Apostol Pavao usporedio je jednom prilikom kršćanski život s utrkom. Razmislimo li o toj analogiji zamjećujemo da je kao i za utrku i za djelotvoran kršćanski život neophodno dobro se pripremiti tj. kontinuirano ulagati napor.
Osim toga, kao što je i u utrci lakše trčati zajedno s nekim, tako je i u kršćanskom životu od ključne važnosti imati zajedništvo sa drugim kršćanima.
Oni nas hrabre da se ne predajemo, potpomažu u našim naporima, potiću nas da zajednički istrčimo do cilja.
Ipak, kada uspoređujemo kršćanski život sa utrkom ne smijemo misliti kako Isusa moramo slijediti vlastitom snagom.
Mnogo je toga što vlastitim snagama možemo postići, ali živjeti svetim, moralnim i Bogu ugodnim životom nikako ne možemo.
Ovo je ograničenje koje moramo dobro razumjeti prije nego nastavimo.
Npr. ako je u mojoj naravi da sam lijen, nepouzdan i površan, ja mogu uložiti određen napor volje i za neko kraće vrijeme natjerati sebe da izvršavam svoje obaveze kvalitetno i na vrijeme. No, prije ili kasnije moja će prava priroda izbiti na površinu i ja ću iznova početi izbjegavati obaveze i biti površan u onome što radim.
Međutim, valja biti pošten pa primjetiti da takvo discipliniranje sebe u vlastitoj snazi ponekad i može dati neke trajne rezultate.
Npr. ja sam uspio u svojoj snazi prestati pušiti, i to već godinama traje, ali nisam ni uz najveće napore uspio spriječiti sebe da nagon za pušenjem ne zamijenim prekomjernim uzimanjem hrane ili pića.
Dakle, iako sam razriješio dio problema, ja sam i dalje ostao zarobljenik navike.
Nisam se, dakle, vlastitom snagom uspio osloboditi okova već sam jedno ropstvo zamijenio drugim.
Snagu koja nam je potrebna da bismo u potpunosti nadvladali izazove koji nam prijete u kršćanskom življenju, može nam dati samo Bog.
Želimo li postati potpuni u Kristu moramo dozvoliti Duhu Svetom da djeluje u našem životu!
Kršćanski život je nešto što ne možemo sami postići. Mi uistinu trebamo snagu za takav život, a tu snagu dobivamo samo i jedino po Božjem Duhu.
Naravno, postoji i naš dio u svemu tome, jer:
Mi moramo donijeti odluku da ćemo dozvoliti Bogu da nas vodi.
Mi se moramo predati njegovom vodstvu i otvoriti svoje srce da bi nas On ispunio svojim Duhom.
Mi se moramo dozvoliti Njemu da nas oblikuje prema Njegovim zamislima.
I kada jednom donesemo odluku da predamo svoj život u Njegove ruke, to mora biti zauvijek.
Svaki preostali dan našeg života mi moramo iznova i iznova donositi odluku da će Božji ciljevi biti naši ciljevi i da ih nećemo ostvarivati svojim snagama nego pod vodstvom Duha Svetoga.
U tom vodstvu, kojemu se svojom slobodnom voljom i s iskrenom željom moramo podložiti da bismo uistinu bili Kristovi učenici, važno je biti poslušan.
Bog od nas traži da disciplinirano slijedimo njegove naputke za naš život i to upravo onako kako nam to Duh svjedoči, a ne onako kako smo mi zamislili da bi to trebalo biti!
U poslanici Galaćanima 3:3 čitamo:
'Tako li ste nerazumni? Započeli ste u Duhu, pa da sada u tijelu dovršite?"
Razmotrimo sada djelovanje Duha Svetoga.
Da bi se Duh Sveti nastanio u nama najprije moramo doživiti obraćenje.
To znači da moramo spoznati da smo grešni, pokajati se za svoje grijehe i jednom zauvijek odlučiti da prihvaćamo Krista kao svog osobnog spasitelja.
Tako očišćeni od grijeha, pouzdajemo se u Isusa i Duh Sveti dolazi da se nastani u nama.
Duh Sveti tada započinje proces mijenjanja našeg karaktera. Od tada, On je taj koji nas vodi, daje nam snagu za život i čini da donosimo rod dostojan obraćenja.
Divno je znati da Bog živi u nama, ali moramo znati da On neće uraditi ništa što mu mi ne dozvolimo. Iako nas silno voli, On je svet i pravedan i drži svoju riječ koju nam je dao. Bog je, naime, čovjeku dao slobodnu volju i ma šta da se desi nikada nam je neće oduzeti.
O tome hoćemo li Mu biti podložni i vršiti njegovu volju ili ćemo ga odbaciti i živjeti po našoj vlastitoj volji ovisi i naša budućnost, da li ćemo baštiniti vječnu odvojenost od Boga (pakao) ili vječno zajedništvo s Njim (raj).
Evo što o tome kaže Riječ Božja u Galačanima 5:16-26
16 Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17 Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20 idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21 zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23 blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. 24 Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. 25 Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 26 Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima!
Svatko od nas bori se sa nekom od ovdje nabrojenih stvari.
Nitko od nas nije savršen, već naprotiv, iz dana u dan rastemo u spoznaji i trsimo se ne bi li nekako istrčali utrku života.
Podsjetimo se, u ovoj je utrci jedino važno doći na cilj, bez obzira tko će stići prvi.
Stoga ne zaboravimo:
Bog ne očekuje da sami prolazimo kroz život!
Zato imamo braću i sestre, Tijelo Kristovo, da nas kroz njega izgradjuje, snaži, tješi i poučava...
Bog ne očekuje da sami pronalazimo vlastiti put!
On zna što je najbolje za nas i vodi nas putem kojim su mnogi već prošli. Ne trebamo razbijati glavu što ćemo i kako raditi – On će se pobrinuti da nam pokaže što da radimo.
Bog ne očekuje da sami smognemo dovoljno snage da trajno živimo promijenjenim životom!
On zna da mi to ne možemo. Zato nam je dao svog Svetog Duha da nas vodi i da nam daje snage da živimo kršćanskim životom.
Sve što mi moramo uraditi jest biti voljni prepustiti nadzor Bogu i pustiti da nas On vodi!
Post je objavljen 03.05.2008. u 00:03 sati.