Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

subota, 04.10.2008.

Putovanje u Sekigaharu - Japan 2008. I dio

16.travnja 2008.,srijeda,3.dan,Kumagaya-Tokyo st.-Nagoya st.-Maibara st.-
Sekigahara-Kyoto st.-Otsu

Kada sam u Japanu nemam se vremena osvrtati na ono što je bilo dan prije,
jer me taj dan čeka toliko toga.O budućnosti razmišljam utoliko koliko je vezana
za taj dan.Cijeli sam u sadašnjosti.Prošlost ne postoji,ona je prošla i neće se
pojaviti,budućnosti (još) nema,ona će tek doći.

Probudio sam se oko 8,doručkovao,spremio stvari za Put i oko 10 mogao sam
krenuti.Išao sam u Kyoto na nekoliko dana.Satokica me odbacila do Kagohara st.
Dogovorili smo se da kada se vratim iz Kyota ćemo vidjeti što ćemo s mojom
izgubljenom putovnicom.Prošle godine sam putovao u Kyoto i isti dan se vratio
u Kumagayu.Od Kumagaye do Kyota ima oko 600 km.U Kyotu sam ostao
sedam sati.Iako sam si kupio jednodnevnu kartu za bus (koja košta 500 y tj.
oko 25 kuna) cijeli dan sam hodao jer ipak se tako više može vidjeti.Cijeli taj dan
padala je kiša tako da sam stalno premetao u rukama kišobran,foto-aparat,
novce i karte.Također cijeli dan nisam ništa jeo, jer jednostavno nisam imao
vremena.Htio sam vidjeti što više.Sve što sam pojeo i popio taj dan u Kyotu bilo je
par vrećica čipsa i nekoliko limenki Asahi piva.Nisam osjećao pretjeranu glad i
umor.Samo želja da se ide dalje i dalje,od hrama do hrama.Kad je pao mrak,
shvatio sam da moram natrag u Kumagayu.Čekao me opet put od 600 km.
Fora je bila u tome,da sam prošle godine bio u Japanu za vrijeme "zlatnog tjedna"
kada japanci slave nekoliko praznika za redom,pa spoje nekoliko slobodnih dana,
svi u te dane putuju,vraćaju se iz velegrada u manja mjesta i gužve su po svuda
neopisive.Ako ne morate ići u Japan u ovo vrijeme,nemojte.Tako sam ja nakon
cijelog dana putovanja i hodanja sjedio na podu u shinkansenu od Kyota do Tokya.
Umoran,ali sretan.Posebno jer sam bauljajući Kyotom naišao na jedan antikvarijat
knjiga u kojem sam kupio nekoliko prekrasnih knjiga o japanskoj kulturi i povijesti za
10-ak kuna svaku.Zato sam odlučio da ove godine put u Kyoto bude drugačiji.

gore,Kumagaya st.,čekaonica,dok čekam shinkansen za Tokyo,upijam sve oko
sebe,pogled na origami ždralove;prije dva mjeseca i naši ždralovi iz Hrvatske kao i
svake godine sletjeli su u Parku mira u Hiroshimi

gore,ova slika nalazi se u čekaonici Kumagaya stanice,kada sam je vidio nisam
mogao vjerovati,kao da je netko slikao moju dragu prijateljicu Satokicu i njenog
psa,a Satoko nikad nije vidjela tu sliku jer ona nije godinama putovala shinkan-
senom i ne dolazi u ovaj dio Kumagaya stanice;baš sam joj poslao ovu sliku
neki dan

gore,pogled na Kumagayu sa Kumagaya st.

gore i dolje,dolazak shinkansena na peron

gore i dolje,pogled kroz prozor shinkansena između Kumagaye i Tokya

gore i dolje,Saitama Super Arena koja se nalazi tik uz shinkansen trasu,Ovdje se
puno puta borio naš Cro Cop - Mirko Filipović

gore,prizor koji ostavlja bez daha,parkirani shinkanseni,dok miruje ili dok juri
fascinatan je taj shinkansen

gore i dolje,stigli smo u Tokyo

Tokyo station ili Tokyo eki

gore,Njegovo Veličanstvo Shinkansen tj. vlak metak

gore,shinkansen peron,napustio sam jedan shinkansen da bi se ukrcao na drugi,
ali moram promjeniti i peron

gore,napuštam peron

gore, jedan pogled na štand sa japanskim delicijama,preciznije japanskim kolačićima
pakiranim u neodoljive kutije i zamotuljke

gore i dolje, i evo nas opet na peronu među shinkansen vlakovima

gore i dolje,nisam jedini pacijent koji slika shinkansen vlakove...Izgubljeni,1,2,3,4...
ima nas još...tko im može odoljeti

gore,evo i moga shinkansena koji će me odvesti do Kyota,a i vlakovođa je stigao

gore,krenuli smo, juuuuupiiiiiiii !

...nastavak slijedi...