Gjuro u Tanzaniji

Kao dobrostojeći građanin ovog grada, čovjek ne ide na pjacu kupiti ribu već naruči ju preko lokalca koji obavi kupnju te ju donese k njemu kući i očisti (ali ne i pojede). Istina je zapravo malo drugačija, ako ne pričaš swahili nemaš puno tamo tražiti. Pored jutarnjih gužvi, parkiranje i zaštita automobila je također poveći problem. Cjenjkanje je treći problem: kao bijelac cijene su odmah duple pa ako imaš strpljenja i živaca ih spuštati - dobrodošao.

Zato mi imamo babu Mohameda (nije greška u ispuštenom slovu i nije ženskog roda). Ba(r)bu zovnem telefonom, naručim što bi htio, on ujutro ode na tržnicu te pokupuje pa na biciklo, pa do nas kući te uz to još očisti ribu (a kosti ostanu za juhu). Cijena toga je vrlo povoljna recimo 10 - 11 kila ribe za 63 000 Tsh (35 EURa), škampi ovisno o veličini između 5,5 i 12 EURa kilo. Nakupujemo se svježe ribe pa u zamrzivač - na ovoj vrućini ne bi dugo trajala.





Biciklo je glavno prijevozno sredstvo lokalnog pučanstva. Iz košare vire ribe...






Tuna, red snapper i white fish. Jesam s mora ali ne znam sve ekvivalentne hrvatske nazive.






Mići je bio vrlo zainteresiran iako se na početku usrao od straha kad sam mu pokazivao zube od riba.






Očišćeni fileti - prema zahtjevu će ribu ostaviti u komadu (očistiti iznutricu i škrge).


Kad posjetim peškariju bit će slika, ali to će malo pričekati.