Marketing
Bolje Hirter nego Hitler!
Dakako, ovaj zvučan naslov samo je tipična navlakuša. Čovjek nešto i nauči listajući Story i Extra. Na primjer, imate par slika Tarika kako na ulici jede sladoled, ali morate to znati plasirati. E, onda se to razvuče na dvije stranice i stavi se bombastičan naslov veličine fonta barem 36: ''Ekskluzivno: Tarik lizao u javnosti!!!" Tako bi zapravo low-fi naslov ovog posta trebao biti:
Zašto volim austrijsko pivo?
(Warum hab' ich gern österreichischen Bier?)*
Vratila se s tradicionalnog skijanja u Austriji pa ću umjesto o karvingu, pancericama ili germknedlama radije piskarati o pivu, također važnom elementu svakog aktivnog zimskog odmora. Da se razumijemo, austrijska piva skupno gledano nikad mi neće biti na razini čeških, engleskih ili belgijskih, ali ipak su mi draga. Tako blizu, a tako pitka. Iako, dakle, Austrija nije pivska velesila, ipak vrijedi skrenuti pozornost i na njezinu pivsku scenu, pa barem zato da pri idućem izletu u Ikeu ne naručite opet po stoti put točeni svijetli Gösser. A i da dodamo još poneku natuknicu leksikonu austrijske kulture, uz uobičajena opća mjesta kao što su Švarceneger, Hićo, Sisi, Mocart kugle, bečki šnicl i Falko.
Prvo, u Austriji je mnogo pivovara, duge tradicije, a ima ih dosta ljupkih lokalnih i obiteljskih. Drugo, pivarski stil je nešto između češke i bavarske škole. Znači, nešto između crispy čistoće pilsnera i punijih, mutnih švapskih napitaka. Treće, vlada velika raznolikost jer svaka pivovara koja drži do sebe izbacuje više podvrsta: običan lager, jače svijetlo s više slada, pšenično, tamno, rezano, radler, nefiltrirano...
Uzmimo za primjer ni preveliku ni premalu lokalnu pivovaru Villacher, iz istoimenog grada, najbližeg našoj skijaškoj bazi. Kao što njihova stranica kaže, trenutačno štancaju čak 11 različitih piva. Otkriće mi je njihova pivnica, odmah do pivovare: Villacher Brauhof. Ugodno mjestašce s dobrom i pristupačnom klopom, a sva navedena pivca toče se friška praktički sa samog izvora. Meni su super Franziskaner (rezano) i Zwickl (puno, nefiltrirano). Zagrebačka pivovara (i njihova bezvezna pivnica) mogla bi štošta naučiti.
Dakako, ima među žitom i kukolja. Iz krhkog i subjektivnog sjećanja izdvajam Kaiser, Egger, Gambrinus (nema veze s češkim), ali ima toga zasigurno još. No utješno je da redovito pivovara koja ima skroz bezveze ili samo prosječno bazično pivo (npr. Schladminger), u svom asortimanu uvijek ima i neki dragulj, pa makar to bila samo jednogodišnja specijalna edicija pšeničnog piva u čast stogodišnjice prve menstruacije carice Sissi. No, kad govorimo o skijaškim favoritima, broj jedan je Hirter (pivovara iz Hirta, od 1270.!), svijetli više nego tamni, a pogotovo Märzen (da, ožujsko!). Dobila sam dojavu da ga toče u nekom klubu/birtiji u Rijeci, ali nisam se još uvjerila na vlastito nepce.
Sveprisutni Gösser je zapravo skroz u redu, ali kad se pije na izvoru, a pogotovo tamni. I ima uvjerljivo najbolji radler, krepko otkriće ove zime i nova ljubav: mješavina limunade i piva, s prosječno oko 3 % alkohola.
Ottakringer je krasan pitak i vrlo zaokružen lager, a još me više oduševljava činjenica da ga proizvodi mala nezavisna pivovara iz Beča.
Salzburški Stiegl (najveća austrijska privatna pivovara, iz 1492., godine koja je nekima možda važnija zbog otkrića Amerike) ima nešto što se zove Goldbräu, a to je jako fino jantarno pivo s puno slada.
Ima i svoju himnu!
Zipfer nudi svašta, ali najpoznatije je valjda po bazičnom svijetlom, jako pitkom i osvježavajućem pivcu, za koje mi se čini da sam ga krajičkom oka spazila i u nekom gigantskom zagrebačkom supermarketu.
Nemojmo s uma smetnuti ni popularni grački Puntigamer s cijelom paletom više i manje zanimljivih piva, od kojih bih izdvojila bogato zimsko, Winterbier s čak 13,8% slada.
I za kraj ovog malog vodiča, jedan kuriozitet, ali neisproban. MacQueen's Nessie. Koji je to vrag, pitate se, i što radi u Austriji, umjesto u Škotskoj? Ne, nije nakaradni hibrid poput onog zla zvanog Bandidos. To je specijalno crveno pivo od 7,3% alkohola, za koje se uvozi i koristi škotski slad, a proizvodi se u Eggenbergu. Malo sam se prepala vidjevši ga, ali idući put probavam pod mus.
* Germanisti, slobodno intervenirajte!
Post je objavljen 21.01.2010. u 15:45 sati.