| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
|
Lori me zaposlila sa stafetom o 5 psiho love songs, pa evo da ispunim zadatak. A nadam se da ce neko biti fin, pa mi u komentaru objasniti sta su to psiho love songs. Broj 1: Romones - The KKK took my baby away Broj 2: Romones - We're a happy family Broj 3: The Doors - Riders on the storm Broj 4: Billy Idol - White wedding Broj 5: Guns n' Roses - I used to love her Ne znam bas koliko su ovo love songs, ali su meni nekako licile na psiho love songs :) Odlucila sam da ne saljem stafetu dalje, pa i vi budite fini prema meni i nemojte mi vise slati ovakve zadatke. Thanks! Update: Izbrisala sam lyrics - nerivaralo me kako je post dugacak, a ja ne volim da scroll. |
|
Kao što rekoh nešto se zanimljivo dešava… neki od vas su već i skužili o čemu ja to. Naslućivala sam da je tek već nekih desetak dana. U ponedeljek sam dobila 99.99% sigurnu potvrdu, ali ipak sam morala sačekati da bude 100% pa se mogu svima pohvaliti. A izgleda da me još nije strefilo, jer još sam smirena. Nisam čak ni počela da freak out, mada sam mogući freak-out u skorijoj budućnosti već najavila dragom. I takođe mu zaprijetila da on ne smije da freak out, ni slučajno, ni u sebi, jer to je samo moja privilegija. A vidi mene – pričam, pričam, a ne rekoh vam ono najvažnije – trudna sam! I sretna sam, obadvoje smo sretni. Juče sam bila kod doktora, potvrdili su trudnoću. Još su rekli da sam trudna već 4-5 sedmica, iako sam ja mislila da je možda samo 2 sedmice. 9. maja idem u prvi posjet obgyn-u, pa ću tad saznati mnogo više. Totalno sam clueless i sve me zanima – šta je normalno, a šta ne; šta se smije raditi, jesti, piti; šta je dobro, šta lose… ma, sve. Idući vikend idemo u Barnes and Noble da se naoružamo literaturom. A i Lori mi je već poslala dva dobra linka. Ako sve bude kako treba, mala bi beba trebala da plače u nasoj kući tamo negdje u decembru. Radujemo joj se i jedva čekamo. |
U zadnje vrijeme samo nešto odbrojavam:- broj dana do kraja semestra – jos samo 8 - broj projekata, zadataka i postingsa, i broj testova – 0 ovih prvih (sve sam ih već završila), 4 testa (jedan sutra i 3 iduće sedmice) - broj dana do odlaska u DC – još samo 17 - broj dana do dolaska nove kamere – vjerovatno 1 ili 2 (poslali su je juče) Neke dana odbrojavam i u nazad (koliko je već prošlo od “tad i tad”) … a neki su u malo daljoj budućnosti, pa se računaju u mjesecima. Dešava se nešto zanimljivo… o tome ću malo kasnije... A i proljeće nam je konačno došlo... |
|
Caveat emptor iliti "Let the buyer beware" – ova fraza mi nikad nije bolje zvučala nego u posljednjih nekoliko sedmica. Dragi i ja već duže vrijeme razmišljamo o tome da kupimo digital SLR foto-aparat. Prvo smo dugo razmišljali da li nam se isplati potrošiti tako puno para ($1000+), da li to nama stvarno treba i tako dalje i tako bliže. Poslije dugotrajnog i mukotrpnog razglabanja odlučili smo ipak da je uzmemo (jer ja je želim!). Onda je dragi krenuo u research – kamera, leća, cijena … Kandidati su nam bili Canon Rebel XTI, Sony Alpha, i Nikon D80. Sony ima daleko najbolje opcije na samoj kameri i jedina je kamera u koja u sebi ima shock reduction, no tijelo kamere je napravljeno manje kvalitetno nego kod druge dvije (nije as resilient na udar i pad, a to je meni važno). Canon-a smo takođe odbacili jer se meni ne sviđa onaj mali kružić na vrhu kamere (call mi picky). Nikon mi je nekako najljepše sjeo u ruke, nekako sam ga zavolila na prvi škljoc. Skontali smo da nam leća od 18-135 (ne znam još to tehnicki objasniti, ali znam da može slikati veoma dobro iz bliza, a zum je otprilike kao 7.5x na normalnoj digitalnoj