Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
utorak, 10.07.2007.
Bezkuhinjska kriza i oleandri
Evo danas dva tjedna bez kuhinje. Poludit. Oće kuhati, sjeckati, jesti za stolom, piti pivo iz pivske, vino iz vinske, a ne sve iz iste čaše jedne jedine za sok. Već unaprijed u glavi imam 46 jela koje ću raditi kad se opet okuhinjim. Kako će kuhinja izgledati, nemam pojma. S glavnim i odgovornim stolarom smo nabrzaka morali odabrati materijal, dolje jedna boja, gore druga, radna ploha treća, kaže on. Kad sam pitala hoće li bočna strana elemenata, ona lijeva koja se vidi, biti u matičnoj boji elementa ili bijeloj (tako bijaše nekad), rekao je da će biti u murano boji jer je to bolje. Prvo, ne znam što je murano boja (znam samo za staklovinje), neka me netko prosvijetli, drugo, to je već četvrta boja, samo na elementima. Dodajmo tome još posebnu boju pločica i zida, posebnu podnih pločica i nimalo podudarajuću zelenu stolariju. Strepim kakvo će se to šareno čudovište na kraju izroditi.
Sad je u kuhinji malerov asistent (iako sam napisala nešto drugo u zadnjem postu, ipak smo se usrali i odlučili prepustiti gletanje i ličenje profesionalcima), a ja sam se skutrila u radnom kutku ko rahitični miš. Uvijek imam osjećaj nelagode kad mi majstor neznanac nešto prčka po stanu, iako sam ja na svom terenu, a on je gost. Nezgodno je i što popravlja i strop u kupaonici i ne miče se odonuda, a ja po običaju svakih 17 minuta moram urinirati. Japanci sigurno imaju neke slatke šarene robote s likom Hello Kitty umjesto naših sirovih, namrštenih vodoinstalatera, keramičara, malera i sličnih. To bih ja. Lijepo ga staviš na "on", isprogramiraš ga, on zuji i stručno obavi sve što treba po stanu, ne radi nered, niži je od tebe, a dok radi, istovremeno ga možeš koristiti i kao MP3 player.
Prisiljena jesti po vani, a suočena s dragom prijateljicom koja me htjela počastiti, jučer sam završila na vrlo mondenom i stajliš mjestu...
PATROLA OKUSNOG PUPOLJKA
objekt: Oleander terasa, hotel Esplanade
kako sam se ondje obrela: Miffy me izvela, da željne mira i lagane večerice iskusimo i ovo čudo.
pojele te popile: ja hladnu juhu od krastavaca (neko francusko ime na V) i tjesteninu s plodovima mora u saftu od paradajza i votke, čašu malvazije Polesina, kup od bobičastog voća, čašu Kozlovićevog muškata. Miffy gazpacho, mariniranu piletinu sa shitakeom na linguinima, sok, tiramisu.
ponuda: Jelovnik je na papiru genijalan. Dvije ljetne juhe, par hladnih predjela, izbor od nekih 6,7 rižota i tjestenine i nešto s roštilja, 4-5 deserata. Sve skupa nema ni 30 jela, a sve je ljetno i donekle lagano. No na tanjuru, ok, jestivo, fino, bolje nego u restorančiću tipa Boban, ali stvarno ništa posebno. Još je Miffy prvo greškom dobila krivo jelo. Ne znam čemu Butkijevo svršavanje na Oleander. Njemu su se valjda ekstra trudili, a i jeo je skuplja te reprezentativnija jela. Ništa od probanog ne mogu izdvojiti kao ekstra fino. U opisu deserta mi je pisalo "kup od bobičastog ljetnog voća s kremom chantilly", a došla mi je čašetina voća s malo šlaga (doduše sto put boljeg od onog kupovnog). Chantilly??? Mislim, voće je bilo izvrsno, osvježavajuće, obilno i sve pet, ali gdje je Chantilly, što god da to je? Možda ipak samo snobovsko ime za šlag. Što se vina tiče, tražila sam čašu malvazije i rekli su da imaju Benvenuti. Tu sam se jako poveselila jer je jedva čekam probati. A onda je jedsn od 94 konobara došao reći da je više nema i ponudio Polesinu koju sam popila preko volje. Teorija i praksa se ozbiljno tuku. 3
ambijent: To je i najbolji dio cijele priče. Kao što se vidi izvana, terasa je ogromna, ima hrpu stolova, posebno za bar, posebno restoran, još i mali stejdž i svašta. Sve je puno tegli s maslinama i oleandrom, stolovi su fino razaknuti i odijeljeni biljem i to je super. Dobar pogled, mir i tišina. Jedino puštaju neku neapetitlih mrtvu klasiku koja mi je zvučala kao dobar soundtrack za napad turske konjice u 15. stoljeću. Zbog toga minus. -5
posluga: Ipak je to Esplanade. Služila nas cijela vojska, svi su se redali, svi upicanjeni i toliko profesionalno fini da ti je stalno nelagodno. No spomenute grešake s vinom i krivim jelom koštat će ih bolje ocjene. 4
cijena: Dobro, svi će reći da je to manje od ostalih Esplanadinih cijena i da je za tu razinu usluge više nego prihvatljivo, ali jebiga, i dalje malo preskupo, posebno cuga i deserti. Dođite pojesti tjesteninu za 60 kn, a ostalo obavite negdje drugdje. 3
posljednji sud: Došla, vidjela, pojela. Klimavih -4. Nije ovo za svaki dan, vrijedi probati jednom kad ste za finjaka, ali daleko sam od oduševljenja kao Hrvatska od EU krajem 90-ih.
