Ususret Gay prideu odlučila sam kao jedna heteroseksualna osoba potpuno otvorenog uma i sa žarom i dozom ljutnje napisati ovaj post i iznijeti sve što zaista mislim.Ustvari,pisat ću ovo kao osoba,kao čovjek od krvi i mesa i neću se pozivati na svoju seksualnost,tj svoj vlastiti izbor koji sam odabrala s kim ću biti i s kojim ću spolom graditi obitelj i potomstvo.Čudno što se na stvaranje vlastite obitelji i širenje potomstva pozivaju samo heteroseksualne osobe,zar ne? Čudno koliko je sve osmišljeno da samo jedna grupa ljudi može i ima pravo imati djecu bez obzira na sve,a druge se toliko diskriminira,zar ne? Čudno da prolazeći glavnim Zagrebačkim trgom bana Josipa Jelačića ne vidim ništa lijepo osim nečijim bijesom poderane zastave pripremljene za nadolazeći Gay pride,zar ne? U svijetu u kojem živimo i koji je poharan ratovima,mržnjom,bijesom i tugom mi umjesto da kao ljudi stanemo jedan uz drugoga i volimo jedan drugoga ma koje on seksualne orijentacije bio,mi radimo što? Mi bijesni na same sebe trgamo nečije zastave,uskraćujemo nečija prava i igramo se bogova,koji nisu niti bogovi nego slučajni ljudi,slučajno izabrani da nekome govore kakav treba biti i što treba raditi bez prava vlastite slobode koju samim rođenjem svatko od nas dobije na poklon.I ti "bogovi" koje je izabrao sam narod misle da mogu zabraniti nečiju ljubav,pravo na imanje vlastite obitelji i pravo na život onakav kakav svatko treba imati.I ti "bogovi" veličaju neko svoje vjerovanje koje je u početku bilo toliko lijepo,ali i njega su uspijeli iskvariti i iz njega su uspijeli izgraditi granice ma koliko to njihovo vjerovanje govori o ljubavi i slobodi te snazi iste.Na vlast su podignuli ženu koja se poziva na vjeru,obitelj i ljubav dijeljenja,a što dijeli ona? Mržnju,laži i diskriminaciju.Kako vas nije sram u ime te vjere u koju vjerujete mrziti i upirati prstom u nekoga tko eto nije poput vas? Kako vas nije sram sramiti se vlastitog djeteta koji eto nekim slučajem nije kršna muškarčina kao što se očekivali da će biti nego je jedno divno,nježno stvorenje koje drukčije gleda na svijet? Kako vas nije sram svoju kćer nazivati "smećem", "poremećenom čudakinjom" ili pak "izrodom obitelji" samo zato što je doma na upoznavanje dovela djevojku a ne dečka kao sve ostale djevojke njenih godina? I na kraju krajeva,kako vas nije sram sramiti se svoga djeteta ma kakvo god ono bilo? Vi ste ga rodili,vaša ljubav ga je stvorila,da ljubav ga je stvorila ne mržnja koju vi sada prema njemu/njoj osjećate,budite toga svijesni. Barem na sekudnu ne slijedite njihove zatrovane zamisli o ljubavi,ne slušajte riječi mržnje i bijesa koje svakodnevno čujete preko radija i televizije te samo zažmirite i prvo sebe prihvatite onakvima kakvi jeste.Možda ste niski,totalno neproporcionalno građeni,pre visoki,hendikepirani na svakojake načine,pjegavi,pre mršavi...Ništa od toga nije važno ako prihvatite i zavolite prvotno sebe ma kakvi god da jeste i kakve god mane imate na sebi.Tijelo je samo odijelo i mane na njemu sasvim su prirodne i sasvim uredu,ali znate što nije uredu? Imati mane u duši.Imati mane na nečem što je savršeno samo po sebi a vi to uredno kvarite negativnim osjećajima i mislima prema drugima a i naposlijetku prema samima sebi.Misli grade budućnost,stupove do vašeg cilja i snova,ali neznam kakvu će vam budućnost one izgraditi i snove ispuniti ako stalno razmišljate kako nekoga optužiti,ocrniti ili kako nekoga ismijati i rastužiti.Mene koji sam nepopravljivi sanjar i optimista jako rastužite svojim uskogruđem i mržnjom.Jako ste me rastužili trgajući tu zastavu koja na sebi ima dugu.Pobogu da,ima dugu,kao mali ste obožavali dugu i uvijek bi prstom upirali u nju kada bi se stvorila nakon kiše a sada vam smeta.Zašto vam smeta? Zašto ju morate uništiti tako lijepu i vedru? Zašto morate uništiti sve vedre stvari po gradu i samo ostaviti svoju tugu,jad i čemer? Ako to radite da rastužite one zaljubljene,sretne i nasmijane,vjerujte mi neće vam uspjeti jer unatoč vašoj mržnji oni imaju pravo na svoj dan i imaju pravo podijeliti svoju ljubav pred cijelom zemljom na taj jedan jedinstveni dan bez srama,stida i skrivanja.Imaju se pravo pokazati baš kao što se imate pravo pokazati i vi.Imaju pravo zagrliti kao što imate pravo zagrliti i vi svoju ženu,djevojku ili simpatiju te muža,dečka ili pak ljubavnika.Imaju pravo pokazati vam da je jedino ljubav važna i da ne postoji razlika između dviju zaljubljenih duša.Imaju pravo unijeti ljubav i ponos u vaša hladna i jadom obuzeta srca.Ne želite da vaša dijeca gledaju dvije žene ili dva muškarca kako se ljube? A zašto im onda uredno pokazujete kako muškarci udaraju