gurwoman

utorak, 22.12.2009.

Dva lica kobasica

Zima. Druženje, kuhano vino, kobase. Tako to u ex-austrougarskom kutku svijeta nekako prirodno ide. Zato nam je Bandi i dao šator na trgu. Da i mi budemo mali Beč. Što je zgodno i pozdravljam. Jes da je šator malo idi-mi-dođi-mi, na podu daske, na stropu bijeli kvazilusteri, jedan dan tamburaši, drugi Hendrix, ali neka... veseli čovjeka. I jes da je kuhano vino prašak skuhan davno prije i pohranjen u termosici. Ali družiš se, na toplom si, koga briga. Ali onda u usta strpaš debrecinku Bandijeva mesara Baje i zimska čarolija pretvori se u probavnu noćnu moru. Ugh. Treba prije popit 23 kuhana vina da bi to cijenio. Mljevena masna spužvasta konfekcija. Jel unutra svinja ili slezene pekinezera, vrag bi ga znao. Dakako da to za raju u tolikoj količini i ne može biti bolje, ali ne, hvala. Dobro, budimo iskreni, u prvoj prilici pojest ću je opet, ali s radošću i entuzijazmom babe koja 7823. put u životu vodi ljubav s jedinim mužem u istoj pozi i rado bi zamislila Gregoryja Pecka, ali ne sjeća se više kako izgleda.
A onda čovjek proba chorizo. Za one koji žele znati više: chorizo je lagano dimljena pikantna svinjska kobasa s češnjakom i paprikom specifična za Španjolsku. Može biti i suha za reckanje i svježa za kuhanje/pečenje. Ima ih navodno i kod nas, ali oprez. Radije odriješiti kesu u Bonkuloviću u Kaptol centru nego ubosti lažnjak u Superkonzumu.

S njom se može svašta, ali posebno je slastan chorizo sendvič. Koliko vidim, dvije su najpopularnije varijante: zapečena ciabatta, rikula, paradajz, ploškice grilanog choriza ili isto to, ali pečena paprika umjesto paradajza. Ima toga na Borough Marketu u Londonu, mjestu mog prvog susreta s chorizom i brojnim drugim đakonijama. Jeksi ošla i donijela katalonskoga blaga te smo nevješto pokušali rekreirati tu božanstvenu poslasticu:

Koliko god eksperiment bio nespretna improvizacija, chorizo je bio toliko fin da nam je oprostio. E, to je kobasa. Sad, da ne bi bilo da je meni susjedova kobasa uvijek zelenija, odnosno finija, volim ja i hrvatske svinje u hrvatskom crijevu. Upućujem vas na Galovićev dućančić u Vlaškoj 78. Osim daleko najboljeg kulena i seke mu, odlična neskupa suha kobasa za rezanje, a to govori osoba kojoj u žilama predaka teče više svinjske nego ljudske krvi. Da imamo obiteljski grb, na njemu bi bila svinjska glava s ukrštenim krvavicama.
I, poanta ovog posta bila bi:

Pažljivo odabrana kobasa
do goleme sreće je trasa;
naizgled lijepa, a u duši prazna
želucu svakom teška je kazna.

22.12.2009. u 18:12 • 3 Komentara • Print • # • ^

utorak, 01.12.2009.

Vinska eventuša

Priznajem, u zadnje vrijeme, kad je riječ o vinskim eventima u Zagrebu gradu, postala sam posvuduša. Vinski Ronald Braus, ili enološka Aleks Grdić.

