Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
ponedjeljak, 24.11.2008.
Nisam bila u Vodnjanu jer stežem remen pa serem
Prošli vikend je u Vodnjanu bila prekrasna manifestacija po imenu Dani mladog maslinovog ulja. Osim što se tunkalo kruh u divna mlada ulja, sveudilj se njumalo i žlokalo. Ja nisam bila i mrzim sve koji jesu. Istra vam materina, što bi reko Franci Blašković. Odlučila sam to nekako kompenzirati i unijeti lonac Istre u svoj dom pa sam spravila svoju prvu maneštru od bobići (indeklinabilno):
Namočeni grah i slanutak kuhala desetak minuta. Onda stavila zajedno u lončugu, prelila vrelom vodom i ubacila kost od pršuta, koja je 45% virila iz lonca i izgledala sam si kao Ivičina samohrana majka nerotkinja Veresija iz Matakovića kad kuha, a iz lonca vire ruke, noge, kokoši, nakovanj... Malko kasnije ubacila kukuruz iz konzerve, krumpir na kockice i pešt (smjesa panceta, češnjak i peršin). Sol, papar. Pred kraj izvadila kost, hrvala se s njom, oborila je i odrezala meso na komadiće. Vratila ga u lonac, malo maslinovog i ekola - ići-mići-bobići!
A nije bilo malvazije da to prati, bu-hu-huuu!
Za one koji ne znaju, dala sam zadnji ispitić, nakon samo 6 godina. I sad idemo dalje! Do 30.9.2009. i ni sekunde duže treba ispljunuti velebni magisterij koji će mi u životu donijeti apsolutno ništa. Osim veće bruke ako na nekom sljedećem kvizu fljosnem na književnom pitanju. Makar si ja nekako mislim da kvizova kao takvih više neće ni biti. Kao ni sredozemne medvjedice, Meheljeva potkovnjaka i tekunice. Dakako, ostat će Tarik, koji je vječan kao i frizura Dorice Nikolić. Ali natjecatelji se neće nadmetati znanjem, nego će morati pjevati arije, plesati kvadrilju, izgraditi nuklearku, općiti sa Sandrom Dabo, boriti se protiv dvoglavog komodskog varana, obraniti haške optuženike i 78 mjeseci biti zatvoreni u Big Brother svemirskoj postaji. I opet će pobijediti Rafo.
četvrtak, 13.11.2008.
Perverzarije na tanjuru
Kad već ne negdje drugdje. Netko će možda frknut nosom, ali pravi šmekeri cijenit će ovu kombinaciju.
Salata od kruške s vladom camembertom:
Na zelenoj salati, najbolje puterici, ali ovo je bila kristalka. Malo ulja i octa, posipano komadićima oraha. Kruška ne vilijamovka nego ona druga, duguljasta, abata se zove.
Toliko za danas, doviđenja.
četvrtak, 06.11.2008.
Zablude i teglice
Zvuči kao naslov romana Jane Austen. Ali nije.
Zablude su normalna stvar, svi ih imamo, ja sam bila u raznima. Npr. u djetinjstvu sam mislila da oni vjetrokazi koji vijore uz autoput (izgledaju kao velika prugasta narančasto-bijela čarapa na štapu) služe za hvatanje leptira. Prije nešto više od 10 godina bila sam u zabludi da faks završavaju samo oni koji marljivo uče, a donedavno sam mislila da su muškarci nakon tridesete zreli i odgovorni. Još jedna od nedavno razbijenih zabluda povezana je s pekmezom. Kako nikad nisam imala prilike iskusiti odnos baka-unuka, a majka nije imala običaj doma mutiti pekmeze, ajvare, pinđur i slično, bila sam uvjerena da je proizvodnja pekmeza nešto jako mukotrpno i dugotrajno. Nešto što rade samo bake, ergo moraš imati vremena, strpljenja i desetljeća iskustva. Kaj god.
Ove jeseni sam odlučila hrabro kročiti u svijet nepoznatoga i prvi put se bacila na pekmeze. I otrkila sam trebaš samo velik lonac, kvalitetno domaće voće i internet da proguglaš recepte. A sve što treba raditi je miješati s vremena na vrijeme. Da, iskuhava se satima, ali ja dotle mirno radim u kućnoj kancelariji. To otkriće otvorilo mi je nove vidike i tako su redom nastajali sljedeći pekmezi: marelica, malina (hebeno skupo), breskva+đumbir, šljiva. Ja prilično zadovoljna svima, iako ima prostora za napredak, ali najveći hit je breskva+đumbir. Recept maznula s Coolinarike i tek malo preinačila. Poruka je: kuhače u ruke, a voće u lonac, isplati se! Dajte bakama malo odmora da odu na bingo u klub umirovljenika i upecaju frajera, iskukičaju novi tabletić, ponovno pogledaju Čelične magnolije ili što već bake vole raditi kad ništa ne rade.
Evo moje dječice:
No nisam stala samo na pekmezima. Ponukana otkrićem Smidovog jabučnog chutneyja*, jedinstvene pojave na hrvatskom tržištu i najbolje stvari koja može pratiti pečeno meso (ima ga u DM-u, dućanima zdrave hrane i delikatesa...), opet sam proguglala i uvidjela da priprava nije puno kompliciranija od pekmeza. I eto prve ture, to je ova prva teglica. Jednom chutney, uvijek chutney. Od silne želje da širim ljudima vidike i propovijedam čatnizam, poklonila sam po teglicu roditeljima i roditeljima-in-law. Sad kad su se zalihe smanjile, malo se grizem zbog toga. A ništa, uskoro kreće nova serija, Mokin čatni v. 2.0.
P. S. Slučajno neki dan u Konzumu za 13 kn naletila na ovu divotu:
Inače sam fan običnog Sarajevskog pa ajde, da probam. To je pivo! Todoriću, snizi cijenu, ba!
* za neupućene: Chutney (British spelling) or chatni is a term for a variety of sweet and spicy condiments, usually involving a fresh, chopped primary vegetable or fruit with added seasonings. Chutney, as a genre, is often similar to the Indian pickle and the salsa of Latin American cuisine, or European relish.
Žao mi je što ne mogu doživjeti Ladana kako objašnjava porijeklo chutneyja (inače, indijsko) i ubacuje poneku staru narodnu izreku tipa: "Tko čatni prekiseli, vrag mu se veseli."
