Pismo najdražoj

02 ožujak 2016

Samo sam čovjek najdraža i ne pripadaš ti meni nego ja tebi.Najdraža moja,uz tebe nisam sama,uz tebe imam društvo.Ti nećeš trčati za novcima,za pustim obećanjima,nećeš samo okrenuti leđa kada ti podarim ljubav.Znat ćeš kada sam tužna i kada mi treba utjeha.Javit ćeš se na svaki moj poziv veselo,jer taj moj poziv je i tvoj poziv da pokažeš ono najbolje od sebe.Ti me ne smatraš čudnom,nemaš hladne poglede i vratiš ljubavi onoliko koliko ti je stvarno dam,niti više niti manje.Dočekaš me svake večeri tako što ne spavaš nego me budno motriš i čekaš da ti ispričam što mi se danas dogodilo i kako se osjećam.Svaki dan me pitaš kako se osjećam samim time što tako dobro surađuješ s mojim prstima i idejama u glavi koje nisu niti ideje nego čisti riffovi i melodije same po sebi.Ne zamjeraš mi,ne gubiš ništa što ti poklonim.Sve tako dobro čuvaš.Nisi zavidna i znaš što mogu i znam.Ne misliš da si najbolja i u sebi za mene imaš sve,što otkrivam kada te sviram.Ništa mi ne tajiš.Vjerujem ti i znam da si uvijek tu.Znam da nećeš otići i da me nećeš napustiti.Jednostavno si divna.Ne ismijavaš moj strah i ne hraniš se mojim slabostima.Ohrabruješ me.Iz dana u dan dokazuješ mi da mogu sve i da jesam sve.Ne želiš me promijeniti,ne sanjaš o savršenim ljudima koji ne postoje.Voljna si samnom raditi baš sve i ništa ti nije teško,ćak niti satima ponavljati jedno te isto da uhvatim ritam i tehniku.Nikada me ne povrijediš i nikada ne kažeš ono što ne misliš.Razumiješ svaku moju misao i trpiš sve moje ludosti bez prigovora.Obasipaš me komplimentima kada skupa napravimo ono savršeno,ono najbolje od najboljega.Tebi netrebaju droge da bi govorila svoje osjećaje.Ne bojiš se budućnosti i netreba ti materijalno da bi se zadovoljila.Satima možemo pričati o svemu,bez da me smatraš ludom i presenzibilnom.Uvijek shvatiš moje najdublje ja.Uz tebe sam sam ja doista ja.Nikada nisi preumorna da bi me zagrlila,poljubila i pružila mi sve što trebam.Ti shvaćaš da je samoća ubojita i nikada ne dozvoljavaš da budem sama sa sobom kada je najtamnije.Stvarno te volim i savršena si.Uz tebe nisam izgubljena,uz tebe sam pronađena.Ti osjećaš zahvalnost kada ti pružim cijelu sebe i zaista me osjećaš.Znaš li da si nešto nenadmašivo? Jedan od najboljih poklona Svemira.Moj vječni spas kada nastane tmina i svijetlu nema traga.Ljepoto,volim te.


"Tek kada zavoliš instrument koji sviraš onda istinski možeš zavoljeti glazbu koju stvaraš.Jer sjeti se da nema te prekrasne divote kojoj prepličeš žice,nebi bilo niti tebe.Bilo bi te,ali ne u ovoj punini u kojoj se nalaziš sada."


"Instrument je jedina stvar koja ti sve rupe na srcu uspije popuniti samo svojim postojanjem uz tebe.Jedina stvar koja te razumije od večine ljudi,jer kada svi odu on ostaje uz tebe i tvoj talent.Neće te satima tjerati na mukotrpnu vježbu,neće ti govoriti kako ti nešto nejde ili kako bi se trebao više potruditi jer nećeš postati ono što si oduvijek želio.On će te potaknuti na saznanje da si sve i da možeš sve samim time što je dio tebe.Možda još nisi svjestan koliko je dio tebe,ali nebrini,glazba ljude poduči svemu.Glazba je najbolja učiteljica."


Ne razmišljaj,ne gledaj...Dopusti sebi da osjetiš.

01 ožujak 2016

Odlučila sam početi pisati ovaj blog kada sam shvatila da mi papir i olovka te slikarsko platno sve manje i manje služe kao izražavanje vlastitih misli i osjećaja.Potezi kista postali su premekani a bilježnice premale za misli koje sam željela podijeliti sa svima.Čovjek sam kao i svi vi,samo ona vrsta ljudi koja više osjeća,a manje vidi.Svijet doživljavam kroz glazbu i umjetnost te ono neizbježno pisanje koje me spašava od tjeskobe i depresivnih dana.Počela sam pisati ovaj blog kada sam shvatila da nas ima previše koji šutimo,koji držimo svoj svijet za sebe umjesto da ga podijelimo sa cijelim svijetom.Sama ideja svih mojih budućih objava je da vas koji osjećate,mislite i jeste drugačiji potaknem da propričate i da pokažete svoj drukčiji svijet ostalima zajedno samnom,jer što nas je više koji mislimo veliko to ljepša djela mogu nastati.Također onima koji misle kao i širok svijet i šira populacija želim na svoj način pokazati kako to izgleda svijet koji nije crno bijeli nego ima tisuću međuboja i boja u sebi.Mogu li uspjeti? Mislim da sam dovoljno luda da mogu promijeniti svijet,a mijenjanje svijeta počinje iz vlastitog srca,tako da mislim da mogu potaknuti ljude da razmišljaju na malo drugačiji način a ne na način na koji razmišlja večina populacije.U svojim objavama objavljivat ću vlastite citate,razmišljanja i pjesme te glazbu koju stvaram.Naići će te i na radove koje slikam i moj pogled na svijet kroz slikarsko platno i kistove.Doticat ću se svih tema o kojima razmišljam i koje čine moj svijet bez cenzure i bez uljepšavanja istoga.Ovaj blog ne gledam kao dnevnik u koji zapisujem što mi se događa tijekom dana,gledam ga kao oslobođenje misli i osjećaja vama.Jedino što tražim od vas,čitatelja mojih objava je da uživate,razmislite i da se osjećate dublje uz svaku moju riječ i naposlijetku da probudite nešto novo u sebi i da budete ispunjeni.Koliko imam godina? Niti sam prestara a niti premlada za ovaj svijet.Stvorite sami sliku o meni i o načinu na koji gledam na svijet i komentirajte što vam volja.Osjećajte se slobodni pitati me bilo što u vezi bilo koje teme koju ću pisati,sva vaša pitanja su dobrodošla.Dobrodošli u moj svijet!

"How can you've lived for so long and still not get it? This self obsession is a waste of living.It could be spend in surviving things,appreciating nature,nurturing kindness and friendship,and dancing.You have been pretty lucky in love though,if I may say so."

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.