Ljubav u T.-om
Lebdjela je na suncu, slasti sna i na vjetru srpanjskome
duša s čeznutljivim kovčežićima, zavežljajima i naramcima
na staklima, krošnjama, travama i kilometarskim oznakama
dok promicali su tepisi od nabijenih smolastoplavih slojeva
i bijele pravokutnice nehajnice, načinjene da nas razdijele
u neke posve redovne, preticajne i zaustavne trakove
Letomislila i drhtosnila je tračke iskrenja i doticanja
načinjena da bude Ljubnja snopamtljiva neiskaziva
u tutnju sekundinih sječiva u milnom stroju zaborava
začeta dlanovima, označena jagodicima, narisana drhtajima
mokra i mirisna, strmoglava i svojeglava od pripadanja
od prianjanja do prepuštanja, od zagubljivanja u mrakove
Zapad se poče sjenčati jurećim tračcima plamenih daljina
u grudi i ramena sjela je gora s imenom onih jačih od vukova
u grlu zape sva silina savska, od nasipa, šljunka i mostova
Dječak i djevojčica, plamičak i zvjezdica, tri sjene kraj jezera
i žena koja je cijene života platila u gotovu, unaprijed i unatrag
zatočena između stupova sa crvenim, zelenim i neutralnim svjetlima
Nesporazum nesanice, bdijenje nemislice, mašta nejasnice
i svodovi u ravnini trinaestih katova i trinaestih astralnih svjetova
povratak rukama, hridima i užadima nutrine, nježnost blizine
nalaženje slijepo s povezima bliženja i proplamsaj siline
nježna buncanja, brojalice vodenica, prenakrcaji u grudima od miline
plahost u plahosti, nagost u nagosti, radost u dragosti
Jest, Ljubav su vodili i tragovima divljih konja planinu su nastrli
bližili se i sustizali, daljili se i ponestajali, pa ne prestajali
nebom se krijepili i po svjetlima narančastim Zemlju slijedili
blijedili se i tamnili, opsjeli i gorjeli, tamnili se i blijedili
dok jutro ne donese od vrbinih sjena iz rijeke plaštove
dok zora ne zanese tamu sa svjetlima i legnu pod hrastove
A jutrom o Smrti su zborili i sve su iznova prošapnuti morali
glasom bez bola i bolom bez glasa, nijemoj se prošlosti odali
događajima prije događaja i sprovodima prije porođaja
slikama od slika u očima i sjajem od sjaja u zjenicama
vraćali se i zavraćali, dostajali i zastajali, kajali i prekajali
Oni što su se do prizemlja u liftu triput zagrlili
Oni što su se u svoj vječnosti svijeta samo triput sastajali
Oni što su pošli jedno od drugoga, da snage svoje nisu pitali
Jesu li se svetoj sreći pripadanja, naizust duši zanavijek obećali?