Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

utorak, 30.08.2011.

Fuji Ayako - Murasaki Ujo (1993)






# Ayako Fuji (wikipedia)

- 23:59 - Komento o nokoshite kudasai (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.08.2011.

Kyoto & Zagreb - 30 godina prijateljstva : D






Povodom obilježavanja 30. obljetnice prijateljstva gradova Zagreba i Kyota do 1. rujna u Zagrebu boravi izaslanstvo Kyota koje predvodi gradonačelnik Daisaku Kadokawa.

Središnji događaj bit će sutra, 30. kolovoza u 17 sati kada će gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i gradonačelnik Grada Kyota Daisaku Kadokawa potpisati potvrdu o prijateljstvu dvaju gradova. Svečanom činu prethodit će ceremonija ispijanja čaja u 16 sati koju gosti priređuju domaćinima u palači Dverce.

Druženje će se nastaviti i u večernjim satima. U Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog od 19 sati koncert će imati umjetnici iz Japana: Chizuko Takagi (klavir), Mimi Marjanović – Gonski (kontrabas). Skupina Kyo-Komachi Odoriko-Tai izvest će ples u kimonima i predstaviti kimona,a posjetitelji će biti upoznati i s carskom dvorskom glazbom.


# izvor - online zagreb.hr


- 20:30 - Komento o nokoshite kudasai (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.08.2011.

Priča o psu Hachi-ju (1987) Japanski Film







Hachi-ko Monogatari
Priča o Hachiku






redatelj Seijiro Koyama
godina 1987
trajanje 105 min

producent Toshio Nabeshima
scenario Kaneto Shindo
glazba Tetsuji Hayashi
cinematography Shinsaku Himeda
montaža Mitsuo Kondo









uloge
Tatsuya Nakadai kao prof. Shujiro Ueno
Kaoru Yachigusa kao Shizuko Ueno (supruga Shujira i majka Chizuko)
Mako Ishino kao Chizuko Ueno (kćer i supruga)
Masumi Harukawa kao Okichi
Taiji Tonoyama kao Hashimoto
Yoshi Kato kao Kondo
Hisashi Igawa kao Maekawa
Shigeru Izumiya kao Yasui
Kei Yamamoto kao Serizawa
Kumeko Urabe kao prodavačica u tobako kiosku
Choei Takahashi kao Mase
Saburo Ishikura kao Machida
Shiro Kishibe
Hairi Katagiri kao Oyoshi (kućna pomoćnica)
Takuji Aoki kao Taku Aoki







Možda ste čuli za ovu čudesnu ( i važno je reći istinitu) priču a možda i niste.U
svakom slučaju priča je to koja ostavlja bez daha i traži od vas da pripremite hrpu
maramica.Priča je to o vječnom i neraskidivom prijateljstvu čovjeka i psa.U ovoj
priči čovjek nije gospodar već uistinu prijatelj.Ima tu još nešto,nešto puno značajnije.
Ova je priča oduševila naraštaje japanaca a posljednjih godina i mnoge ljude širom
svijeta.Nisam baš neki ljubitelj životinja a ne smatram se ni nekim plačljivkom ali
gledajući film mnogo puta mi je zastala knedla u grlu i zasuzilo oko.







Priča počinje 1923. kada profesor na Tokijskom sveučilištu Hidesaburo Ueno (kojeg
sjajno glumi odlični i uz Toshiro Mifunea jedan od najboljih i najznačajnih glumaca ne
samo japanske kinematografije nego i šire, jedan jedini i neponovljivi Tatsuya Nakadai)
dobije za svoju kćer psa japanske pasmine Akita.Kako se kćer ubrzo udala pas je
ostao pofesoru na brizi a on mu je dao ime Hachi*







Hachi je brzo rastao i počeo je pratiti profesora kada je ovaj išao na fakultet.
Svako jutro Hachi i profesor bi otišli do stanice Shibuya u Tokyu i tu bi se
pozdravili.Profesor bi otišao na vlak a Hachi bi se vratio doma.Na kraju dana
Hachi bi došao do Shibuya stanice dočekati profesora koji se vraćao s fakulteta.
Uskoro su psa primjetili željeznički djelatnici na stanici,svakodnevni putnici i okolni
trgovci.Nakon dvije godine profesor je na fakultetu doživio moždani udar i umro.
Hachi je i dalje nastavio dolaziti na Shibuya stanicu.







Kako je Hachiko uporno svaki dan dolazio,počeo je privlačiti pažnju putnika koji su
svakodnevno prolazili a neki su mu donosili i hranu. Jednog dana psa je na stanici
ugledao bivši student profesora Uena specijaliziran za Hachikovu Akita pasminu te ga
pratio do kuće u kojoj je bio udomljen i tako saznao za priču o vjernom prijatelju.Kratko
nakon tog susreta bivši profesorov student izdao je popis svih Akita pasa u Japanu.
Uskoro su i novine objavile priču o njemu.Hachikova priča je postala poznata diljem
Japana,a Hachi je postao senzacija.

