Pisac Svemira

19 travanj 2016

Kažu da na ovaj svijet nisam došla zabadava,da sam nešto puno posebnije od njihovih univerzalnih kalupa koji šeću ulicama i neznaju...Što neznaju? Neznaju ni tko su doista a u sebi kriju slučajan raj,imaju mjesta za anđele.Ne vide i i ne čuju i ne znaju,samo slijede tupu točku kao da ništa osim nje ne postoji.Postoji li? Nemoraš mi vjerovati,možeš biti poput stotinu njih koji me ne slušaju,a možeš biti i drugačiji.No ne u ogledalu koje dovoljno kvari tvoj vid već ono koje reflektira tebe u nekom drugom tko je poput tebe.Reflekcija? Nije ništa više od samog djelića sekunde,ali ako se zagledaš u nečiju samu dušu i pronađeš dio sebe traje zauvijek.A zauvijek i tako nije ništa više od samog djelića sekunde njihovog treptaja oka.Prekratko gledaju i prebrzo odu.Kao da se boje nečije dubine.Strah ih je i drhte a mogu ih voljeti,samo da to požele.Kolika sam ja? Ja sam mala ali sam ubiti toliko velika da sam odlučila biti mala da me oni manji razumiju.A što je razumijevanje doli pogled u nečije srce bez vlastitih maski.Tako je veliko srce postalo tek ono ljudsko koje stane između kostiju i mesa.Što sam ja? Nisam ništa više od krvi,kostiju,mesa i duše baš kao i ti.Samo ovo drugo je puno važnije jer jednoga dana kada me zemlja rasturi sve što ću imati biti će duša i to nedljudsko srce koje ne sputavaju kosti i rane nekih starih trauma.Ubiti jedino što je sada doista veliko su moja djela,ne ja.Kao što sam već rekla,postala sa mala ali nešto je ipak ostalo veliko da im pokažem što sam doista.I nisam genije i nemojte me tako nazivati jer smo svi dio Univerzuma i gotovo jedini genije koji postoji je taj Univerzum,a kao djelovi njega svi smo genijalci.Ali oni se unatoč tome mrze i nevole a stvoreni su od istog.Što je to isto? Ono što čini mene i tebe,a oni ne mogu osjetiti.Osjećaju ali ne vide.Vide ali nisu svjesni jer sami to nisu postali.Ne osjete,ne vide i nisu svjesni ljubavi.A ona nikada nije kriva,niti loša jer sama po sebi je najjači osjećaj na cijelom našem postojanju.Što je to loše? Neznam jer ne pojmim da je išta loše ako se gleda s prave strane.Koja je prava strana? Ona koju osjetiš u sebi da je prava,sam si svoj kompas.No neki i unatoč njemu lutaju a da ni neznaju da sve dolazi u pravo vrijeme,sve se događa s razlogom i sve što treba će i biti.Sve je toliko jednostavno,a sve toliko kompliciraju.A upravo i to komplicirano jednostavno,ne budi zbunjen.Tisuću njih sluša moje tekstove i glazbu i dijele samnom ono što želim.Dijele već i sada a još me ni neznaju.Znaju,jer su neki možda rođeni i prije mene a neki su samnom disali drugim plućima u drugim životima.Ali me svejedno znaju jer sanjamo iste snove.I znaju što znači voljeti.Znaš li i ti? Sve je isto a različito.Ustvari jedino što je različito kod nas su tijela,a ona su i tako samo odijela za ovaj svijet.Univerzum kroz njih kanalizira riječi i sve postaje smisleno i savršeno satkano.Duša u njima je stara tisuće i tisuće godina,ona ne stari ona ne umire.Mlado se smije i priča kroz tekstove i riffove koje stvaraš.Vjeruj mi kada god primiš instrument u ruke Svemir spusti svojih tisuće galaksija,poveže tisuće tvoj misli i osjećaja.Gledaš ga svake većeri kada se zadubiš u noćno nebo i čudiš se njegovoj ljepoti i veličini,a on je samo ti iz drugog kutka.Razumijem,vidim i ne bojim se.Volim,želim i neka tako bude.Pitate se koja je moja tajna? Ona je već u vama,kuca vašim srcem i teče vašim venama i zove se ljubav.I ti koji ovo čitaš,držiš moju ljubav odavde do užarenog neba preko zvijezda do najdubljih sanjanja nazad do Univerzuma.







