Evo je!!! Kuinjica moja nova! Zlato moje! Hrame moj!
Još treba malo to pospremiti, dati fajnal tač, urediti, ali, u grubim crtama, evo je.

Ovo je brzinski slikano s idiotom pa ne mogu obuhvatiti svu raskoš, ali sljedeći put.
Zanimljivo, prvi dan s kuhinjom nakon 3 tjedna i baš me danas napusti apetit. Tako da sam premijerno preko volje napravila salatu od hobotnice, light verzija, bez krumpira. Muž je sad u Vrutku u potrazi za pitkim te osvježavajućim roseom ili bijelim vinom, nadam se da će me to vratiti u život.

Nego, što je to zbog čega odnedavno svaki petak ujutro unatoč poslu sjedam u auto, vozim s do grada, psujem i želim smrt ostalim sudionicima prometa, ulazim u garažu Langić i plaćam 8 kuna za do sat vremena parkinga te jurim nazad doma? Suši koji se petkom nudi u onom baru sa frapeima i sokovima dolje u prolazu između Radićeve i Tkalče. Svaka čast! Poživjeli te motali alge na vijeke vjekova! Nema boljeg gableca. Dobre su im i juhe te wrapovi (po domaći: smotuljci).
I neka mi netko objasni zašto Beckhamovi u Americi izazivaju masovnu euforiju i histeriju usporedivu s dolaskom Beatlesa kad svega 1,2% stanovnika uopće zna što je nogomet i čime se to David bavi, a zgodnijih i uhranjenijih teta od Victorije u Eleju imaju na svakom koraku?
Sad idem postavljati brtvilo na balkonska vrata. Tko me ne bi poželio tako svestranu?