...ovaj je blog poput prsta koji
pokazuje na mjesec...bitno je
nezamijeniti mjesec sa prstom...
Hagakure ( jap.- skriveno u lišću)
knjiga je misli i stavova o životu i
smrti bushi-ja Yamamoto Jocho
Tsunetomoa (1659-1719), koje je
on preneo mlađem samuraju Tsuramoto Tashiro-u (1678-17??)
između 1709. i 1717. godine;
knjiga je prevedena na hrvatski;
beskrajna zahvalnost svim bićima u prošlosti,
beskrajna dužnost svim bićima u sadašnjosti,
beskrajna odgovornost svim bićima u budućnosti
zavjeti Bodhisattve
Živa bića su bezbrojna-zavjetujem se da ću ih sve spasiti
Strasti su neugasive-zavjetujem se da ću ih sve ugasiti
Dharma(Učenje) je beskrajna-zavjetujem se da ću njome ovladati
Put budnosti je nenadmašan-zavjetujem se da ću ga dosegnuti
četiri zavjeta Bodhisattve
Spoznati Put budnosti,znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu.
postoji patnja,ali ne onaj tko pati
postoje dijela,ali ne onaj tko radi
postoji oslobođenje,ali ne onaj
tko slobodan biva
postoji Put,ali na njemu putnika nema.
Visudhimagga
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka do kraja
ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti poput strijele,
ne rasipajte dakle energiju na nevažne sitnice.Budite pozorni ! Budite pozorni !
Pošto ovaj stari redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas možda
predsjedati veličanstvenim hramovima s prekrasnim zgradama
i golemim knjižnicama urešenim zlatom i srebrom i imati mnogo sljedbenika.
Drugi će se možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim molitvama,trajnoj
meditaciji,i strogom poštivanju pravila.Ma koji smjer izabrali,
ako duh nije usmjeren prema čudesnom,transcendentalnom Putu Buda i Patrijarha,
uzročnost je zanijekana i sve naučavanje propada.Takvi su ljudi
đavoli i nikad ne mogu biti mojim pravim nasljednicima.Onaj koji se usredotočuje
na vlastite poslove i pročišćava vlastitu narav,pa makar boravio u
nekoj zabačenoj pokrajini u kolibi i hranio se divljim biljem kuhanim u
starom,olupanom kotliću,svakodnevno se susreće s mojom tradicijom i sa
zahvalnošću prima moje naučavanje.Tko se prema tome
može olako odnositi ? Budite marljivi ! Budite marljivi !
"konačne opomene" Daito Kokushi-ja koje se svaki dan čitaju u zen hramu Daitoku-ji
Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam.
Na poljima zelenim On mi daje odmora, na vrutke me
tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravednosti On me upravlja radi imena svojega.
Da mi je i dolinom proći,zla se ne bojim,jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Bogatu trpezu preda mnom prostireš u prisutnosti
neprijatelja mojih;uljem mi glavu mažeš i moj se pehar
prelijeva.
Dobrota tvoja i milost pratit će me u sve dane života moga;
U Gospodinovu ću domu prebivati dovijeka.
Psalam 23
Ne tražite znanje u ovom svijetu,već nađite svoj Put osobnog iskustva discipliniranog mirovanja i
prihvaćanja životne situacije u kojoj se nalazite
majstor Rinzai
...gradnjom brodova nemožeš
zaustaviti oblake...
Nobody,Dead Man
...stupid fucking white man...
Nobody, Dead man
Kad superioran čovjek čuje za Istinu,
on čini sve da je je primjenjuje.
Kada osrednji,običan čovjek čuje za Istinu,
on ju za trenutak uhvati,ali ju ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Istinu,
on joj se ruga na sav glas i smije.
Ako se ne smije,to nije Istina
Lao-tse
"Ustupiti znač biti savršen,
biti povijen,znači uspraviti se,
biti prazan,znači ispuniti se,
biti otrcan,znači obnoviti se,
biti u oskudici,znači posjedovati.
Živjeti u obilju,znači biti smeten."
Lao-tse,Tao-Te-Ching,Knjiga Puta i Vrline,XXII
Nikakva misao,nikakvo umovanje,nikakva analiza,nikakvo oplemenjivanje,nikakva namjera,neka se sredi samo.
"šest opažanja"
Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj za
profinjenost...nalaze užitak u poznavanju istine o stvarima
i nihovom doživljavanju...
Prastari ribnjak
uskočila žaba
- zvuk vode
Basho (1644-1694)
Poznavanje Boga bez bijede
stvara - oholost;
Poznavanje bijede bez Boga
stvara - očaj
lipanj 1853. godine američki komodor Matthew C.Perry koji je bio
na čelu američke ekspedicije stigao je do japanske obale,te je posjetio Shuri-jo,
zamak na otoku Ryukyu (Okinawa).
gore,američka delegacija u zamku Shuri
gore,Shuri-jo,danas
srpanj 1853. godine komodor Matthew C. Perry (1794-1858) sa 4 broda uplovio u
japanaske vode i zaprijetio da će se vratiti do godine,a Japan mora otvoriti svoje
granice,milom ili silom.Tim događajem započet će Bakumatsu razdoblje.
Da će Amerikanci doći, Japanci su saznali od Nizozemaca koji su jedini od
zapadnjaka boravili na japanskom tlu (od 17. st.), i to samo u zaljevu u Nagasakiju
na umjetnom otoku Deshima gdje su živjeli i trgovali zajedno sa Korejcima i Kinezima.
gore,luka Nagasaki i umjetni otok Deshima za vrijeme Edo razdoblja
Došavši sa svojim "crnim brodovima" (kako su ih nazvali Japanci) u luku Uraga
(pored Edo-a,a danas Tokya) Perry se iskrcao i pred nekoliko tisuća znatiželjnika,
ponajviše samuraja te predstavnicima shoguna i cara (bio je to prvi službeni kontakt
SAD-a i Japana) predao pismo američkog predsjednika u kojem traži bezuvjetno
otvaranje Japana,službeno zbog uspostavljanja obostrane trgovačke suradnje.