Prema studentovu istraživanju,samo 30 čistokrvnih Akita,uključujući Hachika,bila su
preostala u cijelom Japanu.Student se nakon toga nastavio vraćati u posjet psu,a
tijekom godina izdao je nekoliko članaka o Hachikovoj izvanrednoj lojalnosti. Jedan od
njegovih članaka je 1932. godine objavljen u tada najvećim novinama u Tokiyu te je
pas postao još veća senzacija.













gore,Hachiko u veljači 1934. (9. godina Showa razdoblja) nepunu godinu prije smrti
kada je već bio bolestan



Njegova vjernost profesoru impresionirala je mnoge Japance kao vrlina kojoj bi
trebali težiti.Učitelji i roditelji koristili su Hachikovu priču kao primjer maloj djeci,a
ugledni japanski umjetnik je izradio njegovu skulpturu.U Japanu je narasla
osviještenost o izumiranju ove pasmine i općenito o odnosu ljudi prema psima.







S vremenom,njegova legendarna vjernost postala je nacionalni simbol lojalnosti.
Vjerni Hachiko (chuken Hachiko) umro je 8. ožujka 1935. godine nakon što je punih
deset godina dolazio na Shibuya stanicu.Nađen je na Shibuyi,u blizini stanice a
utvrđeno je da je imao bakterijsku infekciju.Njegove ostatke su preparirali i čuvaju se u
Muzeju znanosti u Tokiju.







Još za vrijeme njegovog života ljudi su mu podigli spomenik i to brončanu statuu
1934. godine,a Hachiko je osobno prisustvovao tom događaju.Svake godine
8. travnja (na Buddhin rođendan) održava se ceremonija u sjećanje na ovo čudesno
biće i to na Stanici Shibuya,a stotine ljubitelja pasa dođu mu odati počast sa svojim
najdražim ljubimcima.







O Hachiku su snimljeni filmovi (posljednji onaj s R. Gereom) kao i i napisane razne
knjige,a njegova priča je bila inspiracija jedne epizode 'Futurame'.Godine 2004.
spisateljica Pamela S. Turner napisala je dječju knjigu naziva 'Hachiko: The True
Story of a Loyal Dog'.Iste godine izdana je još jedna dječja knjiga s tom tematikom,
a nagrađena je brojnim literarnim nagradama.





















gore,današnja Hachiko statua koja je smještena ispred Shibuya stanice; jedno od
najpopularnijih mjesta u Tokyu za sastanke,oko Hachika svakodnevno a ponajviše
navečer zna biti i nekoliko stotina ljudi ako ne i tisuća pa kad počnu zvoniti mobiteli
nastane prava konfuzija





gore, jedan od ulaza-izlaza na Shibuya stanici dobio je naziv po slavnom Hachiku : D





gore,profesor Ueno





gore,grobovi prof. Uena i Hachika jedan pored drugog na Aoyama groblju
(Minami-Aoyama,Minami-ku,Tokyo); ovo je mjesto koje ću sigurno posjetiti
kada slijedeći put dođem u Tokyo





gore,Hachikov grob koji se nalazi neposredno ispred groba profesora Uena



dolje,Hachiko statua







# vidi film Hachiko Monogatari (prijevod je engleski) #
you tube 1
you tube 2
daily motion

let me watch this


# američka verzija priče o Hachiku #

Hachiko A Dog's Story
let me watch this







# bilješke & fusnote #

* 'hachi' meaning 'eight',a number referring to the dog's birth order in the litter,
and 'ko', meaning prince or duke (wikipedia)


- 22:22 - Komento o nokoshite kudasai (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.08.2011.

Učimo Japanski - osnove I - lekcija 5.

- 23:59 - Komento o nokoshite kudasai (0) - Isprintaj - #

utorak, 16.08.2011.

don don fushi

- 23:59 - Komento o nokoshite kudasai (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.08.2011.

Genbaku no ko - Japanski Film (1952)







Children of Hiroshima

redatelj Kaneto Shindo (rođen 1912)
godina 1952, 6. kolovoza
trajanje 95 min

uloge
Nobuko Otowa - Takako Ishikawa
Osamu Takizawa - Iwakichi
Niwa Saito - Natsue Morikawa
Tsuneko Yamanaka
Shinya Ofuji
Takashi Ito
Chikako Hosokawa - Setsu (majka od Takako)
Masao Shimizu - Toshiaki (otac od Takako)
Yuriko Hanabusa - Oine
Tanie Kitabayashi - Otoyo
Tsutomu Shimomoto - muž od Natsue
Eijirô Tono
Taiji Tonoyama - vlasnik broda





gore,Kaneto Shindo jedan od najjačih japanskih redatelja svih vremena







Genbaku no ko japanski film na engleskom nazvan Children of Hiroshima
kada se doslovno prevede sa japanskog bio bio u stvari Djeca atomske bombe.
Kako je film snimljen 1952. tada nije bilo toliko toga još obnovljeno pa je
sniman na autentičnim lokacijama što ostavlja poseban dojam na gledatelja.