nevine žene,kako se majke doma plaču jer im muževi imaju ljubavnice i ne mare za svoje žene koje su im podarile tu predivnu dijecu? Zašto im pokazujete nasilje,prevare i niske frekvencije svijesti i uma servirajući im to na tanjur kao nešto sasvim normalno i sasvim uredu,a s druge strane ljubav i prisnost dvije osobe etiketirate kao nešto jako loše i nenormalno? Odgojite dijete tako da ima slobodan um,srce puno topline i veliku moć prihvaćanja drukčijih od sebe.Odgojite osobu a ne hodajuću diskriminaciju i mržnju.Jer sjetite se,dijete je plod vas samih i vaš odgoj je upravo reflekcija vas samih u jednom mladom biću.Ne želite da istospolni parovi imaju/posvajaju dijecu i da se žene/udaju? Sjetite se da su večini vas roditelji branili da se viđate sa djevojkom/momkom dok ste bili mladi i jako zaljubljeni uvjeravajući vas da oni nisu za vas ma koliko im vi objašnjavali da jesu jer je on/ona vaša srodna duša.Sva planiranja potomstva,braka,zajedničkog života pala su u vodu samo radi roditeljske zabrane.Bolilo vas je,zar ne? Bili ste tužni jer netko nije želio čuti vaš glas i vaše srce nego vam je samo zapovijedio i iznjeo vlastito mišljenje zanemarujući sve što želite i o čemu sanjate,zar ne? E pa vidite,tako isto osjeća se jedna gay žena ili muškarac koji silno želi posvojiti ili roditi dijete i ozakoniti svoju ljubav i vezu sa osobom koju voli.Zato sljedeći put kada budete stajali za štandom "U ime obitelji" zapitajte se koliko ste tuge svojim uvjerenjima i zabranama prouzročili jednom gay paru.Zapitajte se što uopće za vas znači obitelj? Što su prave vrijednosti obitelji? Ima li obitelj uopće značenje ako u njoj raste mržnja mjesto ljubavi? Propitajte malo sebe i barem jednom u životu nebudite ovca koja prati masu zatupljenih glava koju vodi ona jedna prepuna zla.Kažete im: "Zadržite to u svoja četiri zida!" ali urednu svoju djevojku/dečka ljubite nasred ulice i uredno vodite ljubav i na onim stvarno neprimijerenim mjestima.Brani li vam to tko? Ne.Zato vi nemojte braniti niti njima da pokazuju prisnost i izmjenjuju osjećaje između sebe tjelesnim putem.Listate erotiku i gledate erotske filmove,ali uvijek volite optužiti gay porno film ili erotski magazin.Zašto ikoga optužujete i podsmjehujete? Ta plavuša sa silikonskim grudima iz Playboya je isto kao i gay muškarac iz časopisa.Ta žena iz porno filmova je isto kao i muškarac koji sudjeluje u njima,samo za pripadnike drukčije seksualne orijentacije.Oni su modeli i glumci u takvoj vrsti industrije i zaista nije važno što koga seksualno uzbuđuje i zašto jer svatko ima pravo vlastitog izbora.Kupujete skupocjenu odjeću poznatih modnih marki i poznatih modnih kreatora.Jeste li se upitali koje seksualne orijentacije su ti kreatori/kreatorice? Kada bih vam rekla da je 90% njih drukčije orijentacije nego vi,da li bi prestali kupovati njihove brandove i da li bi svu tu skupocjenu odjeću bacili u smeće jer eto,nekim slučajem nevolite homoseksualce? Razmislite,svi smo isti u suštini.Samo kosti,meso,krv i duša,ali duša je ono najvažnije.Prestanite se razdvajati na vrste i podvrste i samo zagrlite svijet i ljude oko sebe.Izaberite svoj put,ali nikome ne branite da izabere onaj svoj za koji on misli da je najbolji za njega.Ljubite i vodite ljubav s onim koga vi volite i nemojte braniti nikome da voli isto kao i vi koga on izabere i zavoli.Budite svoji,pobogu budite svoji i nemojte razmišljati mozgom političara i glupih predvodnika još glupljih slučajnih stranaka nego razmišljajte svojom glavom i osjećajte svojim srcem.Otiđite na taj pride i pokažite solidarnost i hrabrost da i kao heteroseksualna,aseksualna,panseksualna ili bilokakva osoba gledate dalje od tih naziva,podnaziva i granica i da shvaćate poveznaost ljudi koliko god oni bili drukčiji od vas.Pokažite da prihvaćate drugačije i da želite drugačije.Popnite se,uzmite onu strganu zastavu i zamotajte ju oko sebe i pokažite da prihvaćate.Ustanite,prošetajte,dajte potpis za prava gay brakova,nikad neznate,možda će vam jednoga dana sin ili kćer tražiti pravo na isto a vi im to pravo neće moći pružiti jer ste prije njega/nje imali drugačije stavove i mišljenja.Zagrlite ga,nebrinite neće se odmah zaljubiti u vas i neće vas pratiti uokolo,maknite stereotipe o gay ljudima.Dajte si ruke međusobno i napokon prigrlite ljubav i različitost koja nas okružuje.Vjerujte,ima nas koji razmišljamo i volimo istinski i slobodno sve različitosti u i na ljudima,ali bilo bi puno ljepše kada nas vaša mržnja i uskogruđe nebi toliko smetali.Bilo bi puno ljepše kada bi vam ove moje riječi objasnile ono što sami neželite ili nemožete shvatiti.Jer jedino što je bitno je:samo ljubav.

