Jeste li kada razmišljali o tome što uistinu znači ljubiti i što je to ljubav?
Ljubav je riječ koja se danas jako mnogo upotrebljava. Mnogima su usta puna ljubavi, ali što je s djelima?
Čini se da postoji očit nesrazmjer izmedju riječi i djela kada je riječ o ljubavi. Jer da je na ovome svijetu više ljubavi, bilo bi manje patnje, manje nevolje, manje tuge.
Kada razmišljamo o tome što čini nekoga kršćaninom većina će se nas najprije sjetiti pojma ljubav, ali postoji još jedna ključna riječ: radost.
Kršćanin bez radosti ne postoji – postoje samo ljudi koji sebe nazivaju kršćanima, no samo onaj tko je uistinu Kristov ima njegovu ljubav u sebi, a ona ga čini radosnim.
Zaista, nemoguće je svim srcem iskreno ljubiti bližnjega, ako ne volimo Boga.
Upravo je Božja ljubav ono što prosijava kroz nas i nadvladava naš ponos, samoljublje i oholost koje su nam urođene. Naravno, samo ako smo Njegovi.
Da, mi možemo jako dobro glumiti ljubav.
U tome smo odlično istrenirani.
Radimo to čak i nesvjesno, potpuno automatski, iz navike.
Ali, čim nas netko takne tamo gdje smo osjetljivi, tamo gdje boli, začas se vidi gdje zaista stojimo. Tada se vidi imamo li stvarno ljubavi u sebi.
Želimo li zaista naučiti ljubiti, moramo se osloboditi svega onoga što guši ljubav.
Ljubav je nesebična – kako ćemo voljeti ako drugoga ne smatramo važnijim od sebe?
Ljubav je milostiva – kako ćemo iskazati milost ako prije toga ne prezremo vlastitu dobrobit?
Ljubav je velikodušna – kako možemo dati ako smo sebični?
Pročitajmo Hvalospjev ljubavi, on na divan način govori o tome: (1.Kor.13:1-8)
13Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! 3 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. 4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 8 Ljubav nikad ne prestaje.
Slijedeća stvar koju moramo istaknuti kada govorimo o ljubavi jest naša potreba da budemo voljeni.
Ta je potreba utkana u samu srž našeg bića: sam ju je Bog tamo stavio!
Mi smo stvoreni za zajedništvo. Za zajedništvo sa Bogom i za zajedništvo jedni sa drugima.
To je neporeciva činjenica.
Važno je da shvatimo da je Bog tvorac svih odnosa – svi odnosi koje želimo upostaviti sa drugim ljudima nastaju po uzoru na njegov odnos s nama.
Bog je taj koji nas bezuvjetno ljubi!
Razmislimo načas o tome.
Bog ne traži da mi njega najprije ljubimo da bi on nas ljubio. Ne, on nas ljubi prvi!
Mi ljudi smo ti koji svoje odnose gradimo na principu uzvraćanja – u pravilu najčešće volimo one koji nas vole, a hladni smo prema onima koji nas ne vole.
Svi mi iz iskustva znamo da voljeti nije nimalo lako. Lako je voljeti one koji su nam dragi i koji nas vole. Ali, mi stvarno nemamo snage voljeti one koje je teško voljeti! Tu snagu nam može dati samo Bog.
Isus je bio drugačiji. On nije tražio da ga ljubimo, ali je svim silama svoga bića ljubio nas.
Možemo reći: 'naravno, pa on je Bog' i nećemo pogriješiti, ali Isus je bio i čovjek. Svojim životom, svojim djelima, i svojim riječima pokazao nam je kako treba ljubiti.
U 1. Iv. 4:7-12 Isus nam o tome jasno govori:
Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. 8 Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. 9 U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. 10 U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. 11 Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. 12 Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.
Ne možemo zaista voljeti Božjom ljubavlju ako nismo upoznali Boga.
Ne možemo zaista voljeti Božjom ljubavlju ako nemamo zajedništvo s Bogom.
Ne možemo zaista voljeti Božjom ljubavlju ako Mu se nismo potpuno i bezuvjetno predali.
Sjetimo se sada scene razapinjanja iz filma Pasija. Mnogi su pisali o tome, mnogi propovijedali. Netko je kazao da bismo taj film morali češće gledati da bismo u svom ljudskom, ograničenom umu, iznova i iznova oživotvorili stvarnost Isusove žrtve za nas.
Pokušajmo pojmiti kolika je bila ta ljubav koju je Bog imao za sve nas:
- ne samo za one dobre,
- ne samo za one uvažene,
- ne samo za one pravedne jer takvih nema,
nego za sve one grešne, jadne, izgubljene, prezrene, slabe ljude kakvi smo i sami.
Uspijemo li to razumjeti postaje nam nemoguće nakon takve ljubavi koja nam je sasvim nezasluženo podarena, ne voljeti druge ljude.
Ako zaista imamo Kristovu ljubav u nama, dakle ako shvaćamo i prihvaćamo stvarni smisao njegove žrtve, postaje nam sasvim prirodno i lako voljeti kao što je On volio nas.
I ako ikada posumnjamo u svoju sposobnost da ljubimo, ako nas ikada zli dovede u kušnju da pomislimo kako je takva vrsta ljubavi tu za neke druge ljude, a ne za nas, vratimo se Božije Riječi i ohrabrimo se.
Želio bih sada s vama podijeliti jednu rečenicu koja me zaista dotakla dok sam pripremao ovu lekciju. Vjerujem da je vrijedna da je zapamtimo:
"Evanđelje je potresna poruka o najvišoj ljubavi, koja vjernike motivira da se međusobno vole".
Post je objavljen 10.05.2008. u 21:30 sati.