"We sail through endless skies
Stars shine like eyes
The black night sighs
The moon in silver trees
Falls down in tears
Light of the night
The earth, a purple blaze
Of sapphire haze
In orbit always

While down below the trees
Bathed in cool breeze
Silver starlight
Breaks down the night
And so we pass on by
The crimson eye
Of great god mars
As we travel the universe."







Pismo ljudima...Da se uspješno probude,da progledaju i istinski zavole

03 travanj 2016

Draga ljudska raso,


Hej dragi stanaru ove planete.Lijepo je zar ne? Pogledaj samo to nebo,potoke,oceane i planine.Predivno,slažem se.Sve je na ovoj planeti toliko lijepo i prepuno ljubavi i energije koja samo kruži između svih živih bića i vjeruj mi,sve ima smisla.Svatko ima svoju zadaću i višlji smisao svega te nitko nije rođen na planeti bez razloga.Između svijeta biljaka,životinja,gljiva,kristala pronašao si se i ti.Tvoja vrsta je najgora i najbolja jer si čovjek.Jer imaš svu moć da ju iskoristiš u dobro ili u loše.Ako ti je duša svjesna svega oko sebe,radit ćeš ono najbolje,no ako su ti um i duša zatrovani njihovim lošim standardima i očekivanjima bit ćeš na ovoj planeti s mukom i radit ćeš samo ono loše,koliko za sebe toliko i za tlo po kojemu hodaš.Udahni,stani,promisli.Koliko doista živiš a koliko samo udišeš zrak i čekaš da život kojeg si dobio na poklon prođe? Smrt je prelijepa,ali vjeruj mi život je ljepši ako slijediš srce.Tada je on ravan smrti i sreći ponovnog rađanja.Kao čovjek imaš dva organa koji ti život čine smislenijime,a to su mozak ili um i srce ili sama istinska duša smještena u mišićavi mali organ smješten u tvom prsnom košu.Oni koji su slušali mozak zapravo nisu dospjeli daleko jer je um katkad veoma slijep i jedino se srce čisto i jasno vidi.Kako se tvoja vrsta širila zanemarili su srce i počeli slušati samo mozak te je svijet postao veoma turobno i grubo mjesto.Ratuju i mrze neznajući da je ljubav odgovor na sve i da jedino ljubav može riješiti sve.Bombardiraju gradove,ubijaju nedužne,šire mržnju gdje god stigli zato što razmišljaju samo mozgom.Srce im nikada nebi prišapnulo nešto takvo,nikada ih nebi navelo na krive stvari i naposlijetku nikada nebi učinilo zlo.Mozak bi jer on ne osjeća.Vidiš li onog čovjeka koji sjedi na kraju ceste povučen uz ogradu? Nazvat ćeš ga luđakom jer se smješka a nitko nije uz njega.Vjerojatno ćeš i dodati komentar kako je lud i kako je vjerojatno propali narkoman ili beskućnik.A sada molim pogledaj onog čovjeka preko ceste koji u savršenoj novoj odjeći i s gomilom papira u ruci namršten juri nekamo gdje treba.Vjerojatno ćeš ga gledati s dozom divljenja jer pretpostavljaš da je uspješan i sretan.Vidiš,onaj koji sjedi sam i smješka se ima osmjeh jer mu je život ispunjen,jer Svemir priča kroz svaku njegovu poru i zna da je tijelo samo odjelo i da materijalno nije važno.Ljubi svoje postojanje i grli svoju djecu i ljubav koju ima,onu koje je čisto srce izabralo da krasi njegov svijet.Nema završen fakultet,nema diplomu ali ima život i ljubav samog Neba.Nema mnogo novaca,veliku kuću i skupi auto,ali ima maštu i talent Univerzuma i vjeruj mi on čini svijet magičnim,on ga doista razumije i zna.Duša mu je stara tisuće godina i zna što su prave vrijednosti i što život zapravo je.Njega čovječe zagrli i zahvali mu.Vratit će se tebi duplo i somjeh nećeš skidati jer kada Svemirovu djecu grliš i Svemir tebe grli nazad.Sjećaš li se onoga što hoda mrzovoljan? Ustao je rano ujutro potpuno sam jer je