Oznake: #samoljubav #gaypride #slobodamišljenja

Kažu da na ovaj svijet nisam došla zabadava,da sam nešto puno posebnije od njihovih univerzalnih kalupa koji šeću ulicama i neznaju...Što neznaju? Neznaju ni tko su doista a u sebi kriju slučajan raj,imaju mjesta za anđele.Ne vide i i ne čuju i ne znaju,samo slijede tupu točku kao da ništa osim nje ne postoji.Postoji li? Nemoraš mi vjerovati,možeš biti poput stotinu njih koji me ne slušaju,a možeš biti i drugačiji.No ne u ogledalu koje dovoljno kvari tvoj vid već ono koje reflektira tebe u nekom drugom tko je poput tebe.Reflekcija? Nije ništa više od samog djelića sekunde,ali ako se zagledaš u nečiju samu dušu i pronađeš dio sebe traje zauvijek.A zauvijek i tako nije ništa više od samog djelića sekunde njihovog treptaja oka.Prekratko gledaju i prebrzo odu.Kao da se boje nečije dubine.Strah ih je i drhte a mogu ih voljeti,samo da to požele.Kolika sam ja? Ja sam mala ali sam ubiti toliko velika da sam odlučila biti mala da me oni manji razumiju.A što je razumijevanje doli pogled u nečije srce bez vlastitih maski.Tako je veliko srce postalo tek ono ljudsko koje stane između kostiju i mesa.Što sam ja? Nisam ništa više od krvi,kostiju,mesa i duše baš kao i ti.Samo ovo drugo je puno važnije jer jednoga dana kada me zemlja rasturi sve što ću imati biti će duša i to nedljudsko srce koje ne sputavaju kosti i rane nekih starih trauma.Ubiti jedino što je sada doista veliko su moja djela,ne ja.Kao što sam već rekla,postala sa mala ali nešto je ipak ostalo veliko da im pokažem što sam doista.I nisam genije i nemojte me tako nazivati jer smo svi dio Univerzuma i gotovo jedini genije koji postoji je taj Univerzum,a kao djelovi njega svi smo genijalci.Ali oni se unatoč tome mrze i nevole a stvoreni su od istog.Što je to isto? Ono što čini mene i tebe,a oni ne mogu osjetiti.Osjećaju ali ne vide.Vide ali nisu svjesni jer sami to nisu postali.Ne osjete,ne vide i nisu svjesni ljubavi.A ona nikada nije kriva,niti loša jer sama po sebi je najjači osjećaj na cijelom našem postojanju.Što je to loše? Neznam jer ne pojmim da je išta loše ako se gleda s prave strane.Koja je prava strana? Ona koju osjetiš u sebi da je prava,sam si svoj kompas.No neki i unatoč njemu lutaju a da ni neznaju da sve dolazi u pravo vrijeme,sve se događa s razlogom i sve što treba će i biti.Sve je toliko jednostavno,a sve toliko kompliciraju.A upravo i to komplicirano jednostavno,ne budi zbunjen.Tisuću njih sluša moje tekstove i glazbu i dijele samnom ono što želim.Dijele već i sada a još me ni neznaju.Znaju,jer su neki možda rođeni i prije mene a neki su samnom disali drugim plućima u drugim životima.Ali me svejedno znaju jer sanjamo iste snove.I znaju što znači voljeti.Znaš li i ti? Sve je isto a različito.Ustvari jedino što je različito kod nas su tijela,a ona su i tako samo odijela za ovaj svijet.Univerzum kroz njih kanalizira riječi i sve postaje smisleno i savršeno satkano.Duša u njima je stara tisuće i tisuće godina,ona ne stari ona ne umire.Mlado se smije i priča kroz tekstove i riffove koje stvaraš.Vjeruj mi kada god primiš instrument u ruke Svemir spusti svojih tisuće galaksija,poveže tisuće tvoj misli i osjećaja.Gledaš ga svake većeri kada se zadubiš u noćno nebo i čudiš se njegovoj ljepoti i veličini,a on je samo ti iz drugog kutka.Razumijem,vidim i ne bojim se.Volim,želim i neka tako bude.Pitate se koja je moja tajna? Ona je već u vama,kuca vašim srcem i teče vašim venama i zove se ljubav.I ti koji ovo čitaš,držiš moju ljubav odavde do užarenog neba preko zvijezda do najdubljih sanjanja nazad do Univerzuma.







"We sail through endless skies
Stars shine like eyes
The black night sighs
The moon in silver trees
Falls down in tears
Light of the night
The earth, a purple blaze
Of sapphire haze
In orbit always

While down below the trees
Bathed in cool breeze
Silver starlight
Breaks down the night
And so we pass on by
The crimson eye
Of great god mars
As we travel the universe."