Japanci su pokušali Perry-ja poslati u Nagasaki na pregovore,ali on je bio uporan i
nije se dao smesti.U svom arogantnom stilu tražio je brz odgovor i po mogućnosti
pozitivan,naravno za Amerikance.Tu nije bilo nikakvog dijaloga.Na kraju je rekao da
će se vratiti slijedeće proljeće sa još većom flotom.Nakon što su se ukrcali natrag na
svoje brodove,Amerikanci su oplovili zaljev Edo u cilju boljeg upoznavanja područja
(izviđanja i špijuniranja),a vjerojatno i da još malo zaplaše Japance.
gore,u ime cara Komeija pismo američkog predsjednika Filmorea kojeg je donio
komodor Perry 14. srpnja 1853. primili su prinčevi Toda i Ido
27. srpnja 1853. godine neposredno nakon odlaska drskih Amerikanaca,umro je
12. Tokugawa shogun Ieyoshi,a zamijenio ga je njegov sin Iesada (1824-1858),
za kojeg kažu da nije bio baš mentalno zdrav.U taiga drami "Atsuhime" Iesada je
prikazan kao onaj koji glumi da je malo lud,a manipulira svojom majkom Honjuin
(1807-1885) koristeći njenu beskompromisnu ljubav prema njemu.Njegovu glumu je
prva razotkrila sama princeza Atsu (1836-1883) koju su udali za mladog shoguna.
Glumio ili ne,shogun će umrijeti 1858. u 34. godini života.
gore,Edo-jo (Edo dvorac,danas carska palača u Tokyu) iz kojeg je vladao shogun
veljača 1854. godine komodor Perry se vratio sa flotom brodova u Japan i uplovio u
zaljev Edo.Šef pregovaračkog tima je bio Daigaku-no kamiHayashi Akira (1800-1859),
koji je bio i šef Tokugawine neo-konfucijanske akademije u Edu Shohei-ko
(Yushima Seido).
«Opća konvencija o miru i prijateljskim odnosima»,koju je potpisao američki
komodor Matthew Calbraith Perry (1794-1854) s pregovaračima
vlade bakufua u proljeće 1854.,otvorila je dvije luke Shimodu i Hakodate
stranim brodovima u potrazi za hranon i sigurnom lukom. Jamčila je
mornarima i brodolomcima sigurnu njegu i odmah dodijelila Amerikancima
ustupak kakav bi druge vlade mogle dobiti u budućnosti (položaj «najpovoljnije
zemlje»).Odobrila je otvaranje konzularnog ureda u budućnosti,iako je odmah
nastalo neslaganje zahtijeva li otvaranje pristanak obiju stranu ili samo jedne.
Nakon Perry-jeve konvencije slijedili su slični ugovori s Britanijom i Rusijom.
gore,luka Kanagawa (danas Yokohama) u vrijeme dolaska "crnih brodova"
gore,Amerikanci na crtežu jednog Japanca
gore,Perry dolazi sa svojom delegacijom na pregovore,8. ožujka 1854. godine
gore,razmjena darova između Amerikanaca i Japanca,13. ožujka 1854.
2. svibnja 1854. godine izgorio veliki dio carske palače u Kyotu.Car Komei preselio
se u Shimogamo svetište a zatim u Shogon-in (?).
gore,car Komei koji je "vladao" tokom cijelog Bakumatsu razdoblja
4-7 studenog 1854. godine veliki potres Nankaido i tsunami usmrtili preko 80.000 ljudi.
Stanovnici stradale Shimode i Izu zaljeva krivili su za svoje nevolje Amerikance koji su
bili smješteni u ovom kraju (Ryosen-ji).
gore, jedna od litografija koje su izrađivali Amerikanci našavši se prvi put u Japanu;
ova prikazuje unutrašnjost budističkog Ryozen-ji hrama u Shimodi gdje je bio smješten
Perry za kratkog boravka u Japanu tih nekoliko mjeseci proljeća i ljeta 1854. godine;
zapisi govore da su Amerikanci bili ugodno iznenađeni čistoćom i urednošću
japanskih kuća i ulica koje su imali prilike vidjeti;
"Zanimanje za Japan na Zapadu posljednjih desetljeća je upravo simbol snage onih ljudi Zapada koji se ne boje da će izgubiti vlastitu individualnost ako upoznaju i druge vrednote pored onih koje su stvorili njihovi preci.To je zanimanje pored ostalog i jamstvo da se Istok i Zapad mogu razumjeti i da će međudjelovanjem i razmjenom onog što su stvorili i jedan i drugi postati bogatijim ne samo što se tiče materijalnih dobara nego i spiritualnih, jer i ovdje i Istok ima što pokazati Zapadu,kao što je i Zapad imao što pružiti Istoku."
prof. Vladimir Devide
Trajanje: 30 min.
Redatelj: Mladen Santrić
Urednik Dokumentarnog programa: Miro Branković
Akademik Vladimir Devidé pravi je umjetnik riječi.U osmom desetljeću života duhovito i
slikovito pripovijeda o svom porijeklu,vjeri,reinkarnaciji,prosvjetljenju,matematici,haiku
poeziji,sapunicama,Kurosawi,knjigama,prijateljima...
Ovaj dokumentarni zapis nastao je spontano tijekom dvogodišnjeg snimanja filma o
haiku pjesnicima u Hrvatskoj.
gore,naslovnica knjige o zenu prof. Devidea koja je na neki način promijenila moj život;
nakon što sam pročitao ovu knjigu,više ništa nije bilo prije.......kada otvorite knjigu,
prvi tekst na koji naiđete kaže:
Dok smo mi laici - posjetioci,nakon obuke u zazenu,po običaju hrama Soji-ji
prali hramske zahode,motrio sam kako taj isti posao radi jedan njegov redovnik;
s krpom u ruci - bez gumenih rukavica - prao je pod i brisao ga od ostataka prljavštine i
mokraće,a četkom je čistio zahodske školjke od ostataka izmetina.Sve smo to,
doduše,radili i mi,ali bitno drugačije.Čini mi se da je većina nas svrhu tog posla
vidjela u tome da nas pouči poniznosti i skromnosti.Međutim,s lica i pokreta redovnika
vidjelo se nešto posve drugo:Naime,da on čišćenje zahoda doživljava kao nešto
obično pri čemu nije potrebna nikakva samodisciplina. Jednostavno,to je posao
kao i svaki drugi.Tome redovniku - čije mi ime nije poznato - posvećena je ova knjiga.
gore,Antologija haiku poezije prof. Devidea za kojom posegnem skoro svaki dan;
gore,novije izdanje Antologije haiku poezije prof. Devidea
gore,posljednja knjiga prof. Devidea o Japanu,objavljena 2007. godine;
gore,današnja japanska carica Michiko,tada princeza,prima kao poklon od prof.
