| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
|
Konačno je i ta misterija riješena, saznali smo ono što čekam da saznam vec 6 mjeseci – imaćemo dječaka! Malog, debelog dječaka sa kosom. Sonogram kaže da je beba teška 4 lbs 4 oz (što ispadne tačno 2 kg), a kako mi je ostalo još 8 sedmica moguće je da će nagurati na 8-9 lbs što se smatra prilično velikom bebom. Na svim slikama glave i lica najbolje se su vidjeli mali debeljuškasti obrazi. Moji kažu da sam i ja bila beba debeljuco i da sam imala velike obraze, a dragi me još i prije stalno zezao kao imam veliki obrazčiće Eto, bar znam da beba ima nešto na mene : I naravno beba je odmah dobila novi nadimak – čabica (od chubby). Bilo je pravo simpatično vidjeti to malo lice, male usne i nos i razne face koje je pravio dok smo ga gledali. Još sam saznala da udaranje koje već skoro dvije sedmice skoro stalno osjećam sa desne strane nisu noge nego ruke, što znači da imamo malog boksera, a ne malog fudbalera. Čak smo vidjeli da beba ima i kosu na glavu! No, ipak najvažnije od svega nam je bilo da se beba razvija kako treba, da srce ima 4 komore, da su mozak i kičma i ostali organi svi u redu. Dragi mi je po izlasku iz bolnice priznao da je i on tajno želio malog bebca iako mi je stalno govorio kako želi curicu. Rekao je kako je znao da svi žele dječaka, pa je on navijao za curicu tako da ako bude curica da ne bude beba koju niko nije želio. Is he the sweetest, or what? Poslije sonograma (koji smo imali u bolnici jer je sono-lady mog doktora još uvijek out sa slomljnim stopalom) otišli smo na treći sprat u posjetu porodilištu. Bila sam iznenađena kako sve mirno i tiho, ne čuju se ni bebe i trudnice kako vrište. Jedna veoma fina teta nam je pokazala sobe u kojima se bude za vrijeme oporavka – sobe su privatne ili dvokrevetna (rekla nam je da tražimo privatnu) i svaka ima svoje kupatilo. Internet namaju (pitala sam) tako da vam se neću moći javiti iz bolnice. Sobe za porođaj su sve privatne, niko se ne porađa s nekom drugom trudnicom u sobi. One su sve bile zauzete, pa ih nismo mogli vidjeti. Poslije poroda mama, tata i beba dobiju narukvicu za brojem i bar codom bez kojeg se beba ne može iznjeti iz nursery. A ako bi neko nekim slučajm i zgrabio bebu ne bi stigao dalje od lifta bez te narukvice jer bi se onda oglasili alarmi i čitava bi se bolnica zatvorila. Ono što mi se najviše svidjelo je da bebi ništa ne rade bez odobrenja roditelja. Ako mama odluči da doji onda bebi ne daju ni flašicu ni cuclu bez potpisa mame ili tate. A mama jos može da izabere da baba bude kod nje u sobi ili da bude u nursery. Takođe imaju i posebene medicinske sestre koje mami pomognu oko dojenja (lactation specialists). Sve nam je to bilo zanimljivo i drago nam je što sad znamo gdje trebmo ići i šta nas tamo čeka kad bebac odluči da se pojavi. A što se mene tiče, ja sam vam stvarno super. Još uvijek ne mogu da vjerujem da imam tako veliku bebu u bellyju, a belly i ne izgleda tako veliki. Od prošlog pregleda sam sam udebljala samo 2 lbs (malo manje od 1 kg), pritisak je dobar (možda malo nizak) 90/60, nemam nikakvih bolova i osim što imam jednu tačku s desne strane leđa koja me nekad boli dok sjedim nemam se na što požaliti. A i te se tačke lako riješim sa strategijski postavljenim jastukom iza leđa. Polako smo počeli i da sređujemo sobu za bebu. Juče nam je stigao krevetić pa smo ga sklopili, a preko vikenda ćemo još malo sređivati. Sad konačno možemo kupovati i odjeću i sve ostalo jer sad znamo that we’re having a boy!   |