Gjuro u Tanzaniji

Prilikom posjeta loklnoj trgovini, na izlazku ili ulasku u automobil, lokalci će vam dosađivati sa ponudom najnovijih DVDova. Vjerujte mi, imao sam priliku vidjeti zadnjeg Jamesa Bonda prije ljudi u Hrvatskoj. Ponuda je enormna. Cijena - pokušati će vam prodati za 10 000 TSH no filmove možete sruštiti na 4000 a serije na 5000. Nađe se i filmova na Blu Rayu te HD-DVDu. Međutoa...





Kao što vidite na slici, kompletna sezona Očajnih kućanica je na jednom DVDu. A i u vrhu piše 40 in 1. E malo k.....


Dakle... (Po jedan) DVDeji su u kartonskim kučištima a ne plastičnim - uvoz iz Kine. Imaju po desetak epizoda. Peta sezona kućanica još nije do kraja napisana (kupljeno u prosincu prošle godine) a četvrta nije kompletna - pogledajte na wikipediji. Kvaliteta slike je očajna, europski DVDi imaju 6 MBps a ovi jedva 2 - što u prijevodu znači trzava slika. Od jezika ne možete ništa birati (eventualno još kineski) a od titlova engleski i kineski a piše engleski i francuski. Sinkronizirani ton i slika ne postoje. Pojavljuju se podjetnici o narednim emisijama što znači kako su to složili od emitiranog televizijskog signala (američki ABC).

Dakle, zaboraviti...

Zanzibar je turistički orjentiran otok odnosno dio Tanzanije sa posebnim političkim uređenjem i statusom unutar ove zajednice. Ako niste znali Fredie Mercury je rođen tamo (što će vam nabiti na nos u svim tim reklamnim prospektima).

Prvo svo išli u Jambiani selo na istočnoj obali gdje je Casa del Mar, vrlo simpatični hotel.




Sobe su u prizemlju i na prvom katu






Još jedna "zgrada"






Krajolik je skoro kao na razglednici, kilometarske pješčane plaže sa palmama i beskrajna pučina indijskog oceana.






Plima i oseka mijenjaju snažno krajolik. Lokalci uzgajaju morsku travu za potrebe japanskog tržišta. Kokosove ljuske, odnosno vlasi sa ljuski ukopavaju ispod kamenja kako bi se nekoliko dana namakale u vodi a da bi potom radili konope.


Smještaj je vrlo dobar, sobe na dva kata plus balkon. U dvorištu su ležaljke i ljuljačke na raspolaganju i direktan izlaz na plažu. Kuhinja je isto tako vrlo dobra, nije skupa, posluga ok.





Prizemlje sobe






Gornji kat


E, ali... Samo selo izgleda tako da su Pađene velegrad prema njemu - nema se što vidjeti, stoka i polugola djeca po putu. Zapravo sva sela uz put od aerodroma do sela izgledaju zaostalo. Kameru nisam nosio sa sobom radi sigurnosti - iako kažu nema problema...

Lokalci su prilično dosadni i nametljivi. Čim izađeš iz dvorišta na plažu eto nekoga tko nudi masažu, voće, povrće, izlete brodicom i ronjenje, suvenire, itd. Za izleživački turizam kakav je tamo na snazi, je taj "teror" ipak malo prenaporan.





Uzmete jedan lijepi prizor kao ovaj i onda u kadar uleti glava jednog lokalca koji vam nudi marame, i ne odlazi dok vam ih ne pokaže jedno 20 različitih...



Od svega ponuđenog bilo je zanimljivo otići lokalnim tipom jedrilice (tvz. dhow) i roniti malo oko koraljnih grebena. More je plitko i bogato ribom (koja se skriva tamo). Znakovito je za navesti kako je cijela istočna obala Afrike zaštićena koraljnim grebenjem od otvorenog mora odnosno indijskog oceana.





Staro platneno jedno...






Dhow - lokalni tip jedilice na povratku sa izleta.



