| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Prije tačno dvije godine na jednoj predivnoj plaži na Havajskom ostrvu Oahu dragi i ja smo postali husband and wife. Taj dan je bio jedan od onih savršenih, o kojima se pišu romani ili snimaju filmovi. Počeo je tako što smo jedva pronašli pravu autobusku stanicu za autobus koji ide prema Odjelu za Zdravstvo (Department of Health) u downtown Honolulu (tu smo morali ići da izvadimo dozvolu za vjenčanje), onda smo jedva našli zgradu istog tog departmenta i lutajuću downtown-on naišli smo na najavišlje palme koje sam ikad vidjela (i u živo i na slici ili filmu), dvorac kraljice Iolani, ogromnu spomenik kralja Kamehamehe, drveće sa najčudnijim i najširim stabljikama, palme koje izgledaju kao ogromni ananasi visoki tri metra i mnogo drugih divnih stvari….i onda smo se na kraju vratili (poslije nekih sat i pol) na istu onu stanicu gdje smo izašli iz autobusa i skontali da je Odjel za Zdravstvo bio odmah iza nas. Po povratku u hotel presvukli smo se u kupaće i iduća dva-tri sata proveli na plaži i okeanu – vozali smo se podolinom koja je ličio na triciklo za ogromnim točkovima. To plutajuće čudo nikako nije htjelo da ide tamo gdje smo ga mi pedalali, ali nama to nije smetalo uopšte. A vjenčanje samo od sebe – bilo je kao iz snova. Predivna pješčana plaža, iza nas okean, miran i čist, plavkastozelen, a iznad nebo savršene plave boje. Nešto tako fantastično ni sanjati nisam mogla. Više o tome možete pročitati tu. Ove dvije godine prošle su tako brzo. U stvari, svih devet i po godina koliko smo zajedno je prošlo brzo. Prije sam se uvijek divila ljudima koji “uspiju da izdrže jedno drugo” više od pet godina, a vidi me sad… Uživam u svakom danu koji provedem za njim, poželim ga ako sa posla zakasni 15 minuta… A poklon za godišnjicu – kao i prošle godine dogovorili smo se da ništa ne kupujemo. Evo kako je to bilo prošle godine, a ove… E pa, dobila sam novi MacBook, najbolju tortu koja sam ikad ovdje u Americi jela (zove se Opera torta) kao prilog najboljem suprugu na svijetu. A on, slatkica moj… on ima mene koja mu opet poklona nije kupila – pa tako smo se dogovorili… šta cu ti ja, slatkice, kad ne voliš iznenađenja i kad ti je tako teško kupiti poklon. Hajde, smisliću ti nesto za rodenđan (u ponedeljek). |