| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
|
Stize mi maloprije email kojem se već tako dugo nadam: ne znam jel vam mama il tata javio da sam danas polozila ispit hm zapravo zavrsila sam fax juhu hu Moja sestra je konačno završila fakultet!   Ma drago mi je za nju čini mi se vise nego što mi je bilo drago kad sam ja završila. Mozda zato što nikad nisam sumnjala da ću ja završiti, ali za nju se to baš i nije uvijek zasigurno znalo. Drago mi je da to skinula s vrata, a još više mi je drago što se mama i tata mogu prestati sikirati i o njoj i o njenom fakultetu. Svaka čast, mala, nek' si vala i ti pravnik postala! |
Prije tačno dvije godine na jednoj predivnoj plaži na Havajskom ostrvu Oahu dragi i ja smo postali husband and wife. Taj dan je bio jedan od onih savršenih, o kojima se pišu romani ili snimaju filmovi. Počeo je tako što smo jedva pronašli pravu autobusku stanicu za autobus koji ide prema Odjelu za Zdravstvo (Department of Health) u downtown Honolulu (tu smo morali ići da izvadimo dozvolu za vjenčanje), onda smo jedva našli zgradu istog tog departmenta i lutajuću downtown-on naišli smo na najavišlje palme koje sam ikad vidjela (i u živo i na slici ili filmu), dvorac kraljice Iolani, ogromnu spomenik kralja Kamehamehe, drveće sa najčudnijim i najširim stabljikama, palme koje izgledaju kao ogromni ananasi visoki tri metra i mnogo drugih divnih stvari….i onda smo se na kraju vratili (poslije nekih sat i pol) na istu onu stanicu gdje smo izašli iz autobusa i skontali da je Odjel za Zdravstvo bio odmah iza nas. Po povratku u hotel presvukli smo se u kupaće i iduća dva-tri sata proveli na plaži i okeanu – vozali smo se podolinom koja je ličio na triciklo za ogromnim točkovima. To plutajuće čudo nikako nije htjelo da ide tamo gdje smo ga mi pedalali, ali nama to nije smetalo uopšte. A vjenčanje samo od sebe – bilo je kao iz snova. Predivna pješčana plaža, iza nas okean, miran i čist, plavkastozelen, a iznad nebo savršene plave boje. Nešto tako fantastično ni sanjati nisam mogla. Više o tome možete pročitati tu. Ove dvije godine prošle su tako brzo. U stvari, svih devet i po godina koliko smo zajedno je prošlo brzo. Prije sam se uvijek divila ljudima koji “uspiju da izdrže jedno drugo” više od pet godina, a vidi me sad… Uživam u svakom danu koji provedem za njim, poželim ga ako sa posla zakasni 15 minuta… A poklon za godišnjicu – kao i prošle godine dogovorili smo se da ništa ne kupujemo. Evo kako je to bilo prošle godine, a ove… E pa, dobila sam novi MacBook, najbolju tortu koja sam ikad ovdje u Americi jela (zove se Opera torta) kao prilog najboljem suprugu na svijetu. A on, slatkica moj… on ima mene koja mu opet poklona nije kupila – pa tako smo se dogovorili… šta cu ti ja, slatkice, kad ne voliš iznenađenja i kad ti je tako teško kupiti poklon. Hajde, smisliću ti nesto za rodenđan (u ponedeljek). |
Danas sam išla na drugi pregled. Ovaj nije bio ništa posebno, sve je bilo gotovo za nekih 15ak minuta. Otkrila sam da sam B+ krvna grupa (ne znam zašto to do sad nisam znala), da sam se udebljala totalno samo 7 lbs (oko 3kg) i da su svi nalazi za koje su mi prošli put izvadili pola litre krvi negativni kakvi i treba da budu. I da, čula sam kako pinatiću kuca srce, mada je to meni malo visi licilo na neko šuškanje vode, ali valjda to tako treba  Doktor je rekao da je sve perfect! Idući pregled je opet za 4 sedmice, a za 8 idemo na sonogram - i dragi i ja jedva čekamo. |
|
Zdravo svima, moje ime je Jasminka. Kad sam bila mala, a i kad sam malo odrasla, tj. sve dok nisam dosla ovamo na ovu stranu bare mrzila sam kad bi me neko oslovio mojim punim imenom. Odrasla sam kao Jaca, tako su me svi zvali: mama, tata, djed, nena, sva rodbina i prijatelji. Kad bih nekoga tek upoznala, uvijek sam se predstvaljala kao Jaca, nikad Jasminka. Jasminka je bilo rezervisano samo za one rijetke trenutke kad bi tata bio ljut na mene i to bi morao da bude stvarno pravo ljut da mi kaze Jasminka. No, sve se to promijenilo sa mojim dolaskom u Ameriku. Ljudi iz porodice koja me primila kao da sam oduvijek bila jedna od njih me zvi zovu Jaca. Isto tako i sva njihova bliza i dalja rodbina i prijatelji. Ali kad je kroz dvije sedmice poslije dolaska ovamo trebalo krenuti u skolu, moje divno ime Jaca i nije vise bilo tako user-friendly. Ili ljudi nisu mogli da ga izgovore ili bi im reakcija bila nesto slicno ovome: “oh, Yah-tza… like Yahtzee, right? The game, do you know that game ?” I onda bi ja na to odgovorila: “yeah, I know the game (veoma slicno nasem jambu), but its not Jaci, it’s Jaca”. Druga stvar koju niko nije mogao da skonta je kako to da se od j-a-c-a odbije izgovor yahtza (jaca). I onda je to meni poslije 4-5 takvih konverzacija potpuno dosadilo i odlucila sam da ako ne mogu biti Jaca, necu biti ni Jaci. I pocela sam se predstavljati kao Jasminka. Naravno, nije ni to bilo bas tako jednostavno jer trebalo je svakoga nauciti da se J izgovara kao Y, da ja nisam Dzasminka, nego Jasminka, ali to je ipak bilo mnogo, mnogo lakse nego ono gore-opisano. A najbolje od svega je to sto se ovdje Jasminka ne izgovra isto kao kod nas – naglasak je totalno drugaciji i sad mi se to ime totalno svida. Razmisljam tako o mukama koje sam imala sa imenom i razmisljam o kriterijima za ime nasem pinatica. Na moju srecu imam veoma kratko prezime koje se moze veoma lako i na engleskom izgvoriti pa me to malo spasilo. Ali pinatica ceka prezime od 9 slova koje niko ko nije porijeklom sa Balkana ne moze da izgovori cak ni poslije mukotrpnog desetominutnog pokusavanja. Zato negovo/njeno ime mora biti kratako, najvise od 6 slova, ali 4 ili 5 bi ipak bilo vise pozeljno. Ime ne smije imati vise od dva sloga i ne smije imati nijedno slovo koje se ne nalazi u engleskoj abecedi. Vjerovatno ne bi trebalo da ima ni slovo “j” jer bi svi odmah izvrnuli to ime na nesto sto nije. Takode mora biti nase, ne americko, ali ipak ne previse tradicionalno nase. Smisli smo vec neka preliminarana imena i za djecaka i za djevojcicu, ali smo odlucili da se vise ne zamaramo time dok ne saznamo da li ce pinatic biti mini ja ili mini on. Ja u meduvremenu razmisljam o drugim stvarima, kao npr. Kako cu znati koje velicine ce mi pelene trebati kad se beba tek rodi? |