Hal 9000
20.12.2005., utorak
Žene sa dvojnim prezimenom
 Eto, najavio sam post o ženama sa dvojnim prezimenima, pa ga sada i pišem. Prvo bih trebao napomenutu da nisam osoba koja robuje narodnim običajima i da smatram kako svatko ima slobodu promijeniti ime ili prezime, bez da ga se zbog toga osuđuje. Ovaj post stoga neće biti osuđujući, već prosuđujući. Kao uvod u kakvu-takvu analizu trebalo bi napomenuti da je vjenčanje jedan od najosjetljivijih trenutaka u životu, kako muškarca, tako i žene. Činom vjenčanja jedan dio nas transformira se u novo biće – bračnu zajednicu. Kod žena je to možda još izraženije, jer one tradicionalno uzimaju muževo prezime. Dakle, kao kod svih velikih životnih odluka, strah je jedan od najsnažnijih osjećaja koji ispunjavaju mladence. Nekako je općeprisutna teza da se djevojčice vežu za oca, pa bi oca mogli nazvati prvim muškarcem u životu svake žene. Otac je onaj koji se zaštitnički ponašao prema svojoj kćeri, i on je taj čije prezime ona nosi. Taj muškarac nikada ništa od nje nije tražio, a sve je za nju dao. On nikada nije sputavao njenu slobodu, napredak i ego. Pred njim je mogla biti sve što je htjela. Trenutak vjenčanja je onaj trenutak kada žena mijenja muškarca svog života, a ona to sebi priznaje uzimanjem muževog prezimena. Otac koji je bio prvi, sada pada na drugo mjesto, a njena je sloboda sada upitna, jer ona više nije ono što je do tada bila – njeno se ime sada drugačije izgovara. Neke se žene ne mogu odlučiti na taj korak. Žele sjediti na dvije stolice. Ne žele izgubiti sigurnost roditeljskog doma. Žele imati utočište za bijeg od svoje odluke za koju nisu sigurne da je ispravna. One više žele biti djeca nego majke. Takve žene obično teško prihvaćaju starost, jer nisu prihvatile odrastanje. One su slabe i upravo zato stalno pričaju o snazi kako bi prikrile sebe. One često pričaju o okretanju nove stranice u životi, a same se najčešće nalaze na prednjim koricama jeftine pučke čitanke. Eto to je moje mišljenje u globalu. Ne mogu reći da se konkretni primjeri ne mogu razlikovati, ali mislim da je ovo najčešći poriv za zadržavanje djevojačkog prezimena. Slična je stvar sa muškarcima koji ne nose vjenčani prsten iz nekih "razloga". |