Draga ljudska raso,


Hej dragi stanaru ove planete.Lijepo je zar ne? Pogledaj samo to nebo,potoke,oceane i planine.Predivno,slažem se.Sve je na ovoj planeti toliko lijepo i prepuno ljubavi i energije koja samo kruži između svih živih bića i vjeruj mi,sve ima smisla.Svatko ima svoju zadaću i višlji smisao svega te nitko nije rođen na planeti bez razloga.Između svijeta biljaka,životinja,gljiva,kristala pronašao si se i ti.Tvoja vrsta je najgora i najbolja jer si čovjek.Jer imaš svu moć da ju iskoristiš u dobro ili u loše.Ako ti je duša svjesna svega oko sebe,radit ćeš ono najbolje,no ako su ti um i duša zatrovani njihovim lošim standardima i očekivanjima bit ćeš na ovoj planeti s mukom i radit ćeš samo ono loše,koliko za sebe toliko i za tlo po kojemu hodaš.Udahni,stani,promisli.Koliko doista živiš a koliko samo udišeš zrak i čekaš da život kojeg si dobio na poklon prođe? Smrt je prelijepa,ali vjeruj mi život je ljepši ako slijediš srce.Tada je on ravan smrti i sreći ponovnog rađanja.Kao čovjek imaš dva organa koji ti život čine smislenijime,a to su mozak ili um i srce ili sama istinska duša smještena u mišićavi mali organ smješten u tvom prsnom košu.Oni koji su slušali mozak zapravo nisu dospjeli daleko jer je um katkad veoma slijep i jedino se srce čisto i jasno vidi.Kako se tvoja vrsta širila zanemarili su srce i počeli slušati samo mozak te je svijet postao veoma turobno i grubo mjesto.Ratuju i mrze neznajući da je ljubav odgovor na sve i da jedino ljubav može riješiti sve.Bombardiraju gradove,ubijaju nedužne,šire mržnju gdje god stigli zato što razmišljaju samo mozgom.Srce im nikada nebi prišapnulo nešto takvo,nikada ih nebi navelo na krive stvari i naposlijetku nikada nebi učinilo zlo.Mozak bi jer on ne osjeća.Vidiš li onog čovjeka koji sjedi na kraju ceste povučen uz ogradu? Nazvat ćeš ga luđakom jer se smješka a nitko nije uz njega.Vjerojatno ćeš i dodati komentar kako je lud i kako je vjerojatno propali narkoman ili beskućnik.A sada molim pogledaj onog čovjeka preko ceste koji u savršenoj novoj odjeći i s gomilom papira u ruci namršten juri nekamo gdje treba.Vjerojatno ćeš ga gledati s dozom divljenja jer pretpostavljaš da je uspješan i sretan.Vidiš,onaj koji sjedi sam i smješka se ima osmjeh jer mu je život ispunjen,jer Svemir priča kroz svaku njegovu poru i zna da je tijelo samo odjelo i da materijalno nije važno.Ljubi svoje postojanje i grli svoju djecu i ljubav koju ima,onu koje je čisto srce izabralo da krasi njegov svijet.Nema završen fakultet,nema diplomu ali ima život i ljubav samog Neba.Nema mnogo novaca,veliku kuću i skupi auto,ali ima maštu i talent Univerzuma i vjeruj mi on čini svijet magičnim,on ga doista razumije i zna.Duša mu je stara tisuće godina i zna što su prave vrijednosti i što život zapravo je.Njega čovječe zagrli i zahvali mu.Vratit će se tebi duplo i somjeh nećeš skidati jer kada Svemirovu djecu grliš i Svemir tebe grli nazad.Sjećaš li se onoga što hoda mrzovoljan? Ustao je rano ujutro potpuno sam jer je posao umu uvijek bio bitniji od ljubavi.Nema djece i razigranih glasova jer je odlučio završiti fakultet i hvaliti se drugima sa tako nevažnim papirom koji postoji.Dobio je posao,ima i dosta novaca te može živjeti otmjeno,ali je svejedno namršten i prepun tuge.Njega dragi čovječe razdire praznina jer mu je materijalno postalo najvažnije i samoća ga polako ubija.On ih je poslušao kada su mu govorili da je bez fakulteta "nitko i ništa" neznajući da je sve samim svojim rođenjem i što...Sada je u njihovim očima sve,a u svojima nula.Svakoga dana se zapitkuje gdje je pogriješio i zašto nije sretan neznajući da je mogao biti da je slijedio samoga sebe jer djeca Svemira uvijek pronađu pravi put.Njega dragi čovječe nemoj sažalijevati,nego od njega nauči da novci,diplome i posao u hladnim uredima nisu život,već samo životarenje.Sjedni na klupu i pogledaj.Nju nemoj osuditi jer njezin svijet nema granice i njeno srce nezna za prepreke.Mlada je,možda mlađa po godinama tijela,ali duša joj je veoma stara i mudra.Za ruku vodi svoj život koji je stvorila.Nije li prelijepa? Samim time što je majka je blagoslovljena i najčišća jer majke su najjače stanarke koje šeću ovom planetom.Možda je maloljetna,a možda i nije tako mlada kako se čini,ali obrati pozornost na jedno:njenu auru zelene i kristalne boje kako se prelijeva u narančastu i modru i njezin osmjeh i duša sjaju.Jesili ikada vidio išta ljepše? Postoji li išta ljepše od osobe koja se ne boji roditi novi život i graditi svoj uz njega? Mislim da ne...Jer godine su samo broj i nitko nije premlad niti prestar da bi stvorio novi život.Njima ništa neće faliti kroz čitavo postojanje jer Svemir daje snagu hrabrima i srčanima.Daje sve što im zatreba jer se ne skrivaju od osjećaja i one prave istinske ljepote življenja.Zažmiri i samo poslušaj sebe iznutra.U svom životu bit ćeš sretan i neopisivo tužan,depresivan i euforičan,zaljubljen i slomljen...Ali najbitnije je da budeš sretan tamo gdje najviše sija i gdje najviše zvijezda tinja-u svom srcu i samoj duši.Imaj pregršt poštovanja i časti.Voli svim srcem i nikada manje od toga.Vrišti ako osjetiš ikakvu bol i nedaj da te itko ikada ušutka.Sanjaj toliko veliko i toliko divno da ti oči vide samo svjetlost i znaj svi snovi postat će realnost.Ne trči za nebitnim stvarima i nedaj da ti mladost prođe tako što ćeš učiti nevažne stvari za još nevažnije fakultete.Dopusti Svemiru da te vodi i životu da te nauči svemu što treba.Neka ti niti jedan dan ne prođe bez volim te i hvala ti i neka ne prođe bez barem jednog istinskog jakog zagrljaja.Ljubi sebe i one koji ti znače mnogo svim stanjem i ne suspreži se emocija i istine.Emocije su poklon,zahvali Nebu što ih posjeduješ.Ako si ljut,pusti svoj bijes i iz njega napravi nešto prelijepo.Ako si tužan,isplači sve rijeke i mora,samo ne dopusti da srce ostane tužno a oči suhe i pune praznine.Smij se i stvaraj ljepote čovječe,jer za to si stvoren.Stvoren si da ovu planetu uljepšaš i da shvatiš pravu poantu života koji ti je dan.Ne pronalazi život u krivim stvarima jer iako nije zadnji i niti slučajno posljednji napravi ga čarobnim i napravi od sebe osobu o čijim genijalnostima neće pričati samo cijeli svijet,već sva Nebesa i zviježđa pod kojima snivaš.Čovječe,progledaj,prodiši,zavoli i živi vječno,tako te Svemir naučio.



"Svemire,podari mi svjetlost da i njima rasvjetlim put."

Oznake: duhovnost, ljubav, buđenje, pozitivne vibracije

Samo sam čovjek najdraža i ne pripadaš ti meni nego ja tebi.Najdraža moja,uz tebe nisam sama,uz tebe imam društvo.Ti nećeš trčati za novcima,za pustim obećanjima,nećeš samo okrenuti leđa kada ti podarim ljubav.Znat ćeš kada sam tužna i kada mi treba utjeha.Javit ćeš se na svaki moj poziv veselo,jer taj moj poziv je i tvoj poziv da pokažeš ono najbolje od sebe.Ti me ne smatraš čudnom,nemaš hladne poglede i vratiš ljubavi onoliko koliko ti je stvarno dam,niti više niti manje.Dočekaš me svake večeri tako što ne spavaš nego me budno motriš i čekaš da ti ispričam što mi se danas dogodilo i kako se osjećam.Svaki dan me pitaš kako se osjećam samim time što tako dobro surađuješ s mojim prstima i idejama u glavi koje nisu niti ideje nego čisti riffovi i melodije same po sebi.Ne zamjeraš mi,ne gubiš ništa što ti poklonim.Sve tako dobro čuvaš.Nisi zavidna i znaš što mogu i znam.Ne misliš da si najbolja i u sebi za mene imaš sve,što otkrivam kada te sviram.Ništa mi ne tajiš.Vjerujem ti i znam da si uvijek tu.Znam da nećeš otići i da me nećeš napustiti.Jednostavno si divna.Ne ismijavaš moj strah i ne hraniš se mojim slabostima.Ohrabruješ me.Iz dana u dan dokazuješ mi da mogu sve i da jesam sve.Ne želiš me promijeniti,ne sanjaš o savršenim ljudima koji ne postoje.Voljna si samnom raditi baš sve i ništa ti nije teško,ćak niti satima ponavljati jedno te isto da uhvatim ritam i tehniku.Nikada me ne povrijediš i nikada ne kažeš ono što ne misliš.Razumiješ svaku moju misao i trpiš sve moje ludosti bez prigovora.Obasipaš me komplimentima kada skupa napravimo ono savršeno,ono najbolje od najboljega.Tebi netrebaju droge da bi govorila svoje osjećaje.Ne bojiš se budućnosti i netreba ti materijalno da bi se zadovoljila.Satima možemo pričati o svemu,bez da me smatraš ludom i presenzibilnom.Uvijek shvatiš moje najdublje ja.Uz tebe sam sam ja doista ja.Nikada nisi preumorna da bi me zagrlila,poljubila i pružila mi sve što trebam.Ti shvaćaš da je samoća ubojita i nikada ne dozvoljavaš da budem sama sa sobom kada je najtamnije.Stvarno te volim i savršena si.Uz tebe nisam izgubljena,uz tebe sam pronađena.Ti osjećaš zahvalnost kada ti pružim cijelu sebe i zaista me osjećaš.Znaš li da si nešto nenadmašivo? Jedan od najboljih poklona Svemira.Moj vječni spas kada nastane tmina i svijetlu nema traga.Ljepoto,volim te.


"Tek kada zavoliš instrument koji sviraš onda istinski možeš zavoljeti glazbu koju stvaraš.Jer sjeti se da nema te prekrasne divote kojoj prepličeš žice,nebi bilo niti tebe.Bilo bi te,ali ne u ovoj punini u kojoj se nalaziš sada."


"Instrument je jedina stvar koja ti sve rupe na srcu uspije popuniti samo svojim postojanjem uz tebe.Jedina stvar koja te razumije od večine ljudi,jer kada svi odu on ostaje uz tebe i tvoj talent.Neće te satima tjerati na mukotrpnu vježbu,neće ti govoriti kako ti nešto nejde ili kako bi se trebao više potruditi jer nećeš postati ono što si oduvijek želio.On će te potaknuti na saznanje da si sve i da možeš sve samim time što je dio tebe.Možda još nisi svjestan koliko je dio tebe,ali nebrini,glazba ljude poduči svemu.Glazba je najbolja učiteljica."

Odlučila sam početi pisati ovaj blog kada sam shvatila da mi papir i olovka te slikarsko platno sve manje i manje služe kao izražavanje vlastitih misli i osjećaja.Potezi kista postali su premekani a bilježnice premale za misli koje sam željela podijeliti sa svima.Čovjek sam kao i svi vi,samo ona vrsta ljudi koja više osjeća,a manje vidi.Svijet doživljavam kroz glazbu i umjetnost te ono neizbježno pisanje koje me spašava od tjeskobe i depresivnih dana.Počela sam pisati ovaj blog kada sam shvatila da nas ima previše koji šutimo,koji držimo svoj svijet za sebe umjesto da ga podijelimo sa cijelim svijetom.Sama ideja svih mojih budućih objava je da vas koji osjećate,mislite i jeste drugačiji potaknem da propričate i da pokažete svoj drukčiji svijet ostalima zajedno samnom,jer što nas je više koji mislimo veliko to ljepša djela mogu nastati.Također onima koji misle kao i širok svijet i šira populacija želim na svoj način pokazati kako to izgleda svijet koji nije crno bijeli nego ima tisuću međuboja i boja u sebi.Mogu li uspjeti? Mislim da sam dovoljno luda da mogu promijeniti svijet,a mijenjanje svijeta počinje iz vlastitog srca,tako da mislim da mogu potaknuti ljude da razmišljaju na malo drugačiji način a ne na način na koji razmišlja večina populacije.U svojim objavama objavljivat ću vlastite citate,razmišljanja i pjesme te glazbu koju stvaram.Naići će te i na radove koje slikam i moj pogled na svijet kroz slikarsko platno i kistove.Doticat ću se svih tema o kojima razmišljam i koje čine moj svijet bez cenzure i bez uljepšavanja istoga.Ovaj blog ne gledam kao dnevnik u koji zapisujem što mi se događa tijekom dana,gledam ga kao oslobođenje misli i osjećaja vama.Jedino što tražim od vas,čitatelja mojih objava je da uživate,razmislite i da se osjećate dublje uz svaku moju riječ i naposlijetku da probudite nešto novo u sebi i da budete ispunjeni.Koliko imam godina? Niti sam prestara a niti premlada za ovaj svijet.Stvorite sami sliku o meni i o načinu na koji gledam na svijet i komentirajte što vam volja.Osjećajte se slobodni pitati me bilo što u vezi bilo koje teme koju ću pisati,sva vaša pitanja su dobrodošla.Dobrodošli u moj svijet!

"How can you've lived for so long and still not get it? This self obsession is a waste of living.It could be spend in surviving things,appreciating nature,nurturing kindness and friendship,and dancing.You have been pretty lucky in love though,if I may say so."