Ne znam ako su lokalci išli u školu, odnosno da li su učili matematiku, ali fascinantno je slijedeće: cijene će vam reći u $ ali može se platiti u TSH. No, omjer je 1 $ = 1000 TSH (u bilo kojem smjeru). Službeni tečaj na aerodromu je 1$ = 1300 TSH ! Otprilike, ako ti traži 5 $, platiš 5000 TSH a ne 6500... Druga fascinacija je alkohol kojeg ne možeš dobiti u svim barovima i restoranima (Zanzibar je izrazito muslimanski). No nije problem ga kupiti drugamo i piti u restoranu. Dakle piva iz torbe na stol i nema problema.

Slika daje prikaz dolaska hladnije fronte odnosno kiše. No bez brige, temperature se spustila 2 stupnja i sve je to trajalo sat vremena. No boje su fascinantne.




Fronta...






... pa vjetar i par kapi kiše.



Stonetown me nije fascinirao. Stari grad je pod zaštitom UNESCO-a ali je stvarno star i oronuo. Poznanici situacije kažu kako je situacija sada vrlo dobra jer prije 10 godina nisu imali odvoza otpada pa su ga bacali isred vrata. Poznat je po izrezbarnim drvenim vratima, odnosno kapijama. Lokalci su opet prenaporni a sakriti se ne možeš jer si - bijelac.




Oronulo...






...nestabilno...






... sa starim štihom...






... i lijepim vratima.


Hotel Tembo u kojem smo odsjeli se nalazi na samoj plaži u samoj luci. Ljudi se kupaju ispred hotela... Lokalci kao i gosti. Ja nisam.





Pogled sa plaže ispred hotela.






Pogled iz hotela. Ako malo bolje pogledate jedno 30 metara desno se nalazi jedan trajekt - usidren na plaži (desantnim stilom). Ukrcaj i iskrcaj vozila ide upravo preko pijeska na toj istoj plaži. A i automobili se znaju zaglaviti u tom pijesku.






Iako je Zanzibar pretežito muslimanski, nađe se tu i katolika - katedrala svetog Josipa.

Struja je slabe kvalitete i nestašica su učestale ali zato svaka kuća (od bijelaca) ima diesel generator. Elektroniku te hladnjake i razne pumpe treba spajati preko regulatora napona.

Struja se kupuje pomoću prepaid bona od (državne) elektre zvane Tanesco. Kupljeni bon treba zatim umetnuti (ili unijeti kod) u brojač za struju koji nakon toga odbrojava kilovate - kad dođe do nule - nema više...






Struja u kući je određena ovim uređajima (slijeva): kutija sa osiguračima, brojilo, generalna slopka, automatski preklopnik (kad nestane struje u mreži automatski uključuje generator).






Diesel generator je masivan...

Ima jedna vrlo čudna stva ovdje u Tanzaniji. Naranče i limune beru i prodaju... zelene.





Naranče...






... i limuni.


Za nekog iz donjoneretvanskog kraja je ovo jednostavno... previše.

Ima li Ericsson-a u Tanzaniji ? Na webu piše kako nema. A ima... Našao...





Ericsson...






... se nalazi u toj kući ?!






Prvi link kada se zagooglea "Ericsson Tanzania" daje link na ovakovu stranicu.


Eto sad znate...

Glavne ulice na ovom "ekskluzivnom" poluotoku Msasani su asfaltirane ali bez ikakvih (!) oznaka. Pola ulica je neasfaltirano u ovom dijelu grada i pune su velikih rupa za njih koje kažu kako su sad u sušno vrijeme dobre a ono loše tek dolazi sa kišnim periodom. Nogostup ne postoji, ljudi hodaju gdje stignu. Po mraku je još gore, ne vidi se ništa jer tek rijetke ulice imaju rasvjetu (situacija se poboljšava ali sporo). U samom centru je situacija sa oznakama i asfaltom bolja. Lokalci na biciklu su u 99% susreta na pogrešnoj strani.





Asfaltirana.






Neasfaltirana prije kiše...






... i poslije kiše.






Kravice...






... i pokoja koza u ovom "ekskluživnom" dijelu grada su svakodnevna pojava.






Ležeći policajci, koji su prilično visoki. Uopće je teško razaznati što je zakrpa a što ležeći. Ako ga ne vidite na ovoj slici, znači kako je prekasno...






za usporedbu, izvan grada, isto puno bolja slika. Postoji i pomoćna traka kojom se služe biciklisti ali i motoristi. Jedino što iritira je velika učestalost "izlizanih" ležećih kojih je teško pravovremeno uočiti.