kameri) najviše odgovara jer je nemamo želje da nosimo dvije leće (bar ne za sad) kad negdje krenemo. A onda je došla potrega za najboljom cijenom. E tu priča postaje zanimljiva! Pronašao je dragi na jednom mjestu veoma dobar deal ($917 za baš ono sto smo mi htjeli, plus dosta malih dodatak koju dođu u paketu), ali kad ih je nazvao tip sa druge strane žice je ponudio da mu proda memorijsku karticu (1GB) za $250. Ta ista kartica je na Amazonu $40. Još mu je ponudio popust od $50 kao novom kupcu – what a deal, huh?! Sve je to dragom postalo sumnjivo, pa je on otkazao prvobitni naručbu i počeo da google dotični web site (expresscameras.com). Ispostavilo se da je to legitiman business, ali je veoma shady business. Ne znam ni sama koliko mu je google hits dao na “express cameras scam”, preko stotine postingsa žalbi na kompaniju kako promijene cijenu kad ih nazoveš (jer kao sve cijene su poslije manufacturer’s rebates, što ja nisam mogla naći nigdje na web site-u), kako žele da ti prodaju još tonu toga što ti ne treba, kako ti otkažu order jer su k’o fol out-of stock (ali zato imaju onaj skuplji model koji žele da ti prodaju), kako ti naplate oder ali ga ne pošalju za 3-4 sedmice… ma sve u svemu – užas! I što je najgore to nije jedina kompanija koja radi na taj način, našli smo ih još 3-4 i onda prestali da tražimo. Onda smo saznali za scam broj 2 – dosta tih gorespomenutih kompanija prodaje kamere koje su ilegalno uvezene iz Kine ili neke druge zemlje. Ako i kupiš kemeru koju želiš, i trebaš je slati prozivođaču iz bilo kojeg razloga, onda si out of luck jer garancija na nju ne važi ako je ilegalno uvezena. Na kraju smo našli ono što želimo na Amazonu – skonatali smo da naš peace of mind itekako vrijedi $200 više. Kupićemo je za nekih 10ak dana čim kad škola bude pri kraju. |
|
Upravo sam dobila super vijesti – sestra mi je polažila ispit. Izlazila je na njega već 3-4 puta i svaki put od pet pitanja ona odgovori četiri i padne. Prije dva sata mi je posla email sva sretna što ga je konačno položila (“juhu-hu, položila sam” – napisala mi je). Sad joj je ostao još samo jedan i završila je fakultet (pravo u SA). Tako mi je drago, znam koliko je samo učila i spremala se za taj ispit. Ma, ne bi mi bilo ovako drago ni da sam ga ja položila! A što se moje škole tiče ostalo mi je još samo četiri sedmice. Bilanca je sljedeća: 7 postings (od toga su dva nekoliko puta teža od ovih drugih pet. A postings su za moje on-line časove) 3 group projects – dva se polu gotova, jedan još nismo počeli 4 testa – tri finals i jedan onako usput 8 zadataka za zadaću I nije to baš tako loše, jedino što ne volim ove group projects ama baš nikako (skoro pa da ih mrizm iz dna duše). Eno, ravioli su se skuhale, idem da večeram. Mali update: Zašto mi jedan raviol uvijek ispadne u sudoper kad ih sipam iz šerpe u cjedilo? Na sreću, znam da će mi se to desiti, pa uvijek skuham jedan raviol više nego što mogu pojesti. U stvari, skuham dva više – jedan ispadne u sudoper, drugi ide Montyju. |
|
Htjela sam vam pisati o tome kako je i kod nas konačno došlo proljeće, a onda sam jutos na vijestima vidjela da nam za četvrtak i petak opet predviđaju snijeg. Pa to je stvarno previše i za nekoga poput mene ko voli snijeg. Pa ipak je ovo april i ja želim sunca i zelenila. Bilo mi je tako fino u ovih zadjnih nekoliko dana što nisam morala hodati zamotana u šal i kapu, da mi se kao nidži samo oči vide. Bilo je baš ono pravo proljetno – sunce sija, ptičice cvrkuće sa svih strana, djetlići kuckaju… vjeverice trče oko nas, Monty ih ganja, ja onda ganjam njega…. Ovako je bilo u sobotu, a sad je tmurno i oblačno, kišno…        |