Lebdjela je na suncu, slasti sna i na vjetru srpanjskome
duša s čeznutljivim kovčežićima, zavežljajima i naramcima
na staklima, krošnjama, travama i kilometarskim oznakama
dok promicali su tepisi od nabijenih smolastoplavih slojeva
i bijele pravokutnice nehajnice, načinjene da nas razdijele
u neke posve redovne, preticajne i zaustavne trakove
Letomislila i drhtosnila je tračke iskrenja i doticanja
načinjena da bude Ljubnja snopamtljiva neiskaziva
u tutnju sekundinih sječiva u milnom stroju zaborava
začeta dlanovima, označena jagodicima, narisana drhtajima
mokra i mirisna, strmoglava i svojeglava od pripadanja
od prianjanja do prepuštanja, od zagubljivanja u mrakove
Zapad se poče sjenčati jurećim tračcima plamenih daljina
u grudi i ramena sjela je gora s imenom onih jačih od vukova
u grlu zape sva silina savska, od nasipa, šljunka i mostova
Dječak i djevojčica, plamičak i zvjezdica, tri sjene kraj jezera
i žena koja je cijene života platila u gotovu, unaprijed i unatrag
zatočena između stupova sa crvenim, zelenim i neutralnim svjetlima
Nesporazum nesanice, bdijenje nemislice, mašta nejasnice
i svodovi u ravnini trinaestih katova i trinaestih astralnih svjetova
povratak rukama, hridima i užadima nutrine, nježnost blizine
nalaženje slijepo s povezima bliženja i proplamsaj siline
nježna buncanja, brojalice vodenica, prenakrcaji u grudima od miline
plahost u plahosti, nagost u nagosti, radost u dragosti
Jest, Ljubav su vodili i tragovima divljih konja planinu su nastrli
bližili se i sustizali, daljili se i ponestajali, pa ne prestajali
nebom se krijepili i po svjetlima narančastim Zemlju slijedili
blijedili se i tamnili, opsjeli i gorjeli, tamnili se i blijedili
dok jutro ne donese od vrbinih sjena iz rijeke plaštove
dok zora ne zanese tamu sa svjetlima i legnu pod hrastove
A jutrom o Smrti su zborili i sve su iznova prošapnuti morali
glasom bez bola i bolom bez glasa, nijemoj se prošlosti odali
događajima prije događaja i sprovodima prije porođaja
slikama od slika u očima i sjajem od sjaja u zjenicama
vraćali se i zavraćali, dostajali i zastajali, kajali i prekajali
Oni što su se do prizemlja u liftu triput zagrlili
Oni što su se u svoj vječnosti svijeta samo triput sastajali
Oni što su pošli jedno od drugoga, da snage svoje nisu pitali
Jesu li se svetoj sreći pripadanja, naizust duši zanavijek obećali?
Post je objavljen 23.01.2007. u 11:15 sati.