posao umu uvijek bio bitniji od ljubavi.Nema djece i razigranih glasova jer je odlučio završiti fakultet i hvaliti se drugima sa tako nevažnim papirom koji postoji.Dobio je posao,ima i dosta novaca te može živjeti otmjeno,ali je svejedno namršten i prepun tuge.Njega dragi čovječe razdire praznina jer mu je materijalno postalo najvažnije i samoća ga polako ubija.On ih je poslušao kada su mu govorili da je bez fakulteta "nitko i ništa" neznajući da je sve samim svojim rođenjem i što...Sada je u njihovim očima sve,a u svojima nula.Svakoga dana se zapitkuje gdje je pogriješio i zašto nije sretan neznajući da je mogao biti da je slijedio samoga sebe jer djeca Svemira uvijek pronađu pravi put.Njega dragi čovječe nemoj sažalijevati,nego od njega nauči da novci,diplome i posao u hladnim uredima nisu život,već samo životarenje.Sjedni na klupu i pogledaj.Nju nemoj osuditi jer njezin svijet nema granice i njeno srce nezna za prepreke.Mlada je,možda mlađa po godinama tijela,ali duša joj je veoma stara i mudra.Za ruku vodi svoj život koji je stvorila.Nije li prelijepa? Samim time što je majka je blagoslovljena i najčišća jer majke su najjače stanarke koje šeću ovom planetom.Možda je maloljetna,a možda i nije tako mlada kako se čini,ali obrati pozornost na jedno:njenu auru zelene i kristalne boje kako se prelijeva u narančastu i modru i njezin osmjeh i duša sjaju.Jesili ikada vidio išta ljepše? Postoji li išta ljepše od osobe koja se ne boji roditi novi život i graditi svoj uz njega? Mislim da ne...Jer godine su samo broj i nitko nije premlad niti prestar da bi stvorio novi život.Njima ništa neće faliti kroz čitavo postojanje jer Svemir daje snagu hrabrima i srčanima.Daje sve što im zatreba jer se ne skrivaju od osjećaja i one prave istinske ljepote življenja.Zažmiri i samo poslušaj sebe iznutra.U svom životu bit ćeš sretan i neopisivo tužan,depresivan i euforičan,zaljubljen i slomljen...Ali najbitnije je da budeš sretan tamo gdje najviše sija i gdje najviše zvijezda tinja-u svom srcu i samoj duši.Imaj pregršt poštovanja i časti.Voli svim srcem i nikada manje od toga.Vrišti ako osjetiš ikakvu bol i nedaj da te itko ikada ušutka.Sanjaj toliko veliko i toliko divno da ti oči vide samo svjetlost i znaj svi snovi postat će realnost.Ne trči za nebitnim stvarima i nedaj da ti mladost prođe tako što ćeš učiti nevažne stvari za još nevažnije fakultete.Dopusti Svemiru da te vodi i životu da te nauči svemu što treba.Neka ti niti jedan dan ne prođe bez volim te i hvala ti i neka ne prođe bez barem jednog istinskog jakog zagrljaja.Ljubi sebe i one koji ti znače mnogo svim stanjem i ne suspreži se emocija i istine.Emocije su poklon,zahvali Nebu što ih posjeduješ.Ako si ljut,pusti svoj bijes i iz njega napravi nešto prelijepo.Ako si tužan,isplači sve rijeke i mora,samo ne dopusti da srce ostane tužno a oči suhe i pune praznine.Smij se i stvaraj ljepote čovječe,jer za to si stvoren.Stvoren si da ovu planetu uljepšaš i da shvatiš pravu poantu života koji ti je dan.Ne pronalazi život u krivim stvarima jer iako nije zadnji i niti slučajno posljednji napravi ga čarobnim i napravi od sebe osobu o čijim genijalnostima neće pričati samo cijeli svijet,već sva Nebesa i zviježđa pod kojima snivaš.Čovječe,progledaj,prodiši,zavoli i živi vječno,tako te Svemir naučio.



"Svemire,podari mi svjetlost da i njima rasvjetlim put."



Oznake: duhovnost, ljubav, buđenje, pozitivne vibracije

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.