Slijedeći primjer starog redovnika za kojeg se kaže da je putovao tisuće milja ne
noseći ništa za okrijepu i postižući stanje potpune ekstaze pod čistim zrakama
mjeseca,napustio sam svoju uništenu kolibu na rijeci Sumida u kolovozu prve
godine Jokyo(1684-1688) usred puhanja jesenjeg vjetra.
Odlučivši pasti
Vjetru izložen kostur
Ne mogu zaustaviti strujanje
Bolnog vjetra u srcu.
Nakon deset jeseni
U Edu,moj duh mu se
Opet vraća
Kao rodnome mjestu.
--------------------------------
* iz knjige Matsua Bashoa,"Uska staza prema dalekom sjeveru i druge putopisne
crtice" koju je objavilo Društvo hrvatskih haiku pjesnika 2000. u Zagrebu;str.51.
** španciranja po beču - II dio