Kažu da na ovaj svijet nisam došla zabadava,da sam nešto puno posebnije od njihovih univerzalnih kalupa koji šeću ulicama i neznaju...Što neznaju? Neznaju ni tko su doista a u sebi kriju slučajan raj,imaju mjesta za anđele.Ne vide i i ne čuju i ne znaju,samo slijede tupu točku kao da ništa osim nje ne postoji.Postoji li? Nemoraš mi vjerovati,možeš biti poput stotinu njih koji me ne slušaju,a možeš biti i drugačiji.No ne u ogledalu koje dovoljno kvari tvoj vid već ono koje reflektira tebe u nekom drugom tko je poput tebe.Reflekcija? Nije ništa više od samog djelića sekunde,ali ako se zagledaš u nečiju samu dušu i pronađeš dio sebe traje zauvijek.A zauvijek i tako nije ništa više od samog djelića sekunde njihovog treptaja oka.Prekratko gledaju i prebrzo odu.Kao da se boje nečije dubine.Strah ih je i drhte a mogu ih voljeti,samo da to požele.Kolika sam ja? Ja sam mala ali sam ubiti toliko velika da sam odlučila biti mala da me oni manji razumiju.A što je razumijevanje doli pogled u nečije srce bez vlastitih maski.Tako je veliko srce postalo tek ono ljudsko koje stane između kostiju i mesa.Što sam ja? Nisam ništa više od krvi,kostiju,mesa i duše baš kao i ti.Samo ovo drugo je puno važnije jer jednoga dana kada me zemlja rasturi sve što ću imati biti će duša i to nedljudsko srce koje ne sputavaju kosti i rane nekih starih trauma.Ubiti jedino što je sada doista veliko su moja djela,ne ja.Kao što sam već rekla,postala sa mala ali nešto je ipak ostalo veliko da im pokažem što sam doista.I nisam genije i nemojte me tako nazivati jer smo svi dio Univerzuma i gotovo jedini genije koji postoji je taj Univerzum,a kao djelovi njega svi smo genijalci.Ali oni se unatoč tome mrze i nevole a stvoreni su od istog.Što je to isto? Ono što čini mene i tebe,a oni ne mogu osjetiti.Osjećaju ali ne vide.Vide ali nisu svjesni jer sami to nisu postali.Ne osjete,ne vide i nisu svjesni ljubavi.A ona nikada nije kriva,niti loša jer sama po sebi je najjači osjećaj na cijelom našem postojanju.Što je to loše? Neznam jer ne pojmim da je išta loše ako se gleda s prave strane.Koja je prava strana? Ona koju osjetiš u sebi da je prava,sam si svoj kompas.No neki i unatoč njemu lutaju a da ni neznaju da sve dolazi u pravo vrijeme,sve se događa s razlogom i sve što treba će i biti.Sve je toliko jednostavno,a sve toliko kompliciraju.A upravo i to komplicirano jednostavno,ne budi zbunjen.Tisuću njih sluša moje tekstove i glazbu i dijele samnom ono što želim.Dijele već i sada a još me ni neznaju.Znaju,jer su neki možda rođeni i prije mene a neki su samnom disali drugim plućima u drugim životima.Ali me svejedno znaju jer sanjamo iste snove.I znaju što znači voljeti.Znaš li i ti? Sve je isto a različito.Ustvari jedino što je različito kod nas su tijela,a ona su i tako samo odijela za ovaj svijet.Univerzum kroz njih kanalizira riječi i sve postaje smisleno i savršeno satkano.Duša u njima je stara tisuće i tisuće godina,ona ne stari ona ne umire.Mlado se smije i priča kroz tekstove i riffove koje stvaraš.Vjeruj mi kada god primiš instrument u ruke Svemir spusti svojih tisuće galaksija,poveže tisuće tvoj misli i osjećaja.Gledaš ga svake većeri kada se zadubiš u noćno nebo i čudiš se njegovoj ljepoti i veličini,a on je samo ti iz drugog kutka.Razumijem,vidim i ne bojim se.Volim,želim i neka tako bude.Pitate se koja je moja tajna? Ona je već u vama,kuca vašim srcem i teče vašim venama i zove se ljubav.I ti koji ovo čitaš,držiš moju ljubav odavde do užarenog neba preko zvijezda do najdubljih sanjanja nazad do Univerzuma.







"We sail through endless skies
Stars shine like eyes
The black night sighs
The moon in silver trees
Falls down in tears
Light of the night
The earth, a purple blaze
Of sapphire haze
In orbit always

While down below the trees
Bathed in cool breeze
Silver starlight
Breaks down the night
And so we pass on by
The crimson eye
Of great god mars
As we travel the universe."