gurwoman

četvrtak, 06.11.2008.

Zablude i teglice

Zvuči kao naslov romana Jane Austen. Ali nije.
Zablude su normalna stvar, svi ih imamo, ja sam bila u raznima. Npr. u djetinjstvu sam mislila da oni vjetrokazi koji vijore uz autoput (izgledaju kao velika prugasta narančasto-bijela čarapa na štapu) služe za hvatanje leptira. Prije nešto više od 10 godina bila sam u zabludi da faks završavaju samo oni koji marljivo uče, a donedavno sam mislila da su muškarci nakon tridesete zreli i odgovorni. Još jedna od nedavno razbijenih zabluda povezana je s pekmezom. Kako nikad nisam imala prilike iskusiti odnos baka-unuka, a majka nije imala običaj doma mutiti pekmeze, ajvare, pinđur i slično, bila sam uvjerena da je proizvodnja pekmeza nešto jako mukotrpno i dugotrajno. Nešto što rade samo bake, ergo moraš imati vremena, strpljenja i desetljeća iskustva. Kaj god.

Ove jeseni sam odlučila hrabro kročiti u svijet nepoznatoga i prvi put se bacila na pekmeze. I otrkila sam trebaš samo velik lonac, kvalitetno domaće voće i internet da proguglaš recepte. A sve što treba raditi je miješati s vremena na vrijeme. Da, iskuhava se satima, ali ja dotle mirno radim u kućnoj kancelariji. To otkriće otvorilo mi je nove vidike i tako su redom nastajali sljedeći pekmezi: marelica, malina (hebeno skupo), breskva+đumbir, šljiva. Ja prilično zadovoljna svima, iako ima prostora za napredak, ali najveći hit je breskva+đumbir. Recept maznula s Coolinarike i tek malo preinačila. Poruka je: kuhače u ruke, a voće u lonac, isplati se! Dajte bakama malo odmora da odu na bingo u klub umirovljenika i upecaju frajera, iskukičaju novi tabletić, ponovno pogledaju Čelične magnolije ili što već bake vole raditi kad ništa ne rade.

Evo moje dječice:

No nisam stala samo na pekmezima. Ponukana otkrićem Smidovog jabučnog chutneyja*, jedinstvene pojave na hrvatskom tržištu i najbolje stvari koja može pratiti pečeno meso (ima ga u DM-u, dućanima zdrave hrane i delikatesa...), opet sam proguglala i uvidjela da priprava nije puno kompliciranija od pekmeza. I eto prve ture, to je ova prva teglica. Jednom chutney, uvijek chutney. Od silne želje da širim ljudima vidike i propovijedam čatnizam, poklonila sam po teglicu roditeljima i roditeljima-in-law. Sad kad su se zalihe smanjile, malo se grizem zbog toga. A ništa, uskoro kreće nova serija, Mokin čatni v. 2.0.

P. S. Slučajno neki dan u Konzumu za 13 kn naletila na ovu divotu:

Inače sam fan običnog Sarajevskog pa ajde, da probam. To je pivo! Todoriću, snizi cijenu, ba!

* za neupućene: Chutney (British spelling) or chatni is a term for a variety of sweet and spicy condiments, usually involving a fresh, chopped primary vegetable or fruit with added seasonings. Chutney, as a genre, is often similar to the Indian pickle and the salsa of Latin American cuisine, or European relish.
Žao mi je što ne mogu doživjeti Ladana kako objašnjava porijeklo chutneyja (inače, indijsko) i ubacuje poneku staru narodnu izreku tipa: "Tko čatni prekiseli, vrag mu se veseli."