Sigurnost u prometu je ovdje samo jedna bajka. U ovoj državi ima veliki broj pogibija u prometu. Izrazito su nedisciplinirani vozači. Tipično križanje bez semafora - svi se uguraju pa centimetar po centimetar.

Javni prijevoz, odnosno "Dale dale" su najagresivniji i najnepredvidljiviji vozači - potrebit izrazit oprez kad su blizu. Prije nekoliko dana su se dvije Dale sudarile na jednom super preglednom križanju ! Kako ostaje enigma...




Gradski autobusi...





... u koje ne želite ući






Sva križanja su puna preprodavača svakojakog kineskog plastičnog sranja, voća, vode te telefonskih bonova.



Bijelci uglavnom voze terence dok lokalci su orjenitirani na obične sedane i slične. Ovo je Toyota zemlja - 90% (!) automobila su Toyote. Zatim se tu nađe Nissana, Suzukija te pokoji Mitsubishi. Od Europejaca su tu Mercedesi kao glavna vozila za Ambasade te BMWji uglavnom u posjedu bijelih južnoafikanaca. Vidio sam i jednog Lamborghinija, no samo jednog - nema se to gdje voziti ovdje.




Tipični bjelački auto.






Djece na križanjima se treba paziti jer kradu ogledala na retrovizorima dok čovjek čeka na semaforu (pogotovo po noći izvan centra). Dakle, moja zaštita tipičnog bjelačkoj retrovizora.

Prvi safari je bio u nacionalnom Parku Mikumi (jedan omanji park smješten plibližno centralno). Ulaz u park košta 10 $ po glavi po čovjeku plus 10000 TSH po danu po autu. Vodič je 10000 Tsh dnevno.

Šmještaj je u bungalovima ili prije rečeno stjenicama (pogledajte slike). Polupansion 2 noćenja za 3 osobe košta 544 $. Praktična stvar je to što se ovaj "lodge" nalazi pored dva manja pojilišta pa čovjek ne mora lutati i tražiti životinje jer one dolaze same. Mali problem nastaje u noći kada živina dolaskom se zna potući što proizvodi razne neuobičajene zvukove i nije tako ugodno u prvi mah kad te probude. JPostoji jedan bračni krevet i dva pomoćna. Kupaonica i WC su jednostavni. Još jedna praktična stvar je mala terasa sa koje se da promatrati pojilište. Struja je na generator i ima je od 6 do 10 ujutro i navečer. Hrana je dobra i piće nije skupo. Nezgodna stvar su komarci, kojih je previše. Sprejevi pomažu protiv uboda ali ne i protiv zujanja.





Bungalovi






Soba






Terasa






Što bi to moglo biti ? Sigurno izgleda kako je navečer hladno no ustvari je bojler za toplu vodu. Posluga zapali drvo predvečer kako bi se imali tople vode za tuširati.






Ovaj insekt je vjerojatno rođak zrikavca ali zvuči kao tri zrikavca na steroidima. I čudno se ponaša - pokušava letjeti naopako po podu.







Stonoge su velike.







Slonovi su prilično nezgodni. Kad dođu na pojilo nastaje razlaz svih ostalih dok ne odu. Djeluju plaho kad im se auto približi, no tih par tona mase može učiniti puuunooo problema...







Žirafe... Imaju nekako glup pogled i vrlo su plašljive.







Zebre... Plahe i glupe - znaju trčati ispred automobila po par stotina metara.







Nilski konji. Čisti chilout u vodi. Isto su plahi.







Krokodili... Manji se sunčaju u blatu, veći su negdje dublje... i krdo bivola







Bivoli... Isto plahi ali nismo izlazili iz auta. Ove ptice po njima su kul - nisu nas uopće registrirale.







Afrička crvenonoga kokoš ili tako nešto...







Nekakva ptičica.







Impale su plahe.







Babuni... Majmunska posla...







Lešinari...







Divlje svinje...






Divlje guske...






Zalazak sunca nad savanom je impresivan...


PS Lavove nismo vidjeli :-)

U nacionalni park smo išli automobilom. Do tamo se moglo slijedeće vidjeti:





Morogoro planina iznad istoimenog gradića a u prvom planu plantaža ananasa






Autobus u koji ne želite ući.






Tipično selo pored ceste.