Vladimira Devidea u Cavtatu 12. lipnja 1976. godine njegovu knjigu "Japanska haiku
poezija i njen kulturno-povijesni okvir";
gore,prof. Devide u društvu supruge Yasuyo Hondo koja je autor velikog japansko-
hrvatskog riječnika koji za sada (mislim) nije objavljen (vidi dolje)
Prof. Devide dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada u domovini i svijetu.
Godine 1983. dodijeljeno mu je od japanske vlade carsko odlikovanje "Kun-san-tô
Zuihôshô (Orden svetoga blaga trećega stupnja) za zasluge u upoznavanju japanske
kulture u nas.Godine 2004. primio je Priznanje japanskog Ministarstva prosvjete,
kulture,športa,znanosti i tehnologije za istaknuti doprinos i međunarodno promicanje
razumijevanja između Japana i Istočne Europe.
gore i dolje,carsko odlikovanje Konsantő Zuihôshő koje je dobio prof. Devide
gore,dio knjiga prof. Devidea o Japanu
gore, prof. Devide u svome domu ispred police s knjigama
Taiga drama (ili Taiga dorama,doslovno Drama Velike Rijeke) je naziv povijesnih
serijala koji se prikazuju na japanskoj državnoj televiziji NHK (Nippon Hoso Kyokai
ili Japan Broadcasting Corporation).Svake godine u siječnju počinje nova serija
koja daje prikaz neke povijesne ličnosti i bitnih događaja iz japanske povijesti.
Epizode (koje traju oko 45 minuta) prikazuju se jednom tjedno (nedjeljom navečer)
kroz godinu sve do prosinca kada se prikazuje završna epizoda.
gore,plakat prve taiga drame "Hana no Shogai"
Prva takva serija prikazana je 1963. godine (od travnja do prosinca) a zvala
se "Hana no Shogai" (u slobodnom prijevodu Cvjetni život).Trenutno se u Japanu
prikazuje 49. Taiga drama "Ryoma-den" o jednoj od značajnijih figura Bakumatsu
razdoblja (1853-1868) koji se zvao Sakamoto Ryoma (1836-1867),a smatraju ga
jednim od začetnika i osnivača japanske carske mornarice.
gore,poster serije o Sakamoto Ryomi "Ryoma-den" u kojoj naslovnu ulogu nosi Masaharu Fukuyama koji je u Japanu vrlo poznati pjevač i fotograf
prikazivala se u terminu od 9. siječnja 2000. do 17. prosinca 2000.
prva serija prikazivana u HD tehnici kao i sve slijedeće
u seriji je prikazano 3. generacije Tokugawa klana od prvog shoguna (1603-1605) Tokugawe Ieyasua (1543-1616) do trećeg shoguna Iemitsua (živio,1604-1651;
vladao,1623-1651)
serija će se prikazivati 2011. godine a glavni lik u seriji je Go (Oeyo,1573-1626),
supruga drugog Tokugawa shoguna Hidetade (1579-1632) i kćer Oichi (1547–1583)
koja je bila mlađa sestra Ode Nobunage (1534-1582)
Tri najveće i najznačajnije figure u japanskoj povijesti bili su političari,
državnici i vojni lideri kronološkim redom: Oda Nobunaga (1534-1582), Toyotomi Hideyoshi (1536-1598) i Tokugawa Ieyasu (1542-1616).
Njihovi karakteri prikazani su na interesantan način jednom anegdotom:
U Japanu postoji jedna rijetka vrsta ptice kukavice koja se glasa vrlo
specifično. Japanci su je zbog tog glasanja nazvali Hototogisu.
Da bi postigao da ptica zapjeva Oda Nobunaga joj je zaprijetio da će je ubiti,
Toyotomi Hideyoshi je rekao da će je na to prisliti,a Tokugawa Ieyasu
odlučio je pričekati dok ptica ne zapjeva sama.
Iako japanski car Komei (živio,1831-1867;vladao,1846-1867) nije bio neka
dominatna i najvažnija figura Bakumatsu razdoblja,njegova funkcija je na ovaj ili
onaj način ujedinjavala sve sukobljene strane i mišljenja,te su se svi pozivali na nju.
Car Komei bio je četvrti sin 120. japanskog cara Ninkoa (rođen,1800-1846;
vladao,1817-1846) i konkubine Ogimachi Masako (Naoko;1803-1856).
Komeijeva supruga Asako Kujo (1833-1897) nakon njegove smrti dobila je
titulu - carica Eisho od njegova sina i slijedećeg cara Meijija (živio,1852-1912;
vladao,1867-1912).Meiji car bio je drugi sin cara Komeija.Rodila ga je konkubina Nakayama Yoshiko (1836-1907).Komei je imao šestero djece,4 kćeri i 2 sina,
ali samo je car Meiji preživio.Ostali su umrli u ranoj dječijoj dobi.
gore,120. japanski car Ninko
gore,121. japanski car Komei
gore,carica Eisho,supruga 121. cara Komeija
gore,Nakayama Yoshiko,majka 122. cara Meijija i konkubina 121. cara Komeija
Nakayama Yoshiko bila je kći Nakayame Tadayasua,ministra s lijeva (Sadaijin) i
člana Fujiwara obitelji.Majka joj je bila 11. kći pokrajinskog vladara (daimyo) Matsuura
domene Matsuure Seizana (1760-1841).Yoshiko je rođena u Kyotu i na carski dvor
je došla u 17 godini.Nakon što se car Meiji preselio iz Kyota u Tokyo 1868.,Yoshiko
je u Tokyo došla 1870. godine.Sahranjena je na Toshimagaoka groblju (Gokoku-ji) u Tokyu (Bunkyo-ku)
gore,Kazu no Miya (1846-1877),sestra cara Komeija i supruga 14. Tokugawa
shoguna Iemochija (živio,1846-1866;vladao,1858-1866)
Princeza Kazu ili Kazu no Miya Chikako bila je 8. i najmlađe dijete cara Ninkoa
(koji je umro iste godine,samo nije jasno prema wikipediji,prije ili poslije rođenja
Kazu) i jedne od njegovih konkubina Hashimoto Tsuneko kasnije poznate kao
Kangyoin.Princeza Kazu bila je odlična u kaligrafiji i waka poeziji.Dva visoko
pozicionirana daimyoa u administraciji Tokugawa shogunata Ando Nobumasa
(1819-1871) i Kuze Hirochika (1819-1864) izrežirali su politički brak princeze
Kazu i 14. Tokugawa shoguna Iemochija koji je na žalost trajao samo 4 godine
jer je shogun umro u 20. godini života od beriberija (nedostatak vitamina B1).
