gurwoman

četvrtak, 21.01.2010.

Bolje Hirter nego Hitler!

Dakako, ovaj zvučan naslov samo je tipična navlakuša. Čovjek nešto i nauči listajući Story i Extra. Na primjer, imate par slika Tarika kako na ulici jede sladoled, ali morate to znati plasirati. E, onda se to razvuče na dvije stranice i stavi se bombastičan naslov veličine fonta barem 36: ''Ekskluzivno: Tarik lizao u javnosti!!!" Tako bi zapravo low-fi naslov ovog posta trebao biti:

Zašto volim austrijsko pivo?
(Warum hab' ich gern österreichischen Bier?)*

Vratila se s tradicionalnog skijanja u Austriji pa ću umjesto o karvingu, pancericama ili germknedlama radije piskarati o pivu, također važnom elementu svakog aktivnog zimskog odmora. Da se razumijemo, austrijska piva skupno gledano nikad mi neće biti na razini čeških, engleskih ili belgijskih, ali ipak su mi draga. Tako blizu, a tako pitka. Iako, dakle, Austrija nije pivska velesila, ipak vrijedi skrenuti pozornost i na njezinu pivsku scenu, pa barem zato da pri idućem izletu u Ikeu ne naručite opet po stoti put točeni svijetli Gösser. A i da dodamo još poneku natuknicu leksikonu austrijske kulture, uz uobičajena opća mjesta kao što su Švarceneger, Hićo, Sisi, Mocart kugle, bečki šnicl i Falko.

Prvo, u Austriji je mnogo pivovara, duge tradicije, a ima ih dosta ljupkih lokalnih i obiteljskih. Drugo, pivarski stil je nešto između češke i bavarske škole. Znači, nešto između crispy čistoće pilsnera i punijih, mutnih švapskih napitaka. Treće, vlada velika raznolikost jer svaka pivovara koja drži do sebe izbacuje više podvrsta: običan lager, jače svijetlo s više slada, pšenično, tamno, rezano, radler, nefiltrirano...

Uzmimo za primjer ni preveliku ni premalu lokalnu pivovaru Villacher, iz istoimenog grada, najbližeg našoj skijaškoj bazi. Kao što njihova stranica kaže, trenutačno štancaju čak 11 različitih piva. Otkriće mi je njihova pivnica, odmah do pivovare: Villacher Brauhof. Ugodno mjestašce s dobrom i pristupačnom klopom, a sva navedena pivca toče se friška praktički sa samog izvora. Meni su super Franziskaner (rezano) i Zwickl (puno, nefiltrirano). Zagrebačka pivovara (i njihova bezvezna pivnica) mogla bi štošta naučiti.

Dakako, ima među žitom i kukolja. Iz krhkog i subjektivnog sjećanja izdvajam Kaiser, Egger, Gambrinus (nema veze s češkim), ali ima toga zasigurno još. No utješno je da redovito pivovara koja ima skroz bezveze ili samo prosječno bazično pivo (npr. Schladminger), u svom asortimanu uvijek ima i neki dragulj, pa makar to bila samo jednogodišnja specijalna edicija pšeničnog piva u čast stogodišnjice prve menstruacije carice Sissi. No, kad govorimo o skijaškim favoritima, broj jedan je Hirter (pivovara iz Hirta, od 1270.!), svijetli više nego tamni, a pogotovo Märzen (da, ožujsko!). Dobila sam dojavu da ga toče u nekom klubu/birtiji u Rijeci, ali nisam se još uvjerila na vlastito nepce.

Sveprisutni Gösser je zapravo skroz u redu, ali kad se pije na izvoru, a pogotovo tamni. I ima uvjerljivo najbolji radler, krepko otkriće ove zime i nova ljubav: mješavina limunade i piva, s prosječno oko 3 % alkohola.

Ottakringer je krasan pitak i vrlo zaokružen lager, a još me više oduševljava činjenica da ga proizvodi mala nezavisna pivovara iz Beča.

Salzburški Stiegl (najveća austrijska privatna pivovara, iz 1492., godine koja je nekima možda važnija zbog otkrića Amerike) ima nešto što se zove Goldbräu, a to je jako fino jantarno pivo s puno slada.

Ima i svoju himnu!

Zipfer nudi svašta, ali najpoznatije je valjda po bazičnom svijetlom, jako pitkom i osvježavajućem pivcu, za koje mi se čini da sam ga krajičkom oka spazila i u nekom gigantskom zagrebačkom supermarketu.

Nemojmo s uma smetnuti ni popularni grački Puntigamer s cijelom paletom više i manje zanimljivih piva, od kojih bih izdvojila bogato zimsko, Winterbier s čak 13,8% slada.

I za kraj ovog malog vodiča, jedan kuriozitet, ali neisproban. MacQueen's Nessie. Koji je to vrag, pitate se, i što radi u Austriji, umjesto u Škotskoj? Ne, nije nakaradni hibrid poput onog zla zvanog Bandidos. To je specijalno crveno pivo od 7,3% alkohola, za koje se uvozi i koristi škotski slad, a proizvodi se u Eggenbergu. Malo sam se prepala vidjevši ga, ali idući put probavam pod mus.

* Germanisti, slobodno intervenirajte!

