Hal 9000
31.12.2005., subota
Big Brother kao ogledalo nacije
 Pobjedom Hambdije u ovoj sezoni Big Brothera, napokon bi trebalo odstupiti od teze da su Hrvati nacionalisti, ksenofobi i slično. Naime, pobjedom Roma u realityu pokazali smo svojim nacionalistima da su u velikoj manjini, a poruku bi trebala prihvatiti i Europa. Prava manjina u Hrvatskoj? Sumnjan da će ikada Rom ili Turčin pobijediti u Njemačkom Big Brotheru. Iako nisam odgledao niti jednu epizodu, ne dvojim da su ljudi koji su glasovali bili potpuno neopterećeni predrasudama, i da su se vodili za karakternim i inim odlikama sudionika. Ponosan sam što su Hrvati pokazali da su tolerantniji i pošteniji narod od mnogih europskih naroda, koji nas nerijetko prozivaju zbog prava manjina u našoj zemlji i drugih nebuloza. |
20.12.2005., utorak
Žene sa dvojnim prezimenom
 Eto, najavio sam post o ženama sa dvojnim prezimenima, pa ga sada i pišem. Prvo bih trebao napomenutu da nisam osoba koja robuje narodnim običajima i da smatram kako svatko ima slobodu promijeniti ime ili prezime, bez da ga se zbog toga osuđuje. Ovaj post stoga neće biti osuđujući, već prosuđujući. Kao uvod u kakvu-takvu analizu trebalo bi napomenuti da je vjenčanje jedan od najosjetljivijih trenutaka u životu, kako muškarca, tako i žene. Činom vjenčanja jedan dio nas transformira se u novo biće – bračnu zajednicu. Kod žena je to možda još izraženije, jer one tradicionalno uzimaju muževo prezime. Dakle, kao kod svih velikih životnih odluka, strah je jedan od najsnažnijih osjećaja koji ispunjavaju mladence. Nekako je općeprisutna teza da se djevojčice vežu za oca, pa bi oca mogli nazvati prvim muškarcem u životu svake žene. Otac je onaj koji se zaštitnički ponašao prema svojoj kćeri, i on je taj čije prezime ona nosi. Taj muškarac nikada ništa od nje nije tražio, a sve je za nju dao. On nikada nije sputavao njenu slobodu, napredak i ego. Pred njim je mogla biti sve što je htjela. Trenutak vjenčanja je onaj trenutak kada žena mijenja muškarca svog života, a ona to sebi priznaje uzimanjem muževog prezimena. Otac koji je bio prvi, sada pada na drugo mjesto, a njena je sloboda sada upitna, jer ona više nije ono što je do tada bila – njeno se ime sada drugačije izgovara. Neke se žene ne mogu odlučiti na taj korak. Žele sjediti na dvije stolice. Ne žele izgubiti sigurnost roditeljskog doma. Žele imati utočište za bijeg od svoje odluke za koju nisu sigurne da je ispravna. One više žele biti djeca nego majke. Takve žene obično teško prihvaćaju starost, jer nisu prihvatile odrastanje. One su slabe i upravo zato stalno pričaju o snazi kako bi prikrile sebe. One često pričaju o okretanju nove stranice u životi, a same se najčešće nalaze na prednjim koricama jeftine pučke čitanke. Eto to je moje mišljenje u globalu. Ne mogu reći da se konkretni primjeri ne mogu razlikovati, ali mislim da je ovo najčešći poriv za zadržavanje djevojačkog prezimena. Slična je stvar sa muškarcima koji ne nose vjenčani prsten iz nekih "razloga". |
10.12.2005., subota
Večernji list u službi vlade
Eto, moram se osvrnuti na rezultate navodne ankete porovedene od strane Večernjeg lista, a u svezi sa uhićenjem generala Ante Gotovine. Večernji kaže da 47% ljudi ne podržava uhićenje, 28% podržava, a 25 % nema mišljenje o tome. Svatko tko živi u RH ili samo gleda TV zna da je to laž. Taj bi nas lažni postotak trebao uvjeriti da smo sa 47% u manjini i da trebamo smanjiti tenzije. Svrha svega je da nitko ne ometa vladu RH pri integriranju Hrvatske u Europsku gruntovnicu. Kako mediji odgajaju javnost, a ankete su jedan od najboljih načina obmanjivanja, Večernji list ima ulogu političkog učitelja u državi. To nije ništa novo, jer Večernji njeguje tu tradiciju još od vremena prvog hrvatskog predsjednika. Ljudi bi trebali shvatiti da ankete koje rade mediji nisu objektivne, jer ostaje mogućnost različite motivacije pojedinih skupina za javljanje na anketu ili mogućnost odabira onoga tko poziva anketirane osobe. Onaj tko plaća emisiju (ili medij) određuje pravila (na ovaj ili onaj način). |