gore,Tokugawa Iemochi,14. i predposljednji Tokugawa shogun;nakon 230
godina bio je prvi shogun koji je doputovao u carsku prijestolnicu te se susreo
sa tadašnjim japanskim carem Komeijem u želji ujedinjenja politički rascjepkanog
Japana 1863. godine;to je tada bio veliki događaj jer kako je car živio u Kyotu,a
Tokugawa shogun vladao iz Edo dvorca (udaljenost od 515 km) komunikacija je
generacijama između ove dvije institucije funkcionirala preko posrednika;
gore,s lijeva na desno,prinzeza Kazu (Horikita Maki),njen muž Tokugawa Iemochi
(Shota Matsuda) i princeza Atsu (Atsuhime) koja se tada zvala Tensho-in
(Miyazaki Aoi);Tensho-in je bila udovica 13. Tokugawa shoguna Iesade
(živio,1824-1858;vladao,1853-1858) u taiga drami "Atsuhime"
Jedna od stvari koja je komplicirala situaciju na Edo dvoru vezana za Tensho-in je
bila ta što je ona povezivala sukobljene strane Bakumatsu razdoblja (1853-1868);
s jedne strane bila je žena Tokugawa shoguna,a s druge strane potjecala je iz Shimazu klana sa otoka Kyushu koji se suprostavio shogunatu i Tokugawa klanu;
dio članova Tokugawa klana joj nije vjerovao,a jedan dio članova Shimazu klana
smatrao ju je za izdajicu.Na kraju je ona bila jedan od faktora stabilnosti (bar je tako
prikazano u tv drami "Atsuhime") da ne dođe do većeg pokolja kada su protivnici
shogunata osvojili Edo dvorac.Posredovanjem Tensho-in i princeze Kazu stanovnici
Edo dvorca mogli su ga napustiti,a da im se nije ništa dogodilo.
gore,122. japanski car Meiji (živio,1852-1912;vladao,1867-1912),djed cara Showe
(Hirohito) koji je vladao od 1926 do 1989.
gore,carica Shoken (1849-1914),supruga cara Meiji-ja
Carica Shoken rođena je kao Ichijo Masako.Bila je kći onog istog Ichijo Tadake ministra s lijeva i lidera grane Ichijo klana Fujiwara koji je usvojio Mikako koja će
postati supruga posljednjeg Tokugawa shogunata Iesade.Majka carice Shoken bila je
kći princa Fushimi Kuniiea.
Kada je Hui Tsu bio ministar u Liangu,Chuang Tsu pođe da ga posjeti.
Netko reče Hui Tsuu da Chuang Tsu dolazi kako bi se dočepao njegova
položaja.Hui Tsu se uplaši i naredi potragu za Chuang Tsuom po čitavoj
zemlji.Potraga je trajala tri dana i tri noći.Chuang Tsu,koji je čuo za potragu,
dospije do Hui Tsua te mu reče:
Na jugu živi ptica zvana Mladi Feniks. Jeste li čuli za nj ? Polazeći od Južnog
Oceana leti prema Sjevernom.Tijekom cijelog Puta ne spušta se ni na jedno
stablo osim svetog Wu T'unga,ne jede nikakva ploda osim onog pezijskog
ljiljana i pije jedino na Čudesnom Zdencu.Dogodilo se da je neka sova,dokopavši
se lešine sagnjilog štakora,pogledala uvis i spazila pticu kako prelijeće.
Uplašena da Feniks ne bi zastao i odnio joj ostatak truleži,poviče:šššu...,šššu...
Ove godine grad Nara obilježava 1300 godina od osnutka i tim povodom kroz
cijelu ovu godinu će biti naglasak na toj velikoj obljetnici kroz razna kulturna,
sportska i druga događanja. Jedna od značajnijih stvari je obnova i rekonstrukcija
objekata iz prohujalih vremena.Stoga,ako mislite posjetiti Japan ove godine,ne
bi smjeli zaobići Naru.
.
Za nastanak Nare (tada se grad zvao Heijo-kyo) najzaslužnija je 43. japanska
carica Genmei (živjela,661-721;vladala,707-715) koja je pokrenula izgradnju carske palače oko koje je u narednim godinama podignut grad.Genmei je bila
četvrta kći 38. japanskog cara Tenji-ja (živio,626-672;vladao,661-672) i
Mei-no-Iratsume (poznate i kao Soga-hime),koja je bila kći udaijina Soga-no-
Kura-no-Yamada-no-Ishikawa-no-Maroa (poznatog i kao Soga Yamada-no
O-omi).Udali su je za princa Kusakabea (662-689) koji je bio sin njene
(tj. Genmei) sestre (po ocu) 41. carice Jito (živjela,645-702;686-697) i njena
strica 40. cara Tenmua (živio,631-686;vladao,672-686).Sa princom Kusakabeom,
koji neće nikada postati car jer će umrijeti mlad,imala je sina Monmua (683-707)
koji je vladao kao 42. japanski car od 697. do 707. godine,a kojeg je sama
naslijedila.Genmei je imala i kći Gensho (680-748) koja ju je naslijedila i vladala kao
44. japanska carica od 715.do 724. godine.
gore,44. carica Genmei sa svitom
gore,38. car Tenji
gore,40. car Tenmu
gore,41. carica Jito
gore,44. carica Gensho
Genmei je značajna po mnogo čemu.Prva je od japanskih careva pokušala
uvesti novac u carsku riznicu te potaknula premjeravanje carstva,zbog čega
će do 733. godine biti napisani geografski leksikoni (fudoki),u kojima su
obilježeni lokaliteti i njihova božanstva,opisani mjesni običaji,zabilježena prirodna
bogatstva i proizvodi svojstveni pojedinim pokrajinama.
