Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
četvrtak, 02.08.2007.
Vaginin monolog
Ovaj post pomalo odskače od standardnih naklapanja na temu "što sam jela i pila", "što sam kuhala", "gdje sam bila" i slično. Ali često me snađe sljedeća zavrzlama...
Dakle, ponosna sam vlasnica jednog ženskog spolnog organa s pripadajućom aparaturom. Kao takva, nađem se u situacijama raznih konteksata kad se verbalno poželim referirati na isti. Pogledajmo što naš jezik na tom polju nudi: vagina, pička, pizda, pica, muf itd. Već bezbroj puta sam ustvrdila da mi fali neki neutralan, familijaran, svakodnevan izraz. Kad u prozaičnom razgovoru s partnerom ili prijateljicama trebam spomenuti "ono dolje", a da to bude stilski neobojano i obično kao "kruh", "vešmašina" ili "daunloudati", najčešće ne znam što reći. Treba mi neka sredina u rasponu od vagine do pičke. Izraz "vagina" ili "spolovilo" tad zvuči preblesavo i umjetno, kao da razgovaram s ginekologom ili čitam medicinski referat. Izraz "pička" mi je mrvicu prejak za to i ima drukčije konotacije. Ne da sam donedavno živjela među karmelićankama pa mi je neugodno reći "pička", kaj god, ali taj izraz paše isključivo u psovke, uvrede, dirty talk i Mrletove stihove. I neka tu i ostane, inače bi se ocufao i pripitomio. Za svakodnevnu komunikaciju je prejak i prevulgaran. "Pizda" je gadna riječ, a kako se ionako više upotrebljava u svom metaforičkom nego osnovnom značenju, smatram ju uvredom za pojam koji označava. Ovi neki slengovi tipa "pica", "muf", "mačkica" ili što već danas mladež koristi su mi ili krajnje blesavi ili degradirajući i nikad ih ne bi prevalila preko usana u nekom normalnom kontekstu. Mislim da bi u engleskom izrazu koji tražim najbliže bilo "pussy" (iako je i to doslovno "mačkica"), ali unatoč prevoditeljskoj vokaciji, nisam izvorna govornica i ne mogu osjetiti nijanse koje osjećam u materinskom jeziku pa se tu ne bih upuštala u daljnje analize. I tako, rupa ostaje, najčešće se popunjava sveprisutnom "pičkom". Ili zamjenskim kompromisnim rješenjima kao što je "ona", ali to mi je kao neko tabuiziranje, odnosno, to je zapravo tužno jer ne imati svog označitelja je kao da ne postojiš, čak neka vrsta smrti, bar u mozgu male filozofske mene zadojene parolama poput "granice moga jezika su granice moga svijeta" ili "ne postoji ništa izvan jezika".
Počinjem shvaćati ono kad neki svojim spolovilima nadjevaju imena. Ali nisam taj tip, to mi je bljak i blesavo. To je za kućne ljubimce i plišane igračke, a ne dio mene. I to životno važan i moćan. Kvragu, nije to nikakva Lola, Magdalena ili Xena.
Žene, shvaća li me ikoja? A vi muški, imate li takvih nedoumica? Ili je ovaj vaginalni lingvistički problem samo odraz moje ludosti i bizarnog traćenja mentalne energije? A nisam pod utjecajem repriza Seksa i grada jer sam dosad pogledala samo jednu epizodu i to ovlaš.
Ups, valjda administrator neće automatski ukloniti ovo zbog vulgarnosti. Dragi admine 
, nemoj, ovo je ozbiljna rasprava, gotovo pa znanstvena! Ako je to pornografija, onda je i Feral tribune.
