petak, 05.05.2006.

Auto škola i ja

Pisao sam prije par postova da idem u auto-školu, polažem A kategoriju. Danas sam imao ispit. Kao što vidite po mojem oduševljenju, pao sam. No idemo redom...

Jutros sam se digao u 6, skuhao kavu, popio, umio se i otišao prema poligonu. Dogovor je bio da se nađemo oko 7:30 da odvozimo još jedan sat prije ispita koji je bio dogovoren u 8:30. Bilo je zima za izludit, puhalo je, smrzoh se skroz. Malo smo vozili po poligonu i čekali ispit.
Ispitivači su došli tek oko 9:00 kad je započeo ispit. Prvo je na zub uzeo jednu curu koja je samnom polagala za motor. Krivo su joj napisali prezime u knjižici kandidata, i nije ju htio pustiti na ispit. Ali su se dogovorili, pa je ona onda jadna morala u auto-školu na drugom kraju grada da joj naprave drugu knjižicu. Ali uspjela je, ali shvaćate debilizam o kojem govorim.

Polako su s vremenom dolazili i drugi ispitivači, i drugi kandidati, a ja od početka svirim na poligonu. Na kraju je bilo 11 automobila autoškole, 4 ispitivača, 3 motora i jedan kamion s prikolicom. Poprilična gužva.
Čekao sam tako svoj red do 11 sati, kad su me pozvali.

Prvo poligon. Guranje ugašenog motocikla u osmicu - po meni čisti debilizam, prema uputi ispitivača sam preskočio. Poligon sam položio bez problema. Mislio sam da će mi vožnja u osmicu predstavljati veliki problem zbog vrlo nestabilnog motora, ali sve je prošlo bez problema.
Prije nego smo krenuli u gradsku vožnju, dobio sam uputu ispitivača: Kada ti javimo na komunikator da možeš voziti prema Dvorani mladosti, to znači da je ispit završio i možeš slobodno voziti dalje prema Dvorani, a mi ćemo ići svojim putem. Onda smo krenuli u gradsku vožnju. I odmah peh... Na drugom križanju ugasio se motor. Ali da je bila moja greška, ne. Ostao motor bez benzina! Ja lud... Ali to mi nisu uzeli za grešku, blago meni. Po mojoj procjeni, odvozio sam za -5. Jako sam zadovoljan kako sam vozio, sve provjere, skretanja, obilaženja.... sve po propisu, na vrijeme obavljeno...

Kad su mi javili tu famoznu rečenicu, tako mi je pao kamen sa srca, prestrojio sam se u traku i odvozio do Dvorane. Kad tako dođoh, uđoh u auto, a on će meni da sam pao!?! Hladan tuš odmah u glavu. Kako pao? Pa vozio sam skoro savršeno. Nije da se hvalim, imam 120.000 km provoženih sa automobilom, jednom sam već pao na ispitu za B kategoriju, tako da znam što znači dobro voziti na ispitu, a što znači loše voziti... Obrazloženje mog pada na ispitu od strane ispitivača:
1) kada sam išao kroz jednu jednosmjernu ulicu, vozio sam po sredini ceste umjesto uz desni rub
2) kada mi je rekao da idem prema Dvorani, izvršio sam krivo prestrojavanje, prestrojio sam se preblizu križanja i on mene zbog toga ne može pustiti
3) vozim kao što inače vozim motor

Ja se nisam htio svađati. Bilo je još kandidata iza mene, ali evo vam odgovori na te primjedbe:
1) ta jednosmjerna ulica imala je širinu cca 2,30 m, jedva je njihov Twingo prošao njome. Kakva svrha vožnje desnom stranom, ako se vozi samo jednom trakom, još k tome tako uskom?! Ja sam ravnopravni sudionik u prometu i vozim sredinom trake!
2) ova (i glavna) primjedba iliti greška odnosi se na vrijeme kada je tehnički ispit već završio (kako sam napisao malo iznad), ali ja sam ju obavio korektno, na vrijeme. Vozio sam svojom trakom, i kad sam dobio obavijest, onda sam se prestrojio. Pa ne mogu ja znati unaprijed što će mi narediti kamo da vozim. Ali ja sam NAVRIJEME obavio prestrojavanje, dobrih 50 m od križanja!
3) ja inače ne vozim motor

Ja ispočetka uopće nisam shvatio o kojim situacijama on meni priča, jer ih uopće nisam zapamtio kao neke kritične. Dečko koji je istovremeno imao ispit za B, i koji je vozio u tom autu iza mene nije mi vjerovao kad sam mu rekao da sam pao. Kaže da sam odvozio super.

I da bi stvar bila bolja, išao sam danas popodne u auto-školu po novu uplatnicu, i naletio na šefa auto-škole. Čovjek mi se počeo izvinjavati. Da je čuo od instruktora što se dogodilo, da mu je instruktor rekao da mu nije jasno zašto sam pao, da sam prestrojavanje obavio korektno... I da oni kao i policija moraju puniti državnu blagajnu, pa su se koplja slomila na meni... Njegove riječi.

I tako za 15 dana opet. Povijest se izgleda ponavlja...
- 21:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.05.2006.

Od USB-a do cijelog računala

Kako sam već pisao, nedavno se zaposlih u novoj firmi. I kako stvar već ide, dobih novo računalo na kojem ću ostvariti sve one dobre zamisli koje ovako perspektivno mladom umu padnu na pamet. Stroj je poprilično dobra stvar, P4 3.0, 1 GB RAM-a, LCD,... To su uglavnom stvari koje su mi potrebne u radu. Ali kako to već ide, ništa ne ide glatko...

Preko neke kompenzacije na relaciji šefovi-Elektromaterijal nabavilo se to računalo. Napomenuti ću da ta konfiguracija nigdje ne postoji u riječkom Elektromaterijalu. Tete prodavačice imaju logiku: ono što je u izlogu možeš kupiti i to je to. Ali kad poznaješ njihove šefove, vidiš da se puno bolje stvari mogu nabaviti kad bi bilo samo malo više volje.

I stroj je došao.

Odmah se ja bacio na instalaciju Windowsa i ostalih softverskih alatki za rad. Ali avaj. Neće on Windowse, kaže nema hard diska? I onda golgota... Otkrivanje svih tajni SATA diskova. Ali u BIOSU nikako namjestiti da radi. Ili prepoznaje samo hard, ili samo pržilicu. Nakon par sati software-skih kombinacija, odlučih se za izravniji pristup. Ide se u otvaranje. Da ne bih oštetio naljepnicu garancije, otvorio sam kućište sa druge strane, gdje nema naljepnice. S bočne strane kućište ima nekakav ogromni kružni otvor za zrak napravljen od plastike, koji sam skinuo s unutarnje strane da bih mogao pristupiti konektorima na matičnoj ploči. Na taj način lako sam premjestio IDE kabel pržilice sa Primary Master u Secondary Master, i računalo je odmah proradilo, odmah krenula instalacija Windowsa.

Ali tu nije kraj...

Prilikom instalacije shvatio sam da ne radi modem. Računalo ne reagira na drivere, prilikom instalacije samo se smrzne. Dobro, modem mi trenutno nije baš od važnosti.
Nadalje sam instalirao sve i svašta potrebno za obavljanje radnih zadaća. I na kraju krenuh raditi.

Ali to nije sve...

Sve je bilo OK dok mi nije zatrebao USB memory stick. Ja otvorim onaj poklopac s prednje strane, ubodem ga, kad ono poruka: ...did not recognize hardware attached... Ne kužim, kako neće?
Valjda je nešto u USB-u. Pitam kolegu, daj da probam tvoj (USB). Ista poruka. Dobro, ajde nešto s njim ne štima, mislim USB portom. Kad kaže kolega: ne radi mi više moj USB ni na mom kompu?
WTF? I na kraju shvatismo da je USB port spržio i moj i njegov USB stick, moj od 256 MB koji mi je moja draga K. kupila za jedan Božić, i njegov od 1 GB koji je kupio upravo taj dan. Kreteni su krivo spojili USB port od kućišta na matičnu ploču.

Ali ni to nije sve...

Odlučili smo ga poslati na garanciju. Ali, sada ga moramo slati City Expressom u Zagreb. Tko zna kad će doći...

Ali to još uvijek nije sve...

Došla danas šefica i kaže kako su je zvali iz servisa, da im je došlo računalo s potpuno razbijenim kućištem, i da ne radi hard disk. Manijaci u dostavi su izgleda igrali računalomet u kombiju... I da će nam priznati garanciju na hard disk, ali na kućište neće. Troškove novog kućišta trebali bi refundirati ovi iz dostave, a oni pak kažu da će refundirati samo ako je kutija u kojoj je računalo dostavljeno uništena. Ako je kutija cijela, ništa od novca. I sada se više na javljaju na telefon...

Kako je krenulo, čini mi se da to još uvijek nije bilo sve......
- 20:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.05.2006.

Još jedan u nizu

Pozdrav narode! Dogu nisam pisao, a razlog su mnoga događanja i poslovi koji su me odbili dalje od pisanja ovih redaka.
Ali za početak da objasnim malo svoj lirski uradak iz prethodnog posta... Naime, dobio sam nekoliko komentara, ali je pjesma krivo protumačena. Ovdje se ne radi isključivo o ljubavi. Čitate previše direktno. Pismo o kojem govorim je preneseno značenje za naša sjećanja prema voljenim osobama. Sjećanje koje ostaje u našoj glavi kao rezultat ljubavi prema osobama koje oblikuju naš život, sjećanje koje spremamo duboko u srce, sjećanje koje oživljavamo svako toliko kroz niz godina, sjećanje koje prenosimo na potomke, sjećanje koje živi u drugima još neko vrijeme kad nas ne bude, sjećanje koje naposlijetku nestane... Ne bojte se, ovo je prvi i zadnji takav uradak s moje strane. Samo sam želio vidjeti kako će ispasti.

Objava tog posta bila je u ono vrijeme kad je naš blog servis doživio kolaps. Pa sam iz nekog meni sada nepoznatog razloga došao na ideju: a zašto ja to ne bi uređivao u html-u? I bacih se u to. Te nakon nekog vremena shvatih da nemam previše volje zafrkavati se sa html-om... I u tom prebacivanju iz običnog u html mod i nazad izgubio sam poneki komentar, stoga se najdublje ipričavam svima koji su se našli tim mojim postupkom uvređeni.

Ono što se bitno dogodilo u zadnjih mjesec dana: promjenio sam posao. Starima je to nakon objave bio šok. Ali, što su očekivali. Kao dipl.ing.građ. bio sam prijavljen na 2800 kn, s ugovorom na određeno. Kad god bi ja pitao da mi povećaju prijavu, izvadili bi neku tablicu: znas li ti koliko tada moramo plaćati davanja za tebe, ne to nećemo. Kao da za druge ta davanja nisu ista kao njima... I onda se čude kako idem u drugu firmu koja mi nudi veću plaću, s prijavom, zaposlenje na neodređeno, bolju radnu atmosferu, timski rad i sl. Nekako sam izdržao mjesec dana otkaznog roka i sada feštam u novoj firmi. Prezadovoljan sam.

Uz to, upisah Auto-školu. Konačno ću položiti A kategoriju. Postalo je nesnosno u riječkim gužvama. Jedva čekam, ispit je četvrtak. Znam dobro voziti, ali nisam optimist glede prolaska na ispitu. Gradska vožnja je dosta zahtjevna za ispit. Ali, položit ću prije ili kasnije.

Dosta je bilo za danas. Pozdrav!
- 20:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>