Ustoličenjem Nare kao carske prijestolnice (Nara no Miya ili Heijo-kyo tj. tvrđava
ili citadela mira) započinje razdoblje Nara koje se smatra razdobljem japanske
klasične kulture i aristokratske birokracije.Ovo razdoblje će trajati sve do
794. godine kada carska prijetolnica postaje Kyoto (Heian-kyo tj. Grad mira) čime
započinje novo razdoblje - Heian,koje je poznato kao «zlatno doba» klasične
japanske književnosti i visoke dvorske kulture.
Na početku Nara perioda nekoliko obitelji borilo se za politički prestiž.Klan Fujiwara
bio je nasuprot klanova Tachibana i Otomo koji su bili u suradnji sa članovima carske
obitelji.Na čelu vlade bio je Fujiwara no Fuhito (659-720) sin 38.cara Tenjija (626-671).
U godinama između 710. i 715 raste grad oko carske palače.
gore,Fujiwara no Fuhito,najmoćnija figura na carskom dvoru na početku perioda Nara
Godine 712. završen je tj. kompletiran Kojiki («Zapisi o stvarima starine»),
najstarije sačuvano japansko književno djelo.Djelo završava sa smrću
33. carice Suiko godine 628.Sastavljač Kojikija Yasumaro u predgovoru između
ostalog piše:
U davnoj su starini i jezik i smisao bili tako jednostavni da bi bilo teško sastaviti
odgovarajuće rečenice i složiti nizove kineskih znakova.Kada bi se sve izrazilo
ideogramima,to bi dovelo do neadekvatnog izraza značenja;kad bi se pak pisalo
isključivo fonetskom metodom,izlaganje bi događaja bilo neprikladno dugo.
Iz ovih sam razloga kadšto u istoj rečenici zajedno upotrebljavao i fonetski i
ideogramski sustav,a kadšto bih pak u nekoj stvari upotrebljavao isključivo
ideograme...U svemu sam napisao tri sveska i prinosim ih s poštovanjem i
odanošću; ja Yasumaro,istinski dršćući i s istinskim strahom,sagibljem glavu,
sagibljem glavu...
U poštovanju prineseno po dvorskom plemiću Futo no Yasumaru,časnik Višeg odjela
Prvog razreda Petog sloga i Petog reda zasluga,na 28. dan prvog mjeseca pete godine
razdoblja Wado (10.03.712.).
Kojiki je pisan na japanskom jeziku (iako pretežno kineskim znakovima).1
Godine 715. zbog bolesti je abdicirala carica Genmei u korist svoje sada već
punoljetne kćeri Gensho.Neki povjesničari misle da Gensho nije bila snažna
žena i vladar kao njena majka Genmei i tetka Jito,te se uglavnom oslanjala
na majku do njezine smrti 721. godine te na rođake 45. cara Shomua
(živio,751-756;vladao,724-749;sin 42. cara Monmua i unuk 43. carice Genmei) s
majčine strane,Fujiwara no Fuhitoa i njegove sinove,sve do njezine smrti.
Godine 718. 'Yoro' revizijom kompletiran je Taiho kod.Prema zakoniku Yoro,
središnja se uprava sastojala od dva dijela - jingikana,manjeg ureda koji se
bavio državnim shinto obredima i daijokana ili Državnog vijeća,koje je nadziralo
većinu poslova.Na čelu daijokana bila je mala grupa državnih službenika
(premijer i kancelar:daijo daijin,ministri Lijeve i Desne strane i nekoliko savjetnika)
koji su činili carevo savjetodavno tijelo. Još dvanaestak starijih državnih službenika
činilo je administrativnu vezu između ove male vladajuće skupine i osam minista-
rstava koja su činila središnje tijelo vlasti.Tih osam ministarstava zapošljavalo je
oko 3500 administratora i 6500 nižih činovnika,stručnjaka i nižih pomoćnika.
Još 3000 sličnih činovnika radilo je u inspekcijskog agenciji Državnog vijeća,
u kućanstvima tennoa (cara),njegovih žena,nasljednika,te nekoliko glavnih
policijskih i stražarskih jedinica.Tako je do 750. oko 10.000 ljudi našlo zaposlenje u
središnjoj vlasti u gradu Nari.
Godine 720. kompletiran je Nihongi ili Nihon-shoki (Kronika Japana) u 31 svezak,
drugo sačuvano japansko književno djelo.Redaktor oba djela,Nihongija i Kojikija,
isti je autor O no Yasumaro,a naredbodavci sami carevi (od Tenjija do Genmei).
Nihongi je pisan kineski,premda ga se može «čitati» u japanskom prijevodu,
kinezi ga mogu čitati neposredno kako je napisan.Pisati ga je započeo
Kawahima no Oji sredinom 7.st.,a dovršio Toneri Shinno,sin cara Tenmua,
godine 720. kako je rečeno.2
Godine 724. zaustavivši još jednu spletku starijih članova carske obitelji,carica
Gensho abdicirala je u korist Shomua koji je postao car (vladao do 749). Jedna
od kćeri Fujiware no Fuhitoa (umro 720.god.),kasnije poznata kao Komyo Kogo,
postala je Shomuova glavna žena (726.god.),a u idućim godinama se Fuhitovi
sinovi - polubraća carice Komyo - uzdižu do visokih položaja.
Godine 730. car Shomu pokrenuo je izgradnju grada Naniwa (danas Osaka) i
nove carske palače na mjestu palače svoje bake,carice Gensho.
gore,pogled na glavna vrata carske palače u Nari,Suzakumon,koja su
naravno rekonstrukcija
Godine 732. prvi je put jedan kineski učitelj zena došao u Japan.Bio je to
Tao-hsuan Lu-shih ( jap. Dosen Rishi,702-760),koji je doputovao u carsku
prijestolnicu Naru.Tao-hsuan pripadao je sj. školi kineskog chana,a bio je
3. generacija nakon Shen-hsiua (svojevremeno,6.patrijarh dok to nije postao Hui-Neng).Također,bio je učitelj Vinaya škole ( jap. Ritsu).Tao-hsuan je živjeći u
Nari u mnogome pridonio razvoju japanske kulture za vrijeme perioda Tempyo
(729-749).Surađivao je sa budističkim japanskim školama Kegon i Ritsu te prenio
neke zen metode meditacije Gyoho-u (722-797),koji je znanjem o zen budizmu
poučio Saichoa (Dengyo Daishi,762-822),osnivača budističke škole Tendai
(kin.Tien-Tai) i Gozu zen škole u Japanu.