No, vinska događanja stubokom su se promijenila u posljednjih nekoliko godina, koliko sam primijetila. Kad bi netko prije rekao ''vinska fešta'', koje je to asocijacije izazivalo? Svadbena dvorana u krčmi na periferiji, hrpa Dreletovih klonova sluša tamburaše, loče neki portugizac, grohotom se smije, gladi po škembi i bira vinsku kraljicu. Jest da je u tom kontekstu laskava titula vinske kraljice samo paravan za ''polugola tinejdžerka za šlatarati, koja nije uspjela upasti na Miss Universe pa joj ostaju ovakve manifestacije, a to što ne zna razliku između cvičeka i dingača, progledat ćemo joj kroz sise''. (Ispričavam se ako sam uvrijedila neku iznimku.)
No, danas u metropoli više nemamo vinske fešte nego vinske evente. Oni su masovniji, ali zato uglađeniji i otmjeniji.

Škvadra se mingla:

Dva su glavna i najveća, zapravo jedina u tom rangu, Wine & Gourmet festival (proljeće) i Festival vina i kulinarstva (jesen). Prije je jedina slična stvar bila Vinovita na Velesajmu, i tu sam počela karijeru vinske mušice, ali to je sad otužno i pase. Uglavnom, prvi festival (meni malo draži zbog boljeg i bogatijeg popratnog programa) događa se u MUO-u, a drugi u hotelu Esplanade. Fina mjesta. Nije to kaj god. I moraš platiti 100 kn za upad. Nije malo, ali organizatori barem u startu mogu eliminirati lokalne alkose, penziće, binge drinking tinejdžere i slične uljeze. Vrijedi li ponuda tih para? Pa, za mene da. Imam dragocjenu priliku kušati vina o kojima inače samo čitam ili ih čeznutljivo gledam na policama.

Vinski prasac u elementu:

Da može, rekao bi: ''Osjećam akaciju, šumske jagode, visibabe i tek natruhu mošusa, dok sekundarne arome prizivaju vaniliju i glinu. Tanini su baršunasti!''

Prošli vikend tako sam napokon u se sasula Movijino Veliko belo (Filip: ''Ovo vino izaziva osjećaje.''), Merlotinu Dubrovačkih podruma i Mendekovu Selekciju - neprocjenjivo! Bilo je tu još bisera, ali tužno je što čovjek od stotina ponuđenih krasnih butelja mora izabrati tek 15-20. Stigne se i svašta novo doznati te pročavrljati s vinarima. Uglavnom, slatko i korisno iskustvo. Jedina mana je velika koncentracija snobizma u zraku i stalno laktarenje s mladim menadžerskim fićfirićima u finim košuljicama i Dolce&Gabbana vesticama, ostarjelim zagrebačkim šmekerima koji misle da su popili svu pamet i vino svijeta, njihovim utegnutim ljubavnicama kojima je čaša vina tjedni unos kalorija te njihovim napirlitanim ocvalim suprugama/tajnicama Rotary i Lions kluba... Eh, baš sam cinični namčor, uvijek imam ovaj isti monolog mržnje. Ali nije to mržnja, samo želja da zagrebačka vinska publika izvuče partviš iz dupeta i slobodno dođe piti u trapericama. Srećom, vidim sve više upravo takvih, opuštenijih i mladih ljudi, što je samo dodatan dokaz da ovakvi događaji imaju smisla, da Hrvati stvarno počinju razvijati vinsku kulturu i da nas ima sve više koji nakon faze Ribara i Venusa evoluiramo.

Ne znam koliko se u ovakva događanja ubraja i tradicionalna proslava Martinja s Gustafima u Tvornici, ali bome i tu imam zavidan broj recki. Eto, bilo bi idealno spojiti nekako ta dva svijeta, raspašoj Gustafa i decentnu raskoš Wine & Gourmet festivala, ali što se babi htilo, to se babi snilo.

A kad smo kod baba, nedavni gastrobabinjak kod gravidne A. M.-R. bio je pun pogodak i mislim da smo te večeri sve jele za dvoje.

Hit sezone djelo je mlade revolucionarke i vegetarijanke R. K. - pizza s bundevom! I vi kod kuće možete pokušati napraviti ovaj idealan jesenski snek za prijateljsko večernje druženje slijedite li ovaj recept.