09.12.2005., petak
FX - uhićenje trikom
Pisati o tome kako je uhićen nema smisla, jer se to može bilo gdje pročitati. Ono što je interesantno su reagiranja. Jučer su u emisiji «Otvoreno» gosti, povodom teme uhićenja, bili: Anto Đapić, Vesna Škare Ožbolt, Vladimir Šeks i još neki ljudi kojima se ne sjećam imena. Svi pozdravljaju uhićenje, ali svima je žao generala u isto vrijeme. Ja osobno mislim da spomenute osobe uopće ne tangira uhićenje, već njihov obraz pred EU, jer bi se to moglo pozitivno odraziti na njihovu karijeru. S druge pak strane, mislim da im nije žao generala, već da su svjesni kako general Ante Gotovina uživa potporu Hrvata u 90-tak posto slučajeva (sa još 20-tak posto indiferentnih), što je pokazala i jučerašnja blic-anketa. S tim u vezi, mislim da dotični javno žale generala samo zato da ih birači ne bi kaznili za njihovu bezosijećannost. Dakle, i likovanje i žaljenje je predstava kojom će nas političari htjeti zavesti u nadolazećem razdoblju. Bit će tu interesantnih izjava. |
02.12.2005., petak
Ne okreći se Duje
Inače o sportu ne pišem, jer ga i ne pratim previše. Ipak, ono malo što pogledam nije podložno favoriziranju vrste sporta. Podjednako mi je važan uspjeh Ljubičića, Filipovića, Draganje, Šivolije ili nogometaša (ako se radi i istom plasmanu).Niti danas zapravo neću pisati o sportu, već o Antunu Vrdoljaku, svojedobnom predsjedniku HOO-a. Naime, do danas sam o tom čovjeku imao kakvo-takvo mišljenje, uglavnom zbog redateljskog talenta, ali od danas je on za mene jedno najobičnije egocentrično smeće. U današnjem interwievu koji se dade pročitati u Sportskim Novostima, a vezanom uz odlazak Duje Draganje u Katar, dotični je otkrio svoje pravo gnjusno lice. Citirati ću samo najbitniji dio teksta: «Stvarno mislim da nije pristojno više gledati u Duju. Mene više zanima profesionalno-znanstvena karijera Gordana Kožulja. Zanima me hoće li Boban doktorirati iz povijesti, a njegova je karijera grandiozna i neusporediva sa Draganjinom. I konačno, pa ajmo opet malo iskreno. Ljudima je važniji i više ih zanima jedan derbi Dinamo-Hajduk nego sve Dujine medalje.» Zar se zaista može svojatati nečiji talent. Što je Vrdoljak pričao dok je Draganja bio naš? Da li je lagao tada ili laže sada? Kakvim je to licemjerima i dvoličnim sebičnjacima prepuštena briga o hrvatskom sportu. 1.Bobanov doktorat iz povijesti? Zanima me samo gdje će ga steći i pod kojim uvijetima. I Drug Tito je bio Doktor vojnih znanosti – pa ne mislite valjda da se školovao za to i polagao testove. Sjećam se interwieva sa Bobanom od prije 10-tak godina u kojem je rekao što žali za tim što nije upisao fakultet, ali da će to učiniti po završetku karijere. Osobno cijenim tu nakanu i smatram da je Boban jedan od rijetkih nogometaša koji su inteligentni i žedni znanja. Njegove su ambicije uistinu pozitivne, ali nemojmo se zavaravati da će Boban u akademskoj zajednici ikada postići ono što je Draganja olimpijskoj. S druge pak strane treba li značiti da to što je Bobanova karijera možda glamuroznija da na Draganju treba pljunuti, a ne biti ponosan. Uz ovakvo omalovažavanje medalja od strane mjerodavnih osoba u sportu, imamo zaista enormno mnogo uspjeha. 2. Derbi Dinamo-Hajduk vrijedi više od svih Dujinih medalja? Vrijedi, ali kome. Vrijedi Torcidašima, BBB-ima i ostalim «presvučenim Skinheadsima». Zar bi ocjena huligana trebala biti relevantna pri prosudbi kvalitete pojedinog sportaša? Draganja je osvojio olimpijsko srebro, a od nogometa se još dugo neće moći tako nešto očekivati. Ipak, u isto vrijeme nogometaši tih klubčića zarađuju višestruko više od Draganje, ali to nije sporno. Ovakav ton prema nekome tko je zaslužan za jednu od malobrojnih Hrvatskih olimpijskih medalja je nevjerovatan. Dragi naš Duje, i neka si otišao, jer smatram da će te u toj tuđoj zemlji mnogo više cijeniti nego ovdje, što očito neće biti teško – samo se nemoj utopiti u bazenu. |