21.01.2010. u 15:45 • 7 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 04.01.2010.

Gastroinventura

Ode Ivo, dođe 2010., dođe Ivo, ode Ivo. Dođe 4 kg, ne ode ni gram. Unatoč galopirajućoj recesiji, pojas nisam mogla stegnuti ni da sam htjela jer sam nabila kilažu života. Što znači da 2009. nije bila gladna godina, ali bormeč se osjetio pad hedonizma i standarda. Što izdvojiti iz nje? Pamtit će se puno toga: janjetina u Loznatima, Gastronomadi, rakije u Humu, beogradska krkačina, štrigovske štrukle, Danijeline bruskete, Jeksini kolači, Jelenine veganske đakonije, Đurićkin zapečen špek sa suhim šljivama, Rempina pica s bundevom, moj prvi džemo od jagoda, rijetki svečani gableci u Manzokuu, itd.

Kušalo se vina i špirita, kuhalo s većim i manjim uspjesima, a vrhuncem smatram dva gostovanja u Prascu, kojem bih svakako dodijelila nagradu ''Velered janjećeg buta s mladim lukom'' za gastrouspjeh godine, kad bi ista postojala. Dino, samo tako nastavi! I ne slušaj Butkija, ne moraš se ti ništa širiti. Širili se i Peveci pa evo kako je to završilo.

Što se tekućih pitanja tiče, spomena je vrijedna pojava Vukovarskog piva na omalenom nam tržištu, ali najpozitivniji šok dogodio se u zadnjim danima godine. Daklem, ima jedno engleska pivovara, zove se St. Peter's. Rade jako fino, još k tome i organsko pivo (da, Englezi su fakat su zabrijali na organičnost). Imaju cijelu paletu: goleden ale, organic ale, cream stout, best bitter, pivo s medom, pivo s grejpom... Ekskluzivno pila u Londonu prije 3 godine s kumom ovog bloga, Whitefleshicom. Zavoljela. Došla neki dan u jedini pravi hrvatski pivski hram, samoborski pub Scout. Ugledala cijelu vitrinu punu St. Peter's piva. Sve oko mene je stalo, srce je brže zakucalo, a vitrina zasvijetlila ko Betlehem za Božić. Kažem konobaru daj, kaže konobar sori, nije još u sustavu, tek od sutra. AAAAAARRGHHHH! Srećom, dan poslije išla u Vrutak i naletjela na voljena pivca. 18 kn boca od pola litre. Kupila si nekoliko za ulazak u Novu godinu sa stilom, da se počastim. Milina. Tko voli, nek izvoli, s toplom preporukom. A nagrada ''Zlatni pivska mušica'' za pivski pothvat godine odlazi u ruke uvoznika, koji je, gle, je li to znak sudbine, iz malenog Rakitja, domicilnog seoceta moje svinjske polovice.

Planovi za 2010.? Osim skidanja spomenute 4 kg, prva stvar je napokon pokretanje sajta za gastroprijevod i malo jača kampanja ne bih li zaradila koju kunu radeći što znam i volim. Zaova vam vodi restoran, a ne želite da se više sramoti prijevodima u jelovniku tipa šampinjoni-champions? Tetak je odlučio proširiti posao s vinima pa treba nekoga da mu prevede katalog? Gurwoman je osoba za vas. Prevodim i lektoriram enogastrosadržaje po kućama. Radim za slastan ručak ili dobru butelju.
A drugo, ako prase iskamči godišnji, napokon žudim na proljeće realizirati finu turu po Portugalu i mastiti brk kao nikad u životu.

Što bi se htjelo posjetiti u novoj godini? Sve. Ali ako nešto moram izdvojiti, to su Kezele, Pece u Vinjercu, Đurina hiža, Tramerka u Voloskom, napokon Hellas, plješivički podrumi, marunijada u Lovranu, dobar fiš u Slavoniji, i pod mus fešta od boba u Kaštelima... Ali me se pozove bilo gdje, neću odbiti. Ovim putem apeliram na Anthonyja Bourdaina da me pozove na putovanja kao zanimljivu sugovornicu i nosačicu nesesera.

A ako situacija na poslovnom planu ostane na sadašnjoj razini, ozbiljno razmišljam da napišem Ani U. srcedrapajuće pismo, pozovem se na sličan (recimo) životni put i zamolim je da me primi u tim ne bih li joj prala salatu, sjeckala luk i oštrila noževe.

Misija i dalje ostaje širiti gastrovidike, odnosno laički rečeno - žderati i lokati što više novih i zanimljivih stvari. Iskušavati nove recepte i namirnice, jer jela je bezbroj, a život je kratak. Zašto ne bismo eksperimentirali i upuštali se u pustolovine za stolom i štednjakom? Zašto opet jesti pečenog piceka s krumpirima ako možete probati poširana pačja jaja? Zašto reći ne novim nepčanim izazovima poput jegera (liker, ne kobasa) sa zelenim čajem (courtesy of Rempa&Kile)? Zašto po stoti put kuhati pekmez od šljiva, a ne, recimo, od breskvi s đumbirom?

I tako, sretna vam Nova godina, želim vam bogatu trpezu, dobru probavu, tolerantnu jetru, manekenski stas i puno sreće!