gore,Soto zen hram Engaku-ji,Kita-Kamakura,travanj ove godine
Uvod za slijedeći post
Kamakuru sam do sada posjetio četiri puta.Mogao bih reći da me nekako više
privlači od carske prijestolnice Kyota u kojem se godišnje zaustavi 40 miliona
turista iz cijeloga svijeta i zaista je gužva cijele godine,što me pomalo smeta.
U Kamakuru također dolazi mnoštvo turista,ali ipak je atmosfera nekako mirnija,
opuštenija.Grad je okružen stoljetnim šumama koje ovom mjestu daju jednu
posebnu dimenziju.Mnoštvo hramova sjajno su se uklopili u tu okolinu i
pojačavaju taj meditativni dojam još i više.
gore i dolje,ulice Kamakure
Kamakura je grad duge tradicije i povijesti.Do 1180. bio je obično,malo,mirno
ribarsko selo.Tada se slavni klan Minamoto odlučio ovdje zadržati i utaboriti se.
Tokom stoljeća ovdje su se dogodile mnoge bitke.Grad je gorio i vidio smrt na
svojim ulicama,a danas je Kamakura opet jedno malo mjesto sa posebnim
šarmom dok povijest iskače na svakom uglu i kutku ovoga magičnog grada.
Stoga nema ni najmanje sumnje da ću se vratiti u Kamakuru prvom prilikom
čim budem mogao.
gore, jedna od staza Engaku-ji hrama koji se nalazi u Kita Kamakuri tj. Sjevernoj
Kamakuri,meni najdražem dijelu Kamakure koji me neobično privlači;
Engaku-ji je podignut 1282. godine od vođe klana Hojo,Hojo Tokimunea u
znak zahvale na pobjedi nad Mongolima;
gore,posjet Engaku-ji hramu 2004. godine,također u travnju