Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
utorak, 03.08.2010.
Ljetna mesna dijeta
POP: Patrola Okusnog Pupoljka u novoj epizodi!
Objekt: restoran Jilly's, Hatzova (bivši Yaxx, još bivšiji Global), Zagreb
Kako sam se ondje obrela:
Pa, u zadnjih nekoliko tjedana glas o mesini u Jilly'su proširio se nadnaravnom brzinom sa svih strana, nešto kao moji bokovi nakon tridesete. Od obaveznog Butkija pa do vlastitih prijatelja, svi hvale. Dakako, adut je rijetka i velika terasa u hladu, nešto što nasušno fali većini zagrebačkih restorana. Uz jestivu i neskupu klopu, garantirano je da ćete s terasom odmah postati ljetni hit. Kao npr. Šestinski lagvić, pred kojim je prošlu nedjelju izgledalo kao da je unutra koncert Halida Bešlića (a Okrugljak zjapio prazan). Elem, svinjska polovica i ja iskušali jedno predvečerje. Solidno, ali nedovoljno za suvisliju recenziju. Jučer otišla ponovno, i to na poziv i račun mile drugarice - oh, veselja! Ujedno imamo i malu ekskluzivu - ovo je prva POP recenzija koju pišem dok je testirani uzorak još u mom probavnom traktu. Čini li me to subjektivnijom ili objektivnijom? Ne znam.
Pojele te popile:
Gasožeđni aperitiv u vidu Zlatnog Pana. Kolegica za predjelo gibanicu sa sirom. Odveć premalo sira, ali ok. Zatim tzv. gurmansku vješalicu, punjena sirom i omotana špekom, a ja rolane svinjske ražnjiće (da, omotane špekom). Jedna šopska salata. Neloša, ali slabija nego u Mitnici. Pratilja se žalila na suhoću vješalice, dok sam ja zadovoljno mljackala gotovo odlične ražnjiće, vrebajuć jednim okom namote zapečenog špeka koje je onda odbacivala nehajno, kao da guli bananu ili krastu s koljena. Meso kvalitetno i čisto, pečeno taman kako treba, ne premasno, mekano, aroma dima prisutna, ali u natruhama. 3/4
Ponuda:
Sažeta i jednostavna. Roštiljarnička, ali s elementima furanja na Beograd i Bosnu. Razne varijacije ćevapčića, pljeskavice, vješalice, odreska, ali i uštipci i mućkalica, gibanice, kajmak. Za desert i tufahije. Uz svako jelo, koje košta u rangu od cca 35 do 65 kn, po defaultu se dobiva nešto između pomfrita i domaćih pečenih krumpirića. Porcije zadovoljavajuće obilne. Pravi roštilj, vanjski. Navodno peku Srbi, a navodno imaju i muzikaše pravo sa Skadarlije. Slab izbor piva, ali postojanje Zlatnog Pana dostatno je. Dakle, moglo bi se reći da pružaju sve što dobra roštiljarnica mora pružati. Jedino mi nije jasno zašto Jilly's u punom imenu ima i sintagmu "night club" i kako li to izgleda. No ako je to samo paravan da bi mogli raditi do 4 ujutro, pozdravljam. 4
Ambijent:
Uh. Kao prvo, unutra nisam nijednom bila pa interijer izostavljam. Ionako se sve vrti oko prostrane, pošumljene i lijepe terase. Unatoč krasnoj terasi, metalno-stakleni stolovi i metalne stolice (fatalna pogreška koju je počinila i "Grana") bar su dvije nijanse iznad razine „roštiljarnica“ tako da se osjećate malo finije i uštogljenije nego što biste trebali. Odnosno, spoj hrpe pečenog mesa, krumpira i lepinje s fensi sterilnim namještajem malo je neprirodan. Kao Dostojevski u rukama Maje Morales. Ili mikrofonka na Dušku Lokinu. Ali to je zato što su sve baštinili od bivšeg restorana. Pa tako na kožnim podmetačima na stolu još piše Yaxx. Ha, s druge strane, ne mogu zamjeriti na praktičnosti i štedljivosti. Ipak, sva razmišljanja i upitnici nad glavom nestaju kad sretno preživate i bacate mrvice lepinje okupljenim vrapcima. Klijentela šarolika. Od bogatuna, poslovnjaka, škvadre iz obližnjeg Sheratona do obitelji s djecom, prosječnih ljudi s ulice i mene. 3/4
Posluga:
Nit smrdi nit miriši. Pristojni, brzi, profesionalni, uglavnom stariji stričeki, ali odrađuju vas kao po traci. Onako, konfekcijski, ali bez ikakvih konkretnih zamjerki. Rekla bih da su ugostiteljski pandan tetama iz kvartovskog Konzuma, osim što ne traže karticu za bodove. 3
Cijena: Korektna. Dvoje ljudi može se odlično nakrkati za 150 kn.
Posljednji sud: Posjećenost Jilly'sa pokazuje da je formula centar grada+dobar roštilj+terasa dobitna. Popunili su veliku rupu u mesosferi između Rubelja i loših fast-food ćevabdžinica te skupih restorana i steak houseova. Jedino mi nikako ne ide u glavu čemu takvo ime lokala, pobogu!? Za lounge bar ili salon dizajnerskih štikli možda, ali za mjesto s rolanim ražnjićima nikako. To je kao da se haute cuisine restoran sa sljedovima molekularne kuhinje nazove „Bakina špajza“.