Godine 733. kompletirano je djelo Izumo Fudoki («Opisi običaja i zemlje»),
Ujibumi i Norito.Djelo je do danas samo djelomično sačuvano.Pretežno je
pisano na kineskom.Lokalne priče koje su na japanskom,opisuju floru,faunu i
topografiju japanskih pokrajina,a posebno su zanimljiva tumačenja postanka
raznih geografskih imena,zabilježena prema odgovarajućim mjesnim narodnim
pripovjetkama,što su ostavile tragova i u folkloru.
Ujibumi - u obliku u kojem se bajke smjenjuju s poviješću – obrađuje genealogiju i
slavna djela predaka pojedinih istaknutih porodica.Norito - sadrže ritualne tekstove
za shinto svečanosti;pisani su na japanskom s fonetskim upotrijebljenim kineskim
znakovima,u arhajskoj pjesničkoj prozi podrijetlom iz razdoblja vjerojatno prije
Kojikija i u emfatičkom i uzvišenom stilu s velikim obiljem raznih književnih figura.3
gore,djevojčica u tipičnoj odjeći i sa popularnom frizurom Nara razdoblja;
utjecaj Kine je više nego očigledan
Oko godine 735. carstvom su harale velike boginje,a deset godina kasnije veliki požari.
Godine 740.g. car Shomu poslao vojsku je na Fujiwaru no Hirotsugua (umro
iste godine ili je ubijen) unuka Fujiware no Fuhitoa,koji se pobunio protiv cara,
a ovaj ga je protjerao na otok Kyushu.Na kraju je pobuna ugušena i carstvo je
spašeno.Iste godine,iz Kine je u Japan,prenešeno učenje Kegon
(s.Avatamsaka;kin.Hua-yen;hrv.škola cvjetnog vijenca) budističke škole Mahayana.
Učinio je to kineski budistički učitelj Shen-hsiang (jap.Shinsho),a prvi japanski učitelj
ove škole bio je Roben (689-773).Glavni hram bit će Todai-ji (hrv. Veliki istočni hram) u
Nari sa velikim kipom Buddhe Vairochane (jap. Birushana),koji će se početi
graditi 745. Glavni spis ove škole je Buddhavatamsaka-sutra (jap. Kegon-kyo).4
gore,Fujiwara no Hirotsugu
U razdoblju između 745. i 752. u Nari je građen Todai-ji,budistički hram škole
Kegon (s. Avatamsaka).U hramu se nalazi najveća drvena zgrada na svijetu u
kojoj je smještena statua Budde (drugi po veličini u Japanu).Zgrada je obnovljena
u 12.st. nakon požara.Prvobitna zgrada bila je veća oko dvije trećine od današnje
zgrade.Izgradnju hrama Todai-ji pokrenuo je car Shomu uz pomoć budističkih
učitelja među kojima se isticao Gyogi Bosatsu (668-749).5
gore,Daibutsuden,Velika zgrada Buddhe,Todai-ji,najveća drvena zgrada na svijetu
gore,veliki Buddha (Daibutsu), Todai-ji
Početkom 746. godine pronađeno je zlato na nekadašnjem području naroda
Emishi u pokrajini Mutsu,što je omogućilo izradu pozlate i time završetak
velikog kipa Vairochane-Rushane,hrama Todai-ji,koji će sredinom 8. st. postati
glavni i najvažniji budistički hram u carstvu i jedino mjesto u Japanu s pravom
poučavanja i imenovanja redovnika za čitavo carstvo.Godine 749. car Shomu
posvetio je hram Todai-ji,sa zgradom 'velikog Buddhe'.
U godinama između 749. i 758. vladala je 46.carica Koken (ili Kohen,718-769).
Koken je bila žena snažne volje,kći Komyo Kogo i cara Shomua,žena koja je
utjelovila loze Tenji,Tenmu i Nakatomi no Kamatari,osnivača poretka ritsuryo i
klana Fujiwara (Fujiwara no Kamatari).
754. godine u Japan je kineski budistički učitelj Jian Zhen ( jap.Ganjin) donio
učenje škole Ritsu-shu (s. Vinaya,kin. Lu-tsu).Glavni hram je Toshodai-ji u
Nari,izgrađen 759.godine.6
Nakon smrti cara Shomua (vladao,724-749) 756. godine izbili su žestoki politički
sukobi u prijestonici Heijo-kyo (današnja Nara).Njegova kći prebrodit će dva burna
mandata kao tenno tj.kao 46. carica Koken (vladala,749-758) i 48. carica Shotoku
(vladala,764-770),no stranačke borbe neće biti obuzdane sve dok 781. nije
stupio na prijestolje razuman i odlučan car Kanmu (50. jap.car,vladao,781-806).
gore,carica Koken koja je vladala i u drugom mandatu kao carica Shotoku
Od 758. do 764. godine vladao je 47. car Junnin (733-765).
Godine 759. kompletiran Man'yoshu (hrv.,Zbirka deset tisuća listova ili Zbirka
deset tisuća generacija),velika zbirka poezije. I po opsegu i po vrijednosti ne
samo jedno od najvećih djela japanske poezije i uopće književnosti,već ovoj
zbirci takav rang pripada i u svjetskim razmjerima.U 20 knjiga sadrži četiri i
pol tisuće pjesama.Po obliku pjesama djelo sadrži tri vrste pjesama:preko
četiri tisuće pjesama su tanka ili waka («japanska pjesma») ili mijika-uta
(«kratka pjesma»);oko 250 su choka ili naga-uta («dugačka pjesma»);šezdeset
su sedoka (u šest stihova).Metar wake je redovno 5,7,5;7,7 a sedoke 5,7,7;5,7,7.
