Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
srijeda, 13.12.2006.
Bušiona
Dok pišem ove retke, dva majstora (ko iz nekog češkog filma, jedan mlad i šutljiv, koji uglavnom sve radi, drugi stariji, niži, odeblji seljo, koji uglavnom puši, priča i propitkuje me "A što nemaš djece?") postavljaju nam protuprovalna vrata. Nije paranoja, ali na akciji su, buke ispred vratiju dok bakutaneri prolaze, skeheću i klepeću mi je dosta, ne znam, čini nam se kao dobra investicija. Jedino sam se malo smrzla kad mi je Ana ispričala priču da je netko imao požar dok ih nije bilo u stanu i da vatrogasci nisu mogli ući zbog protuprovalnih vrata. Heh, riskirat ću. Valjda mogu lojtricama kroz prozor, ipak smo na 1. katu.
Nikad još nisam nazočila postavljanju protuprovalnih vrata pa nisam znala da me čekaju sati i sati paklene buke pneumetske bušilice i maljeva. Jesam li trebala ranije obavijestiti susjede? Nije da je nas itko ikad obavještavao o sličnom. Lanac ravnodušnosti i nesusjednosti se nastavlja. A za onu poplavnu gamad odozgora me baš briga, neka im bubnjići otpadnu.
Svi ti majstori i monteri uvijek isijavaju isti stav prema meni i to mrzim: "Ženice mala, bi li nam skuhala kave? A gdje ti je muško? Kako ide, pitaš - dobro, dobro, odi ti u kuhinju, pa nećemo tebi valjda nešto objašnjavati ili te pitati, ženska glavo, što ti znaš što je navoj, a što šaraf?!" Sad ih prisluškujem. Klasika. Psovanje, otkrili su da im fali neki dio koji im je ključan i ne mogu raditi bez njega pa zovu mobitelom nekog trećeg da mu to jave. Nikad nisam doživjela da sve protekne glatko, učinkovito i odmah. Fakat mi dođe da se upišem na neki "sam svoj majstor" tečaj. Sutra pak dolazi električar, a onda ubrzo i maler, bit će veselo.
Jedva čekam da odu pa da iza svojih novih vrata, ak ih danas zgotove, pojedem slasni ćušpajz od grahorica koji jučer vidovito skuhah.
