nam dati samo Bog.
Želimo li postati potpuni u Kristu moramo dozvoliti Duhu Svetom da djeluje u našem životu!
Kršćanski život je nešto što ne možemo sami postići. Mi uistinu trebamo snagu za takav život, a tu snagu dobivamo samo i jedino po Božjem Duhu.
Naravno, postoji i naš dio u svemu tome, jer:
Mi moramo donijeti odluku da ćemo dozvoliti Bogu da nas vodi.
Mi se moramo predati njegovom vodstvu i otvoriti svoje srce da bi nas On ispunio svojim Duhom.
Mi se moramo dozvoliti Njemu da nas oblikuje prema Njegovim zamislima.
I kada jednom donesemo odluku da predamo svoj život u Njegove ruke, to mora biti zauvijek.
Svaki preostali dan našeg života mi moramo iznova i iznova donositi odluku da će Božji ciljevi biti naši ciljevi i da ih nećemo ostvarivati svojim snagama nego pod vodstvom Duha Svetoga.
U tom vodstvu, kojemu se svojom slobodnom voljom i s iskrenom željom moramo podložiti da bismo uistinu bili Kristovi učenici, važno je biti poslušan.
Bog od nas traži da disciplinirano slijedimo njegove naputke za naš život i to upravo onako kako nam to Duh svjedoči, a ne onako kako smo mi zamislili da bi to trebalo biti!
U poslanici Galaćanima 3:3 čitamo:
'Tako li ste nerazumni? Započeli ste u Duhu, pa da sada u tijelu dovršite?"
Razmotrimo sada djelovanje Duha Svetoga.
Da bi se Duh Sveti nastanio u nama najprije moramo doživiti obraćenje.
To znači da moramo spoznati da smo grešni, pokajati se za svoje grijehe i jednom zauvijek odlučiti da prihvaćamo Krista kao svog osobnog spasitelja.
Tako očišćeni od grijeha, pouzdajemo se u Isusa i Duh Sveti dolazi da se nastani u nama.
Duh Sveti tada započinje proces mijenjanja našeg karaktera. Od tada, On je taj koji nas vodi, daje nam snagu za život i čini da donosimo rod dostojan obraćenja.
Divno je znati da Bog živi u nama, ali moramo znati da On neće uraditi ništa što mu mi ne dozvolimo. Iako nas silno voli, On je svet i pravedan i drži svoju riječ koju nam je dao. Bog je, naime, čovjeku dao slobodnu volju i ma šta da se desi nikada nam je neće oduzeti.
O tome hoćemo li Mu biti podložni i vršiti njegovu volju ili ćemo ga odbaciti i živjeti po našoj vlastitoj volji ovisi i naša budućnost, da li ćemo baštiniti vječnu odvojenost od Boga (pakao) ili vječno zajedništvo s Njim (raj).
Evo što o tome kaže Riječ Božja u Galačanima 5:16-26
16 Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17 Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20 idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21 zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23 blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. 24 Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. 25 Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 26 Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima!
Svatko od nas bori se sa nekom od ovdje nabrojenih stvari.
Nitko od nas nije savršen, već naprotiv, iz dana u dan rastemo u spoznaji i trsimo se ne bi li nekako istrčali utrku života.
Podsjetimo se, u ovoj je utrci jedino važno doći na cilj, bez obzira tko će stići prvi.
Stoga ne zaboravimo:
Bog ne očekuje da sami prolazimo kroz život!
Zato imamo braću i sestre, Tijelo Kristovo, da nas kroz njega izgradjuje, snaži, tješi i poučava...
Bog ne očekuje da sami pronalazimo vlastiti put!
On zna što je najbolje za nas i vodi nas putem kojim su mnogi već prošli. Ne trebamo razbijati glavu što ćemo i kako raditi – On će se pobrinuti da nam pokaže što da radimo.
Bog ne očekuje da sami smognemo dovoljno snage da trajno živimo promijenjenim životom!
On zna da mi to ne možemo. Zato nam je dao svog Svetog Duha da nas vodi i da nam daje snage da živimo kršćanskim životom.
Sve što mi moramo uraditi jest biti voljni prepustiti nadzor Bogu i pustiti da nas On vodi!
Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?
ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com
Licemjerje modernih farizeja
Umiranje iznutra...
Kome vjerovati?
Odvojeni od stada?
Kamo ideš čovječe?
O nepovredivosti braka
Poznaješ li Ljubav?
Poezija: Ti si Kriste moja nada
Žudnja za neuhvatljivim
Vrijeme zbunjenosti
Nesnošljiva tolerancija
Koga Bog ljubi?
Tko su baštinici neba?
Epitaf ili čemu živjeti?
35 pitanja: kakav si kršćanin?
Poezija: Ispod ovog plavog neba
Poezija: Trebam te
Poezija: Čarolja predvečerja
Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak