Gjuro u Tanzaniji

Kalendarski smo već ušli u jesen a ona u tropskom području zapravo ne postoji. No pretraga starih slika je izrodila sa par zanimljivih prizora iz Berlina u to godišnje doba. Prije dolaska u Afriku sam imao priliku, odnosno sreću živjeti i uživati u tom gradu... Prizori su sa jezera Hubertussee i Wannsee te Charlottenbrunen Straße.

Bagamoyo je jedan (navodno) grad 70 km sjeverno od DSMa. U njemačko kolonijalno doba je to bila prva luka na ovim prostorima a danas tamo postoji njemačko groblje i sve to ima kulturološko značenje te kako je moja supruga referent za konzularne poslove i kulturu, postupih po naputku i pođosmo na izlet.





Put do tamo je prilično u redu i uobičajeno afrički živopisan...






...






Cementara koja se vidi iz DSMa, u većinskom posjedu Heidelberg Cementa AG. Okolo uz cestu se prodaje građevinski materijal.






Ekipa tucka kamenje i usitnjeno ga prodaje cementari na daljnju obradu. Ne, ovo nije Goli otok...


Vratimo se na početak... Gradić ? Na ITBM karti je označen kao large town (postoje još medium town, town i village ispod) te postoji trajektna luka. No istina je drugačija. Selo blizu plaže uz poneke ruševne zgrade, no prosudite sami...





...






...






Ostatak stare utvrde.






Zgrada u kojoj je bila njemačka uprava.






...






...






Njemačko groblje je isto tako omaleno. Ako dobro pogledate grobovi su dobro zazidani jer se kradu mramorne ploče. Financiranje obnove je iz njemačkih privatnih izvora a naplačuje se i ulazak 2000 TSH (1,1 EUR) po glavi. Naravno, postupih po naputku, no sumnjam kako će taj novac vidjeti obnove. Ono što je zanimljivo je to što se nalazi na plaži.






Onaj izdvojeni grob lijevo pripada nekom englezu (poslije njemačke, odnosno proslije prvog svjetskog Tanzaniju su preuzeli englezi).






Pogled na plažu, odnosno "luku" kod groblja.






Livingston lodge je vrlo pristojan hotel na plaži te ima bazen...






... i zanimljiv lounge...






... te pogled na "luku" Bagamoya.






Ovo je pogled na "luku" sa suprotne strane.







Alternativa je Travelers lodge koji ima jako zelen vrt ali bez bazena.






Hranu smo čekali preko sat vremena ali bila je količinski dostatna. Ono zanimljivo je posuda za pranje ruku - jedino restoran do sada gdje smo to uočili.






Izgoreni hotel. U novinama je bilo riječi o tome kako su gosti hotela tijekom požara bili šokirani lokalcima koji su utrčavali i krali inventar.






Povratak u Dar i prolazak pored mesnice. Ima li junaka koji bi htjeli kušati ?






"Hrvata" ima posvuda...






Dar iz perspektive cementare i jedna prozračna vožnja.







Što sam vam napisao u postu o pivkanima !? Safari je prava radnička piva za bauštelce.

Pjesak u gaćama me podsjetio na Savana Dry, cider iz JARa što je mene dalje podsjetilo na cidre, odnosno Francusku točnije izlet u Bretagnu prije tri godine. Kopajući po starim slikama, na žalost ne učinjenim Canonom nego Sonyevim kompaktnim govnom, naišao sa na par njih koje zavređuju pojavljivanje u blogu.

Osim toga iz afričke perspektive, odnosno možda zbog sentimenta prema sjevernijem kontinentu, možda zbog nostalgije ili pak krize srednjih godina te pronalaskom fotografija koje ću staviti na blog, odlučih se povremeno kroz flashbackove prisjetiti nekih trenutaka i podijeliti ih sa ekipom na blogu odnosno internetu.

Le Croisic (izgovor kao l'kroazik) je malo pitoreskno mjesto u pokrajini Loire-atlantic na obali Atlantika ne tako daleko od Nantesa. Kao veliki zaljubljenik u Francusku i skoro sve francusko (ono što mi se tamo ne sviđa ustvari još nisam upoznao pa ostavljam i tu mogućnost) te usprkos njihovoj aroganciji (što je činjenica ali imaju razloga), imao sam priliku odnosno sreću posjetiti to mjestašce. Evo zašto...





Kao što rekoh, pitoreskno mjestašce na obali, na ulazu u zaljev. Hrvatski ekvivalent bi bio Punat na otoku Krku ali uz puno veći zaljev.






Trenutak na koji me je pjesak podsjetio. Mušule koje nisu dobre kao malostonske, no nisu loše te boca cidrea. Obratite pažnju na tipičnu šalicu iz koje se pije. U pozadini prepečene palačinke punjene ne sjećam se više čim ali sigurno nečim vrlo dobrim.






Primorsko mjesto na ulazu u zaljev je slika koju ćete dobiti gledajući na kartu. No tamo u pozadini se nalazi veliko zeleno polje.






Polje i par brodova izvučenih na suho.






Kad smo stigli u Le Croisic bila je oseka. Mene vrlo fascinira promjena razine mora, okolnog krajolika te način života u takovom okruženju. Brodice su doslovce na suhom - obratite pažnju na potporne stupove kako brodice se ne bi prevrnule tijekom oseke.






More je polako nadolazilo pa se prizor mijenjao.






Na poslijetku je prizor bio drugačiji...






Ispočetka, polje se polako popunjavalo vodom...






... i na kraju pučina skoro dokle se vidi...






...






Na ulazu u zaljev je veliki lukobran.






Batz-sur-Mer je obljižnje mjestašce sa zanimljivim prizorima i arhitekturom.






Plaža Saint-Michel (plaža svetog Mišela ?!) i brodice na suhom.






Kapela "La chapelle du Műrier".






Guérande je također obližnje pitoreskno mjestašce sa zanimljivom starinskom arhitekturom...






... vrijedno posjeta.


Iako je bio lipanj, taj dan bijaše oblačan za razliku od prethodnog i slijedećeg, no to ipak nije moglo pokvariti doživljaj.

PS Oni koji ne razumiju francuski mogu probati pretraživati mjesta na engleskoj Wikipediji no sadržaj uvelike nije ekvivalent francuskoj verziji (možda bi neki internet prijevod mogao funkcionirati).

Taznanija nije zemlja u kojoj se proizvode dobra vina kao na primjer Južnoafrička republika, no pive su prilično dobre pa ih evo predstavljam. Redosljed je prema osobnom ukusu.





Serengeti - moj favorit, njemačka piva u Tanzaniji (švabo je ipak švabo).






Kilimanjaro - isto kao i prethodno, jako dobro pivo.






Tusker - vrlo dobro pivo.


Dodatak 23.9. Ispijajući Tuskera, pogledah pozadinsku naljepnicu kad tamo piše kako je pivo dobilo ime po slonu koji je ubio jednog od osnivača. Koji crnjak...





Ndovu - dobro pivo, piše hmelj uvežen iz Češke.






Castle - solidno pivo, po licenci.


Ova gore su bolja od karlovačkog i ožujkog.





Safari - ima odbojnu bocu kao nekakva "radnička piva", okus je sličan takav.






Kupih i neko slatko vino napravljeno u Tanzaniji pa ćemo vidjeti. Ako prestanem prisati blog, znači eksperiment je bio lošeg ishoda ;).


Dodatak 23.9. Nisam oslijepio ! BTW pisao sam samo o pivi koja se proizvodi u Tanzaniji (prema licenci ili ne), no hvala na savjetima za pive iz okolnih država koje ću probati jednog dana.

Telefonija koju rabimo je uglavnom mobilna. Međutim, afrički operateri su posebna stvar. Dakle, krenimo otpočetka. Dolaskom smo kupili prepaid kod Vodacom-a, koliko znam Vodafone partner kao i VIP. SMSiranje prema Hrvatskoj je funkcioniralo na VIP mreže ali ne i sa njih nazad. Na T-Mobile nije funkcioniralo. Sada imamo post-paid, operater Zain (prijašnji Celtel), isto tako ne funkcionira baš najbolje. Naime, ne mogu slati SMS na VIP i Tele2 mreže nego samo na T-Mobile. Mogu primati sa VIP mreža i samo post-paid T-Mobile. Jeste razumjeli shemu ? Ne. Nema veze...

Inače, telefoniranje radi sa VIPom i T-mobileom (Tele2 nisam provjeravao) uz manje probleme: ako se uspije uspostaviti veza, povremeno jedan ne čuje drugoga ili iznenadni glasni šum u komunikaciji a ponekad i ne radi uopće...

Eh, cijene... Poruka prema Europi (Hrvatskoj ili Njemačkoj) košta 100 Tsh (cca 5-6 euro cenata), lokalno 45 (cca 2,5 cenata). Minuta razgovora sa Hrvatskom košta 700 Tsh (fiksna i mobilna isto).

Osim dva spomenuta operatera, Tigo i Zantel nisam htio isprobavati.

Količina reklama (paneli) od tih operatera je stvarno enormna jedno 90+ % te su uglavnom oni jedini sponzori pri kojekavim (ikakvim) događanjima. Za pohvalu je to što imaju UMTS ovdje (a postoji i DSL) te EV-DO (CDMA2000, što je konkurentni američki standard).





Evo sva četiri u jednom kadru: rasvjeta Zain, veliki plakat iznad ceste Vodacom, sasvim lijevo Tigo te Zain (rasvjeta) i Zantel (između Tiga i Vodacoma, slabo se vidi).






Što mislite tko plaća uličnu rasvjetu ?


Do travnja sam rabio 3G od Zaina, sada toga više nema - najviše što se može dobiti je EDGE. Bio sam se žaliti u centru za korisnike, tip se samo glupasto smješkao pokušavajući objasniti kako iako na njegovu telefonu stoji 3G ono je ustvari EDGE (!). Nije ni pokušao zvati tehničku službu i pitati kada će problemi biti uklonjeni. Novac će vam uzeti bez upozorenja a obratite pažnju na reklame gdje se 3G nudi naveliko. Prebacujem se na Vodacom.

Ubuduće bi situacija trebala biti nešto bolja jer je Tanzanija spojena na optički kabel koji dolazi iz Južnoafričke republike prema sjeveru kontinenta a postavljen je radi nogometnog prvenstva.

Kao dobrostojeći građanin ovog grada, čovjek ne ide na pjacu kupiti ribu već naruči ju preko lokalca koji obavi kupnju te ju donese k njemu kući i očisti (ali ne i pojede). Istina je zapravo malo drugačija, ako ne pričaš swahili nemaš puno tamo tražiti. Pored jutarnjih gužvi, parkiranje i zaštita automobila je također poveći problem. Cjenjkanje je treći problem: kao bijelac cijene su odmah duple pa ako imaš strpljenja i živaca ih spuštati - dobrodošao.

Zato mi imamo babu Mohameda (nije greška u ispuštenom slovu i nije ženskog roda). Ba(r)bu zovnem telefonom, naručim što bi htio, on ujutro ode na tržnicu te pokupuje pa na biciklo, pa do nas kući te uz to još očisti ribu (a kosti ostanu za juhu). Cijena toga je vrlo povoljna recimo 10 - 11 kila ribe za 63 000 Tsh (35 EURa), škampi ovisno o veličini između 5,5 i 12 EURa kilo. Nakupujemo se svježe ribe pa u zamrzivač - na ovoj vrućini ne bi dugo trajala.





Biciklo je glavno prijevozno sredstvo lokalnog pučanstva. Iz košare vire ribe...






Tuna, red snapper i white fish. Jesam s mora ali ne znam sve ekvivalentne hrvatske nazive.






Mići je bio vrlo zainteresiran iako se na početku usrao od straha kad sam mu pokazivao zube od riba.






Očišćeni fileti - prema zahtjevu će ribu ostaviti u komadu (očistiti iznutricu i škrge).


Kad posjetim peškariju bit će slika, ali to će malo pričekati.

Što je nova u Daru ? Ništa bitna...





Ovih dana neka vjetrušina, pa ruši reklamne panoe...






... i kablove od struje.






Coco beach. Lijepa plaža nedaleko od nas, omiljena među lokalcima, no nesigurna za bijelce. Često se događaju prepadi tipa otuđenja novca, nakita i mobitela. Kada pokušate to prijaviti policiji oni će vam reći kako nemaju automobil za doći na lice mjesta.






Ne, nije Irska...






Sea cliff restoran na litici iznad mora, eksluzivan ali i ne preskup (velika plata ribe za dvije osobe oko 36 eura).






Palo drvo (ili su ga posjekli) - snimljeno iz auta. No obratite pažnju kako je debljina debla otprilike veličine čovjeka (FYI ovdje baš nemaju motornih pila).

Što bi Rotterdam imao sa Dar Es Salaamom ? Išlo se kupiti 29er malu sportsku jedrilicu za uživanje na ovadašnjim vodama.

Nizozemska je meni jako draga zemlja zbog lijepe arhitekture i načina života uz vodu kroz nebrojene kanale, ustave, pokretne mostove te unutrašnja mora, itd. Od tih ljudi tamo se može dosta naučiti kako živjeti uz vodu i oko nje. Stoga tamo treba ići iz turističkih razloga uživanja u ljepotama a napušavački turizam preskočiti - pa toga ima u Hrvatskoj u izobilju.





Odsjeo sam u nekom malom nebitnom hotelu u centru grada, odnosno u staroj luci Rotterdama - Delfshaven.






Kanali i ustave u Delfshavenu...






... uz mnoštvo bicikala i starih brodova.






Kako bi se mogli svukuda provući, jarbol se da spustiti.






BTW prije dvije godine sam imao priliku napraviti jednu turu ovakovim starim brodom na Ijlsemeru, lijepo iskustvo, za preporučiti.






Veliki je otišao, mali ostao.






Ovaj stari dio grada je vrlo lijep...






...






Naravno, neizostavna vjetrenjača...






No još impresivnijim su me se dojmile nove građevine u nekad teretnoj luci.






Staro skladište je pretvoreno ...






...u ekskluzivni stambeni objekt.






Polako je padao mrak i počinjala je kiša...






... no dalo se snimiti još pokoju fotografiju...






... čak i druge strane luke.






Remorkeri u sumrak.






Prava definicija života na vodi, zar ne !? No nisam siguran koliko je za preporučiti kad se alkoholiziran vraćaš kući.






Iako to pomalo izlgeda industrijski, vodene površine uz put su impresivne.






Na rubu Rotterdama sam pronašao tvrtku koja će mi kontejnerom poslati brod u DSM. Kad tamo između brojnih skladišta u industrijskoj zoni, komad zelene ledine i tri konja pasu. I to je Nizozemska.






No još me oduševila biciklistička staza pored autoputa. Na žalost, zbog vožnje nisam bio u prilici snimiti bolje fotografije, no uspio sam zaraditi kaznu od 43 EURa za prebrzu vožnju (113 od 100) - oprez za ubuduće.


Dodatak 7.9.: Vidim kako su blogeri primjetili loše vrijeme te večeri (tijekom dana je bilo sunčano) no kako nisam imao više vremena (pa ni za obilazak šireg centra) možda sam uistinu moglo biti bolje (ili dugačije). No, ja također nemam ništa protiv ovakova vremena (malo je previše sunca u Tanzaniji) te kratki kišni periodi ljeti su prilično česta pojava u zapadnoj Europi. Treba pokušati uživati u onome što se ima...

Prije nego se bacim u Tanzaniju još malkice o "hrvatima dragoj zemlji". Kako mi je supruga njemica imam dobar uvid u njihovu kulturu i navike. Ne brinite, nije toliko različito od već viđenog u Hrvatskoj. Supruga dolazi iz jednog mjesta (iako je to selo ali toliko je dobro sređeno da moram reći mjesto) blizu Heilbronna gdje se u zadnjih godina svašta događalo (napr. prepad na banku sa teškim ranjavanjima, prepad na pekarnicu sa lakšim ranjavanjem, rastava protestantskog svećenika sa puno ogovaranja, i svašta nešto, pa nemojte misliti kako su samo "hrvati divlji".)

No o tome ne želim pričati već o rijeci Neckar i njenom krajoliku od Heilbronna (ili još bolje Stuttgarta) do Heidelberga. Ako vas nekad put nanese u te krajeve i na državnu cestu B27 u tom južnom dijelu, probajte iskoristiti vrijeme za uživanje u krajoliku te jelu i piću. Možete ju proći autom, vlakom biciklom (a za mazohiste) ili pješke. Kraj je i vrlo vinoplodan (riesling, traminer, dornfelder, spätburgunder) a zapravo najljepši motiv su mnogi dvorci koji se nalaze uz put. Preporučljivo doba obilaska je ljeto ali "mokra" iznenađenja ne treba isključiti.

Ljeto je bilo promjenjiva vremena što je dalo dobre efekte u fotografiji...





Prizori oblaka na nebu su impresivni.






Moja prva munja.






Postoji jako puno vinograda uz rijeku i naselja (snimljeno iz vlaka)...






... koji su stepeničasta oblika. Mala kućica za alat je također naočita.






Dvorac u Gundelsheimu te nasadi vinove loze lijevo i desno, ispred žito.






Burg Hornberg...






... i pogled sa njega na Haßmersheim. Obratite pažnju na malu lučicu u kojoj su jahte jer njemci jako dobro iskorištavaju vodene površine privatno.






Osim privatnog iskorištavanja, prijevoz roba je ipak glavni promet. Ustava u Nekarszimmernu.






Haßmersheim sa cestom povezuje i skela. Cijena 1 euro za auto i pola po čovjeku.






Bad Wimpfen iz doline...






... te u starom dijelu grada...






...






Cijeli kraj je vrlo žitorodan.






Vodotoranj u Siegelsbachu.






Kamp uz Neckar (snimljen iz vlaka no mjesto sam zaboravio ali je između Mosbacha i Heidelberga).






Jedan od mnogih dvoraca uz Neckar (snimljen iz automobila).






I još jedan...






I na kraju njemačka dosljednost. Kako imam Amazon.de visa karticu te rabeći ju bivam nagrađivan bonusima za nove kupnje, oni su izračunali kako sam profitirao 43 Euro centa i kako moram platiti 13 Euro cenata poreza te uredno dostavili potvrdu o tome. Treba napomenuti kako je slanje pisma za privatne osobe 55 cenata (za tvrtke vjerojatno nešto manje). Dosljedno nema što...

Ako malo bolje pogledate možda uočite gdje se nalazi ventil za napuhavanje gumenog konjića (kojeg mići obožava jahati).






Dobro je kako imam električnu pumpu pa ne moram to činiti ustima. Moglo bi dati čudan prizor... A i ovako to izgleda čudno...


Pitanje za razmišljanje: Što mi želimo ili možemo time našoj djeci poručiti, odnosno pokazati ?

Dodatak 4.9.:





Joke me podsjetio kako imam još jednu "bolesnu" igračku, koju smo dobili od Qatar Airlinesa pri dolasku u Dar. Obratite pažnju gdje se nalazi prsten i uzica.


Koliko smijeha je bilo prilikom dizajna i izrade ovakovih igračaka ?

Iako su mi iz veleposlanstva u Pretoriji rekli kako u Tanzaniji imaju podatke o jednoj registriranoj ženi iz Hrvatske, istina je malo drugačija. Pomoću Mira koji je radio reportaže ovdje sam upoznao Željka, a preko ovoga i Marka. Željko je veteran a Marko je nešto dulje nego ja.

Tri je lijep broj s kojim će se moći podosta napraviti... :)

BTW Veleposlanik iz Pretorije je bio u gostima kod Željka !

Kako bih imao 3G internet kupio sam Sony-Ericsson MD300 USB modem jer su naveli podršku za Mac. Pogonski program Launch2net je izradila tvrtka Nova Media iz Berlina koji uključuje konfigurator i grafičko sučelje u obliku dijagrama protoka podatkovno prometa (potpuno nepotrebna stvar). Ispočetka je radilo dobro i to 3G na Zainu. No povratkom u Tanzaniju to prestaje biti slučaj. Prva stvar Zain nudi samo EDGE (iako posvuda reklamiraju 3G). Instalacija novije verzije L2N-a na Macu nije pomogla ništa. Na PC-u ne radi također.

Stvar je spasila Nokia 6220 koja u sebi ima ugrađen modem. Slučajno sam isprobao i radi, na Macu i PCu !

A još gluplje je to kad sam posjetio Zain korisnički centar Sony-Ericsson MD300 je radio. Kod mene signala ima (3 od 4), kad se spoji preko PCa ping (ICMP) i DNS rade ali ne i IP. Totalna zona sumraka, a dan je.

E sad gledajući veličinu pogonskih programa i pripadajućih uslužnih, softveraš ostane paf. SE MD300 na PCu uzme preko 50 MB a L2N na Macu oko 26 MB ! I na kraju to još ne radi ! Za usporedbu Huawei E220 pogonski program na Macu zauzima manje od 600 KB, a Nokia na PCu 3,3 MB. I rade !

Još jedan primjer glupih računalnih programa je Langenscheidt E-Euro Dictionary. Supruga ima novi HP mini netbook koji ima 1024x576 rezoluciju ekrana. Ovaj elekronički rječnik traži minimum 800x600 i 32bitnu boju (!). I naravno odbija raditi, onih 576 je manje od 600. Da li je to od presudne važnosti kolika je rezolucija ekrana za program koji radi isljučivo sa tekstom !? Nije. I ne razumijem koji će mu 32binta boja kad koristi samo 6 boja: crna i bijela, Langescheidtov simbol je plavo žuti, eventualno još dvije dodatne boje za slova !? Pa to je samo rječnik !

Kao softveraš stvarno se pitam kako to ide IT industrija...

Otprilike 1 godinu sam vlasnik Macbook pro-a. U principu sam jako zadovoljan OS-om. Za UNIXovce: "su -" radi i pri tome možeš imati dvije različite lokalizacije istovremeno, ja englesku a supruga njemačku - interno jako dobro napravljen OS.

Međutim... Hardware je upitan. Made in China (designed by Apple California). Već sam promijenio 2 mrežna ispravljača, jedan crko drugome se pokvario konektor. Cijena sitnica, original 80 EURa, kineska kopija 40 (naravno da sam kupio kopiju). Problem je garancija koja traje godinu dana. Možeš dokupiti još 2 godine za 350 EURa !!! WTF !!! No dobro, unutra je uračunata podrška u cijelom svijetu plus telefonska plus još gomila stvari koje mi ne trebaju.

I naravno poslije ove godine dana mi se jednostavno ugasio tijekom rada na bateriji i nije se htio upaliti. Odnio u servis, tamo radi... Ostavio ga na pregledu preko vikenda i nisu ništa našli (a srećom ni naplatili). Za tjedan dana opet ista stvar. Da bi ga upalio nije ga dovoljno držati u frižideru poslije pregrijavanja (očajni rade očajne stvari) nego treba resetirati PROM (Macov BIOS) nekom ludom kombinacijom tipki pri pokretanju. I to resetiranje čudno radi - ne događa se ništa pa se nakon jedno minute računalo samo pokrene, pa svašta nešto...

No uglavnom sada radi. Bacio sam se u pretragu po internetu te pronašao podatak kako su tijekom proizvodnje unutra nabacali previše termičke paste na sklopovlje koje treba hladiti a zapravo se sve to pregrijava. Preporuka je rastaviti, očisititi te pravilno nanijeti pastu. Plus instalirati dodatnu programsku podršku za kontrolu rada internog ventilatora... A najgore od svega što se to dogodilo otprilike tjedan dan prije povratka u Tanzaniju i naravno, nakon isteka garancije.

BTW Upravo mi se dogodilo pišući ovaj tekst !!! Izgleda kako Mac tijekom rada na bateriji isključuje ventilator radi uštede energije što dovodi do pregrijavanja.

I još jedan znakovit problem. Pokušao sam snimiti DVD neprovjeravajući medij koji je bi oštećen. Kad je to puklo i finder se zablesirao, ne dajući izbaciji DVD, najgluplja stvar koju sam napravio je ponovno pokretanje računala. Mac je nakon restarta uporno pokušavajući pročitati DVD te ostao zblesiran. Mehanički ga ne možete izbaciti a niti jedna kombinacija navedena na internetu kao pomoć nije upalila. Postojale su dvije mogućnosti, na servis gdje sat košta 120 EURa ili odvijač u ruke. Iskoristvši ovo drugo čovjek popizdi kad skuži kako pored svih križnih vijaka nađe još 2 zvjezdasta unutar kučišta bez kojih se to ne može otvoriti a čiji odvijač, naravno, nemam. Svom srećom je materijal (aluminij) savitljiv pa se dalo izvući medij.

IBM molim te počni ponovo proizvoditi ThinkPad-ove !!!





U svim tekstovima na Internetu, Apple spominje "Option key", tipku koje zapravo nema (ali ima "Alt") ! Kako čovjek može biti siguran ako je pritisnuo dobru kombinaciju tipki !

Ugodno vrijeme provedeno u Njemačkoj je prošlo. Ponovo sam (smo) u Tanzaniji pa se vraćam bloganju.

Let je bio Stuttgart - Zürich - Dar Es Salaam, sa stajanjem u Nairobiju. I bio je po danu... I preko Jadrana (što budi nostalgiju)...




Kako je let bio u 6 ujutro spavali smo u hotelu Mövenpick Flughafen u zračnoj luci Stuttgart. Za preporučiti... Rezervirali smo sobu u Mövenpicku Messe (****) koje je preko ulice pored Mövenpicku Flughafen. ali kako je Messe bio zatvoren u ljetnoj pauzi, premjestili su nas u MP Flughafen (****+). U MP Messe smo trebali dobiti 3-krevetnu sobu radi djece a u MP Airportu smo dobili 2 sobe na raspolaganje (po istoj cijeni naravno). Profesionalno i ugodno.





Kupaonica je isto tako vrhunska.

Ako se ikada nađete u Hamburgu za preporučiti je Mövenpickov hotel koji se nalazi u starom vodotornju pored velesajma.






Ziriška zračna luka. Čisto se želim pohvaliti novim Tomronovim širokokutnim objektivom. :)






Za one koji ne prepoznaju: u Prednjem planu Park prirode Telašica a u pozadini Zadar.






Dok spavaju u zrakoplovu, Tanzanijci se pokrivaju dekama po glavi. Za ostale afrikance nisam siguran.


Poslije cjelodnevnog truckanja (6:00 - 19:00, lokalno 20:00) po oblacima stigli smo u Dar. Temperature su ugodne u ovo doba, po danu oko 30 a po noći oko 26 te suho vrijeme.





U zračnoj luci Dar Es Salaama postoje 3 pokretne trake za prtljagu, 2 za internacionalne letove i 1 za domaće.