gore,Nobuko Otowa koja glumi učiteljicu Takako



Radnja filma bavi se mladom učiteljicom koja se vraća u Hiroshimu nakon
nekoliko godina izbivanja.Vrativši se u rodno mjesto naviru joj sjećanja na poginulu
obitelj,prijatelje,bivše učenike.Neke od učenika i prijatelja ponovo sretne.Izuzetno
potresan i dojmljiv film koji je snimljen kada su sjećanja i rane od Drugog sv. rata i
bacanja a-bombi na Hiroshimu i Nagasaki bile još svježe.S druge strane iako je
prošlo od tog vremena 66 godina i danas je teško i neshvatljivo kako je netko mogao
učiniti takav zločin kakav čovječanstvo ne pamti.


dolje,najpotresnije scene iz filma "Genbaku no ko"











Kaneto Shindo rođen je u Hiroshimi (1912).Prije nego je postao redatelj surađivao je
sa Kenji Mizoguchijem (1898-1956), jednim od tri najveća japanska redatelja svih
vremena.Druga dvojica su Akira Kurosawa (1910-1998) i Yasujiro Ozu (1903-1963).
Prema njegovim riječima najveći utjecaj na njega ostavio je upravo Mizoguchi o
kome je Shindo snimio dokumentarni film (Kenji Mizoguchi: The Life of a Film
Director
).Genbaku no ko treći je njegov film u karijeri.Imao sam sreću i
zadovoljstvo vidjeti još dva njegova sjajna filma. Jedan je Onibaba (Žena zao duh)
a drugi Kuroneko (Crna mačka).Smatraju ih kultnim horor filmovima a u oba filma
glumi Nobuko Otowa koja je bila supruga Kaneto Shindoa .





Onibaba čudesan je film fascinatne energije i dinamike a govori o svakodnevnoj borbi
dvije žene za preživljavanjem na bilo koji način u vrijeme stogodišnjeg rata u Japanu
(Onin rat) kada je posvuda vladala glad,vodile su se bespoštedne i besmislene bitke a
zemljom su harale horde razbojnika i pljačkaša.












Kuroneko tragična je i dramatična priča također iz vremena ratova (Sengoku period)
o dvije žene koje budu silovane i ubijene te se vraćaju u ovaj svijet kao duhovi,a mlađa
se pretvara u crnu mačku (Kuroneko;kuroi je crno a mačka je neko na japanskom).







Iako danas Shindo ima preko 99 godina još uvijek piše sceenarije i snima filmove.
Tako je prošle godine surađivao na američko-britanskom filmu Hachiko A Dog's Story
u kojem glumi Richard Gere a koji je snimljen prema japanskoj priči i filmu o psu
Hachiku
koji je zaista postojao a njegova bista nalazi se ispred stanice Shibuya u
Tokyu.Nisam gledao film jer se grozim američkih rimejkova ali za ovaj film kritike su
prilično dobre
.


# filmovi Kaneto Shindoa koji se mogu pogledati online #

Genbaku no ko (1952) you tube 1 ili you tube 2
Onibaba (1964)
Kuroneko (1968) google video

Hachiko A Dog's Story (2009)

- 23:59 - Komento o nokoshite kudasai (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.08.2011.

Junko Ishihara - Kawauchi Otoko Fushi : )


...kada bih za vrijeme boravka u Japanu rekao da volim ovakvu glazbu (tkzv. Enka
glazba) ljudi bi me malo začuđeno pogledali,posebno mlađi...








- 21:01 - Komento o nokoshite kudasai (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.08.2011.

poticajni tečaj japanskog 32 - ponavljanje : )






- 23:59 - Komento o nokoshite kudasai (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.08.2011.

Kratka vožnja Hiroshimom : )

- 19:55 - Komento o nokoshite kudasai (1) - Isprintaj - #

petak, 05.08.2011.

Pikadon & Hiroshima danas 66 godina poslije






Postoji patnja,ali ne onaj tko pati
Postoje djela,ali ne onaj tko radi
Postoji oslobođenje,ali ne onaj tko slobodan biva
Postoji put,ali na njemu putnika nema


Visuddhimagga


* PIKA znači jaki flash,a DON znači jak zvučni udar,nalet...ljudi u Hiroshimi koji
su preživjeli eksploziju bombe nazvali su je - PIKADON



Hiroshima,Aioi most,danas 5. kolovoza 2011.





# vezani linkovi #

Hiroshima 66 godina poslije (nihonkichigai blog)
Hiroshima danas (nihonkichigai)
Hrvatski ždralovi sretno sletili u Hiroshimu : ) (nihonkichigai blog)

web kamera koja gleda na Park mira u Hiroshimi

- 22:38 - Komento o nokoshite kudasai (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.08.2011.

Učimo Japanski - osnove I - lekcija 4.

- 23:59 - Komento o nokoshite kudasai (2) - Isprintaj - #