Duljina naga-ute varira;ima ih i sa preko stotinu stihova.7
Od 764. do 770. godine vladala je 48.carica Shotoku koja je bila bila posljednji
vladar carske obiteljske grane koja je potjecala od 40. cara Tenmua (673-686).
Kako među nasljednicima cara Tenmua nitko nije mogao biti car,predložen je
njen ljubavnik Dokyo,mada je nejasno da li je on sam želio taj položaj.Poslije
smrti Shotoku on je protjeran,a na carsko prijestolje će biti postavljen unuk
38.cara Tenjina (662-671) imenom Konin (otac mu se zvao Shiki).Time je ugašena
Tenmu loza a obnovljena je loza Tenji.Konin (719-7819 je kao 49. jap. car vladao
od 770. do 781. godine,a naslijedio ga je car Kanmu (živio,736-806;vladao,781-806).8
gore,50. jap. car Kanmu
Posljednjih deset godina Nara perioda (784-794) carska prijestolnica premještena
je u grad Nagaoka-kyo.Do 8.st. stvoren je složeni sustav katastarskih knjiga koje
su eliti jamčile trajan i siguran dohodak.Završavalo je stoljeće u kojem je Japan
pogođen sa nekoliko manjih i većih požara,a da o bolestima i ne govorimo.Carska
prijestolnica Nagaoka nije bila na dobrom položaju zbog učestalih poplava pa se
car morao preseliti u 10 km sjeveroistočno na drugu stranu rijeke Katsura,u
prijestolnicu nazvanu Heian-kyo (Grad mira,danas Kyoto,hrv. glavni grad).
Stoljećima su srne i jeleni u Nari zaštićeni carskom odredbom.Posljedica toga
su bahate,razmažene i dosadne životinje koje bauljaju parkovima oko budističkih
hramova u centru Nare i gnjave turiste,posebno one koji su ih poželjeli nahraniti.
Naravno,nije problem u životinjama,nego u ljudima,posebno ovakvima.
2 vidi za Nihongi,Devide,nav. dij.,str.,10-11;Totman,nav. dij.,str.56-58;Blyth,
nav.dij.,str.20,21;Morishima,nav. dij.,str.62-63.
3 vidi za Fudoki,Devide,nav. dij.,str.,12;Blyth,nav. dij.,str. 22,23;Totman,nav. dij.,
str.53;Morishima,nav. dij.,str.62.
4 vidi,Totman,nav. dij.,str.55,65;Suzuki,"Zen i jap.budizam",Zagreb,2000.,
str.96,136;Grupa autora,"The Rider Encyclopaedia of Eastern Philosophy and
Religion",London,1999.,str.179; Ernest Wood,"Rječnik zena",Zagreb,2004.,str.58;
Razić,"Zen",Gornji Milanovac,1985.,str.275-278.
5 vidi,Suzuki,nav. dij.,str.83;za Gyogi Bosatsua vidi Suzuki,nav. dij.,str. 103;
7 vidi za Man'yoshu,Devide,nav. dij.,str. 12 i 13.
8 vidi,Morishima,nav. dij.,str.60;vidi i Pinguet,"Dragovoljna smrt u Japanu",
Sremski Karlovci,1990.,str.74 (za velikog svećenika Dokyo-a).
# literatura
Conrad Totman,"Povijest Japana",Zagreb,2003.
Vladimir Devide,"Iz japanske književnosti",Zagreb,1985.
Daisetz Teitaro Suzuki,"Zen i japanski budizam",Zagreb,2000.
Michio Morishima,"Zašto je japan 'uspeo' ?",Beograd,1986.
Ernest Wood,"Rječnik zena",Zagreb,2004.
Dejan Razić,"Zen",Gornji Milanovac,1985.
Grupa autora,"The Rider Encyclopaedia of Eastern Philosophy and Religion",
London,1999.
John H. & Phyllis G.Martin,"Nara",Tokyo,1993
Reginald Horace Blyth," Japanski humor",Zagreb,2000.
Maurice Pinguet,"Dragovoljna smrt u Japanu",Sremski Karlovci,1990.
Grupa autora," Japan",Lonely Planet,London,1987.
...ples koji imate prilike vidjeti nekada se plesao za dug život cara...
tsuru znači ždral,kame je kornjača a odori znači ples...ždral i kornjača
simboliziraju dug život...
...Tsurukame odori pleše Yoko Shibata (Hanafubuki) u Takaragaike parku
(Takaragaike koen) u Kyotu...
Kakushi Ken: Oni no Tsume
Hidden Blade: Oni's Claw
sutra,6. siječnja u 22:45 na HTV 2
"Skrivena oštrica" drugi je film iz trilogije stare iskusnjare redateljskog vuka Yoji Yamade (rođen 1931. godine,prvi film režirao tek u 31 godini života).
Zapad ga je otkrio tek 2002. nakon što je snimio prvi film iz spomenute trilogije
"Sumrak samuraja" (Tasogare Seibei,The Twilight Samurai) koji je u Japanu
osvojio 12 nagrada (ekvivalent američkom Oscaru).Osim toga film je bio
nominiran za Oscara za najbolji film na neengleskom.
Iako "Skrivena oštrica" nije osvojio toliko nagrada, jednako je kvalitetan kao i
prethodni,a neki kažu da je i bolji.
Filmom ne dominiraju toliko borbe samuraja,već se na suptilan način
prikazuje život ljudi u vrijeme nestajanja klasnog Japana,dolaska stranaca i
raslojavanje društva kroz nekoliko dojmljivih likova.
Treći film iz trilogije "Ljubav i čast" (Bushi no ichibun,Love and Honor) iz
2006. godine može se nabaviti u videoteci.
Bakumatsu (baku tj. bakufu - "vlada pod šatorom" ili vladavina shogunata;
matsu znači kraj) je naziv za razdoblje posljednjih 15 godina vladavine državnog poretka Tokugawa (1600-1868) koje se još naziva i bakuhan taisei ("strukutura
vlasti bakufua u domenama daimyoa",a odnosi se na na bakufu Edo i na domene
daimyoa (han),kao jedinstveni sustav vlasti).
# shoguni Tokugawa shogunata (1603-1868) ili Edo perioda (1600-1868)
Početak Bakumatsu perioda tj. kraja perioda Tokugawa razdoblja (1600-1868),
ali i shogunskog sistema vladanja (1192-1868) smještamo u godinu 1853.
kada su u srpnju te godine dva američka parobroda i dva jedrenjaka
(Mississippi,Plymouth,Saratoga i Susquehanna) pod komandom komodora Matthew C. Perryja (1794-1858) uplovili u japansku luku Uraga u gradu Yokosuka (Kanagawa-ken).
gore,Mississippi, jedan od "crnih brodova" ( jap. kurofune),kako su zvali Japanci
4 broda komodora Matthew C. Perry-ja;
gore,komodor Matthew C: Perry
gore,komodor Perry,kako su ga vidjeli Japanci
gore,luka Uraga,1890. godine
U ime američkog predsjednika Fillmorea (1800-1874) Perry je predao pismo
predstavnicima shogunata u kojem se traži bezuvjetno otvaranje Japana
zbog uspostavljanja obostrane trgovačke suradnje.Ponovni dolazak Perry je
najavio za proljeće 1854. kada će doći sa još većom flotom.Bila je to
beskrupulozna i ultimativna politika bez želje za dijalogom.Arogantna
demonstracija moći i zastrašivanja.
Stoljećima se stranci nisu mogli nametnuti liderima shogunata, jer nisu imali
ni dovoljno ratne snage ni volje: jednostavno,bili su prezaposleni drugdje.
Nakon godine 1853. ipak će se morati početi udovoljavati njihovim zahtjevima
jer Tokugawa poredak nije imao sredstava,ni vojnih ni ekonomskih oduprijeti se.
Zato se polako,uz poneki otpor ipak počelo pristajati na ugovore sa strancima.
Tako je,nakon što se Perry zaista vratio u proljeće 1854. i uplovio sa 9 brodova u
zaljev Edo,potpisana "Opća konvencija o miru i prijateljskim odnosima".Otvorene
su dvije luke (Shimoda i Hakodate) stranim brodovima.Odobreno je otvaranje
konzularnog ureda.Nakon ugovora sa amerikancima slični su potpisani sa Velikom
Britanjom i Rusijom.
Iako je Tokugawa shogunat tokom 19. st. počeo pucati po šavovima,tek će dolazak
stranaca ubrzati njegov pad. Japanci bilo kojeg staleža u jednom su bili složni.
Smatrali se da stranci nemaju tu što tražiti i da trebaju otići.Razlika je samo bila
koje metode upotrijebiti u zajedničkom cilju.U moru mišljenja i različitih struja,
tri su se profilirale.
Prva je bila organizirana oko shogunata u Edu.Ova je grupacija nerado priznala
strani utjecaj svjesna snage stranih sila.To je smanjilo njen utjecaj među pukom i
samurajima širom zemlje,ali taj je utjecaj ionako s godinama slabio.
Druga struja bila je umjereno radikalna,a bila je sastavljena od samuraja koji su
željeli promjene.Oni su željeli da carski dvor koji je bio smješten u Kyotu i shogunat
u Edu trebaju zajedničkim snagama organizirati kvalitetan otpor strancima i smanjiti
njihov nadolazeći utjecaj.
Treća struja bila je najradikalnija.Njihov moto je bio Sonno Joi tj. "Poštuj cara,istjeraj
barbare !"Oni su se zalagali za protjerivanje stranaca i otvoreno su napadali shogunat u
Edu optužujući ga za kukavičku politiku prema strancima.
gore,"sonno joi" slogan najradikalnije političke struje bakumatsu razdoblja
Interesantno je to da su nakon 15 godina frakcijskih borbi između nekoliko
samurajskih klanova,ovi najradikalniji odnijeli prevagu,srušili shogunat,ali
kada su zauzeli pozicije nisu otjerali strance,kako su najavljivali,nego su se
obračunali među sobom,riješili se nekoliko nerazumnih pojedinaca,premjestili
carsku prijestolnicu iz Kyota u Edo kojem su promjenili ime u Tokyo (Istočna
prijestolnica),doveli novog cara Mutsuhitoa (živio,1852-1912;vladao,1867-1912) u novu
prijestolnicu i započeli reforme čime je označen početak novog razdoblja - Meiji.
# riječnik pojmova
bakufu - "vlada pod šatorom",vladavina shoguna u razdobljima Kamakura
(1192-1333),Muromachi (1333-1576) i Edo (1603-1868);
bakuhan - izvedenica od "bakufu-i-han",vidi bakuhan taisei;
bakuhan taisei - "struktura vlasti bakufua i u domenama daimyoa",odnosi se na
bakufu Edo i na domene Daimyoa (han),kao jedinstveni sustav vlasti;
daimyo - "veliko ime",područni (lokalni) velmoža u srednjovjekovnom Japanu;
u razdoblju Edo službeno im je dodjeljivano područje od 10.000 kokua ili veće;
Edo - sjedišteTokugawa shogunata,danas Tokyo,već u 18. st. izrastao u milijunski grad;
han - daimyo domena tj. područje na kojemu je vladao pojedini daimyo
koku - mjera za obujam;180 litara žita;0,27 kubičnih metara drva
ronin - samuraj bez gospodara
shogun - seiitaishogun "general koji je pokorio barbare";titula koju je dodjeljivao
car od 12. do 19. st. pojedinim glavama klanova i postavljao ih kao lidere svoje
vojske;u stvari shogun je imao stvarniju vlast od cara koji je bio na čelu zemlje
samo nominalno
* u Bakumatsu razdoblju vladao je 121. japanski car Komei (živio,1831-1867;
vladao,1846-1867)
# literatura
1. Conrad Totman,"Povijest Japana";Zagreb,2003.
2. Nenad Simić,"Samuraji,Odjeci ratničkog sna,Knjiga prva: Istorija ratničke klase",
Beograd,2007.
3. Michio Morishima,"Zašto je Japan 'uspeo' ?",Beograd,1986.
...prije neki dan lutajući bespućima jubitoa naletio sam na ovu čarobnu snimku
japanskog tradicionalnog plesa koju sam poželio podijeliti sa svima koji navrate na
ovaj skromni blog...nadam se da će vam se svidjeti...
