Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
ponedjeljak, 21.05.2007.
Stara koka, stara juha
U petak ujutro igrala tenis, a navečer badminton, nakon 125 godina. Oboje vrlo lagano, penzionerski. U nedjelju šetuckala po Sljemenu, onom najosnovnijom laganom stazom, tempom pospane kljaste mazge na umoru. Jučer me boljela desna ruka dok sam dizala kriglu od pol litre Paulanera. Danas je ponedjeljak i umirem. Hodam kao John Wayne koji je gostovao u Deliveranceu, gdje su ga gorštaci nekoliko puta dobro naguzili. A, kao, od Božića više-manje redovito idem u teretanu. I kak sad? Čemu to? Uz to, čekam japansku zastavu u gaćama koja nikako da se pojavi. Alergija me i dalje drži pa kihnem 76 puta dnevno i potrošim 2,5 paketića maramica. Nije ni to sve, za desetak dana ću imati 30 pa sam kontemplativna i refleksivna. Njanjava i iritantno depresivna. Tko sam, zašto sam, kamo idem, gdje sam bila i hoću li se znati vratiti? Nekad nakon malo fizičke aktivnosti ne bi jaukala ko Jeremija tri dana.
Spremam i taj ispit, u četvrtak valjda idem, tek toliko, ne može biti lakši, a razvlačim ga mjesecima jer se ne mogu koncentrirati na prisilno učenje duže od 6 minuta. Guzica mi eksponencijalno raste iako jedem zdravo i izbacijem kruh. Itd., itd. Hoću reći, stagniram i mentalno i fizički. A može biti samo gore! Nikad više pupoljkom. Da sam Gaussova krivulja, sad bih već lagano bila na onoj desnoj polovici koja ide prema dolje. Kako još desetljećima održavati strast? I gdje je? Žene oko mene već djecu doje, a meni je ta pomisao privlačna koliko i pomisao na šetanje Bagdadskim predgrađem zaogrnuta samo u američku zastavu. Sebičnost i strah, ništa više. Nijedan plan zacrtan posljednjih godina nisam dovršila do kraja. Jedva da i započela. Samo brcam ko kokoš po polju. Da sam ameba, bila bih svrsishodnija. Zadnjim neutronima snage danas sam pokušala prkositi ovoj apatiji i beznađu savršenom večerom. Grilala marinirani pileći file i šampinjone, uz to jabučni chuttney (kupila ga iz znatiželje u Biju-biju i od danas sam registrirana ovisnica o istom) i salata od bobija. Za desert lagani kolačić od trešanja kakav je u subotu radila Ana. I sad, čekajući glupe Kućanice koje su promijenila termin i zabile mi nož u leđa, pijuckam zadnje zalihe Velveta (znam da sam obećala češku pivsku top-listu, ali degustacijsko razdoblje još traje pa će lista pričekati). Ali nema mi sve to skupa smisla.
