Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Hachi-ko Monogatari
Priča o Hachiku






redatelj Seijiro Koyama
godina 1987
trajanje 105 min

producent Toshio Nabeshima
scenario Kaneto Shindo
glazba Tetsuji Hayashi
cinematography Shinsaku Himeda
montaža Mitsuo Kondo









uloge
Tatsuya Nakadai kao prof. Shujiro Ueno
Kaoru Yachigusa kao Shizuko Ueno (supruga Shujira i majka Chizuko)
Mako Ishino kao Chizuko Ueno (kćer i supruga)
Masumi Harukawa kao Okichi
Taiji Tonoyama kao Hashimoto
Yoshi Kato kao Kondo
Hisashi Igawa kao Maekawa
Shigeru Izumiya kao Yasui
Kei Yamamoto kao Serizawa
Kumeko Urabe kao prodavačica u tobako kiosku
Choei Takahashi kao Mase
Saburo Ishikura kao Machida
Shiro Kishibe
Hairi Katagiri kao Oyoshi (kućna pomoćnica)
Takuji Aoki kao Taku Aoki







Možda ste čuli za ovu čudesnu ( i važno je reći istinitu) priču a možda i niste.U
svakom slučaju priča je to koja ostavlja bez daha i traži od vas da pripremite hrpu
maramica.Priča je to o vječnom i neraskidivom prijateljstvu čovjeka i psa.U ovoj
priči čovjek nije gospodar već uistinu prijatelj.Ima tu još nešto,nešto puno značajnije.
Ova je priča oduševila naraštaje japanaca a posljednjih godina i mnoge ljude širom
svijeta.Nisam baš neki ljubitelj životinja a ne smatram se ni nekim plačljivkom ali
gledajući film mnogo puta mi je zastala knedla u grlu i zasuzilo oko.







Priča počinje 1923. kada profesor na Tokijskom sveučilištu Hidesaburo Ueno (kojeg
sjajno glumi odlični i uz Toshiro Mifunea jedan od najboljih i najznačajnih glumaca ne
samo japanske kinematografije nego i šire, jedan jedini i neponovljivi Tatsuya Nakadai)
dobije za svoju kćer psa japanske pasmine Akita.Kako se kćer ubrzo udala pas je
ostao pofesoru na brizi a on mu je dao ime Hachi*







Hachi je brzo rastao i počeo je pratiti profesora kada je ovaj išao na fakultet.
Svako jutro Hachi i profesor bi otišli do stanice Shibuya u Tokyu i tu bi se
pozdravili.Profesor bi otišao na vlak a Hachi bi se vratio doma.Na kraju dana
Hachi bi došao do Shibuya stanice dočekati profesora koji se vraćao s fakulteta.
Uskoro su psa primjetili željeznički djelatnici na stanici,svakodnevni putnici i okolni
trgovci.Nakon dvije godine profesor je na fakultetu doživio moždani udar i umro.
Hachi je i dalje nastavio dolaziti na Shibuya stanicu.







Kako je Hachiko uporno svaki dan dolazio,počeo je privlačiti pažnju putnika koji su
svakodnevno prolazili a neki su mu donosili i hranu. Jednog dana psa je na stanici
ugledao bivši student profesora Uena specijaliziran za Hachikovu Akita pasminu te ga
pratio do kuće u kojoj je bio udomljen i tako saznao za priču o vjernom prijatelju.Kratko
nakon tog susreta bivši profesorov student izdao je popis svih Akita pasa u Japanu.
Uskoro su i novine objavile priču o njemu.Hachikova priča je postala poznata diljem
Japana,a Hachi je postao senzacija.

Prema studentovu istraživanju,samo 30 čistokrvnih Akita,uključujući Hachika,bila su
preostala u cijelom Japanu.Student se nakon toga nastavio vraćati u posjet psu,a
tijekom godina izdao je nekoliko članaka o Hachikovoj izvanrednoj lojalnosti. Jedan od
njegovih članaka je 1932. godine objavljen u tada najvećim novinama u Tokiyu te je
pas postao još veća senzacija.













gore,Hachiko u veljači 1934. (9. godina Showa razdoblja) nepunu godinu prije smrti
kada je već bio bolestan



Njegova vjernost profesoru impresionirala je mnoge Japance kao vrlina kojoj bi
trebali težiti.Učitelji i roditelji koristili su Hachikovu priču kao primjer maloj djeci,a
ugledni japanski umjetnik je izradio njegovu skulpturu.U Japanu je narasla
osviještenost o izumiranju ove pasmine i općenito o odnosu ljudi prema psima.







S vremenom,njegova legendarna vjernost postala je nacionalni simbol lojalnosti.
Vjerni Hachiko (chuken Hachiko) umro je 8. ožujka 1935. godine nakon što je punih
deset godina dolazio na Shibuya stanicu.Nađen je na Shibuyi,u blizini stanice a
utvrđeno je da je imao bakterijsku infekciju.Njegove ostatke su preparirali i čuvaju se u
Muzeju znanosti u Tokiju.







Još za vrijeme njegovog života ljudi su mu podigli spomenik i to brončanu statuu
1934. godine,a Hachiko je osobno prisustvovao tom događaju.Svake godine
8. travnja (na Buddhin rođendan) održava se ceremonija u sjećanje na ovo čudesno
biće i to na Stanici Shibuya,a stotine ljubitelja pasa dođu mu odati počast sa svojim
najdražim ljubimcima.







O Hachiku su snimljeni filmovi (posljednji onaj s R. Gereom) kao i i napisane razne
knjige,a njegova priča je bila inspiracija jedne epizode 'Futurame'.Godine 2004.
spisateljica Pamela S. Turner napisala je dječju knjigu naziva 'Hachiko: The True
Story of a Loyal Dog'.Iste godine izdana je još jedna dječja knjiga s tom tematikom,
a nagrađena je brojnim literarnim nagradama.





















gore,današnja Hachiko statua koja je smještena ispred Shibuya stanice; jedno od
najpopularnijih mjesta u Tokyu za sastanke,oko Hachika svakodnevno a ponajviše
navečer zna biti i nekoliko stotina ljudi ako ne i tisuća pa kad počnu zvoniti mobiteli
nastane prava konfuzija





gore, jedan od ulaza-izlaza na Shibuya stanici dobio je naziv po slavnom Hachiku : D





gore,profesor Ueno





gore,grobovi prof. Uena i Hachika jedan pored drugog na Aoyama groblju
(Minami-Aoyama,Minami-ku,Tokyo); ovo je mjesto koje ću sigurno posjetiti
kada slijedeći put dođem u Tokyo





gore,Hachikov grob koji se nalazi neposredno ispred groba profesora Uena



dolje,Hachiko statua







# vidi film Hachiko Monogatari (prijevod je engleski) #
you tube 1
you tube 2
daily motion
let me watch this


# američka verzija priče o Hachiku #

Hachiko A Dog's Story
let me watch this







# bilješke & fusnote #

* 'hachi' meaning 'eight',a number referring to the dog's birth order in the litter,
and 'ko', meaning prince or duke (wikipedia)