Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
nedjelja, 17.12.2006.
Post-post
Ovo je, kao, vrckasta verbalna dosjetka. Post-festum, post-post. The day after. Zapravo, prošla su i dva. I pol.
Elem, bio božićni domjenak u firmi. Novoj. Počeo u 15 h, što je idealno, ako se mene pita. I baš je bilo zgodno, skupilo se nekih 50-60 ljudi. Minglala sam se, upoznala neka lica imena koja znam samo na papiru. Jeli su se klasični kanapei, tzv. prstna hrana. Što je super, jer jednom rukom trpaš, a drugom ne moraš ispuštat čašu.
A u nju se točio Casillero del Diablo.
Link vodi do Butkijevog pohvalnog teksta o istom, gdje je okrunjen titulom "najboljeg jeftinog vina na našem tržištu", tako nešto. Naravno da sam ga tada odmah utefterila na popis "must drink", ali još nisam imala priliku, sve do domjenka. I tu je počelo zlo izazvano tim dijaboličnim čileanskim cabernet sauvignonom. Na prvu čašu mi je bio dobar, iako ne naročito poseban, pa sam uzela i drugu, ne bi li što podrobnije degustirala. I treću, i četvrtu, itd. Tako da sam se malo nalila. Nemam rupe u sjećanju i nisam radila ništa eksplicitno sramotno ni šokantno, možda samo previše razvezala jezik... No ipak se pitam je li bilo umjesno na kraju kružoka, kad nas je ostalo 7-8, među kojima i cijeli management, uzeti pladnjeve na kojima je ostao po kanape-dva i sve ih postavljati jedan na drugi ispred sebe, pred svima. Također, jedina sam ostala do kraja-kraja, već je i šefica otišla, kao neki pas lutalica koji nema kamo, dok su se drugi davno ispozdravljali i oprostili. Ma dobro, kaj se brinem? Osim što sam ostavila dojam izjelice, valjda sam ispala samo druželjubiva. Nadam se.
Onda sam još stigla i Filipu pokvariti večer. Upala sam u Route 66, gdje je bio sa svinjskim društvom, i umjesto da mu priđe njegova mila djevojka, prišla mu je frfljava spodoba u denial-fazi pripitosti (s tim imam problema, priznajem): "Ne, nisam pijana, kaj sereš, naruči mi Velebitsko." Pa me isti tren poveo doma.
No, Casilleru se mora priznati da nije proizveo glavobolju i da su nuspojave relativno blage. Jedino što ga se baš više i ne sjećam pa ću morati ponoviti degustaciju u normalnim uvjetima.
Nadam se što skorijem sličnom prevoditeljskom okupljanju. Uskrs? Skužila sam da su dvije poznate blogerice pripadnice (ne znam u kojoj mjeri stalne) istog Sanjinog jata, ali nisam mogla ići okolo od žene do žene i konspirativno šaptati "Ks-ks, blog, kh-kh, jesi ti ta-i-ta?" Iako, da je potekla još koja čaša Casillera, vjerojatno bih izvela tako neku glupost. Baš sam radoznala. Moram ih nekako skužiti sljedeći Božić, ako budu tamo.
Jučer smo imali fini kućni obiteljski dan čišćenja šute, prašine i inog smeća nakon montaže protuprovalnih vrata. Trud je nagrađen pečenim ovčicama s mladim krumpirom (vidi sliku). Ovčice inače nikad nismo vidjeli na našem placu pa smo se raspomamili.
Danas me čeka degustacija Božićnog piva. Ne sviđa mi se Propadalov dizajn. Kod piva više cijenim tradicionalniji vizualni pristup.
A sutra - sutra je velik dan. Idem se upisati na tjelovježbu! Dosta je bilo sjedenja i tovljenja! Od sutra vježbam, sjedim i tovim se. Vlastovoljno tjeranje na džoging oko jezera i kućno orbitrekanje nisu urodili plodom. Ako pljunem pare, to će me već natjerati. Živi bili pa vidjeli. Mogla bih objaviti slike "prije" i "poslije". Ali neću.
