| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Sinoć su dodijelili još jednu grupu Oskara. Po sedamdesetdeveti put! I još jednom ceremonija prođe bez mene na crvenom tepihu. E, to mi je neka želja još otkad sam prvi put onako mala sa 7-8 godina ostala budna pola noći da gledam dodjelu tih malih zlatnih čikica, želja da i ja jednog dana prošetam po crvenom tepihu Oskara i kažem reporterima ko mi je dizajnirao haljinu.Prvobitni plan je bio da ću biti nominovana za screenplay (adapted ili original, doesn’t matter) ili directing i da će moj film biti novinovam za best picture. Vremenom sam skontala da od toga nema ništa, moje ideje za film se nikad nisu našle na papiru (iako ih nekoliko još imam u glavi), a režija nikad ni prvi korak nije napravila. Zato sam prije nekoliko godina skovala novi, new and improved, plan. I nemoj da mi ga ko slučajno ukrade! Dakle, novi plan je imati dijete koje će biti nominovano (nebitno u kojoj kategoriji, preferably u nekoj popularnijoj) i koje će me povesti sa sobom na dodjelu Oskara. I onda će moje dijete pričati reporterima kako je on/a poveo/la svoju mamu jer sam ja uvijek vjerovala u nju/njega and I was always there to support and encourage him/her, and he/she simply had to share this moment with me. Super plan, zar ne? Sad treba još samo dijete da nabavim  Sinoć sam čak skontala da bi se mogla tamo nekako ubaciti i kao jedna od onih osoba u pozadini za slušalicama i mikrofonom koje pokazuju gostima gdje da idu, s kojim reporterom da razgovaraju itd. Ili mozda čak seat filler – ja veoma dobro sjedim! I tako sam ih sinoć gledala do pola 1, pa sad jedva drzim oči otvorene. Drago mi je da je Scorsese konačno dobio malog zlatnog čiku – Departed je fantastičan film, preporučujem svima koji nisu gledali. The Prestige takođe. |
|
Danas nas je stvarno zatrpao snijeg. Kazu da je padao brzinom od 4 inca na sat, poceo je nekad jutros i evo jos uvijek sipa. Sve je zatvoreno ili otkazano, saobracaj se preporucuje samo ako je nuzno. Ovo je nasa ulica i neighborhood     Auto koje se zaglavilo ispred nase kuce. Trebalo im je dobrih pola sata da se pomaknu.  Ovo je plocnik u ulici do nase - izgleda kao mali tunel.  Bez Montyja naravno nista nije moglo proci :)        Snowblower to the rescue! Ne znam kako bi ocistili bez njega.     |
Eto, opet ista priča – kad imam o čemu pisati, vremena nemam, a kad je vremena na pretek, e tad inspiracija neće svoju ludu glavu da promoli. Ovaj semstar mi je najteži do sad – uzimam tri predmeta (dva online i jedan u školi), sva su graduate level pa i samim time malo teži, ali jedan od ova tri mi stvara sve probleme i oduzima skoro svo vrijeme. Svake dvije sedmice moramo da pišemo seminraski rad od nekih 5 listova (bez appendixa punog tabela, proračuna i ostalih zavrzalama) sa još jednom osobom iz razreda koji nam profesorica odredi, i svake dvije sedmice ta osoba se mijenja. Pored toga, u te dvije sedmice, treba još napisati (on your own) seminarski of 2-3 lista i dva od 1-2 lista. Svi su tematski veoma specifični i zahtijevaju research, plus ova tri koja radiš samostalno ne smiju da ponavljaju teme, opažanja i zaključke o kojima je već neko drugi iz razreda pisao. I tako da bi bio orginalan moraš sve to napisati i postirati što prije. Ali bilo bi to nekako i u redu da ja nemam još dva predmeta za koje treba pisati research papers, praviti PPS prezentacije, raditi ostalu zadaću i učiti za testove. I naravno da nemam full-time job! Gledam juče u kalendar za februar i skoro dvaki dan je rok za neku zadaću. U petak sam čak planirala uzeti day-off da to sve stignem uraditi, ali mi se Mother Nature nasmiješila i odlučila sutra poslati metar snijega, pa nam je šef rekao da sutra imamo snow day, tj. da ne dolazimo na posao. Vjerovatno će i školu otkazati, tako da čitav dan neću iz pidžame izlaziti. In other news: 21. marta idem na neki seminar u Washington, DC. Jupiiiii!!! Dragi i ja planiramo posjetiti DC već nekoliko godina i svaki put se desi da odemo negdje drugo. Ove godine smo odlučili da u maju definitivno idemo u DC – sve je već bilo u planu kad se ovaj seminar pojavio prošle sedmice. K’o kec na desetku, što bi rekli kockari. Iako idem na samo 3 dana (naravno, sve je plaćeno) moći ću da izvidim šta je dobro a šta ne, gdje da idemo, a šta da preskočimo. A kako ćemo mi ići na 7 dana, imat ćemo dovoljno vremena za sve, čak i odlazak u Gettysburg. No, o planovima za naš big trip o tom po tom. Treba prvo preživjeti ovaj februar! Back to work now …. |
Nekoliko malih snapshots iz našeg života:“Prepiremo” se dragi i ja u vezi nečega što treba da uradimo. I meni i njemu je mrsko. On nagovara mene da to uradim, ja nagovaram njega. Ne sjećam se više šta je bilo u ptanju, ali znam da je bilo nešto malo, nebitno, “prepiranje” je bilo zezancija. Kad kaže ti dragi meni: - Pa dobro, kad ćeš ti već jednom shvatiti da si ti žensko i da moraš da radiš sve što ti ja kažem – naravno uz smijeh. - Pa dobro, kad ćeš ti već jednom shvatiti da si ti muško i da ja vladam tobom! – odgovaram ja k’o iz topa i obadvoje padamo od smijeha. Gledamo CNN. Pričaju o tome kako Kevin Federline ne želi da pristane na $25 miliona da se razvede od Britny. Priča se nastavlja o tome kako je dosta poznatih Hollywood parova raskinulo jer je ona uspjećšnija i zarađuje više od njega. Kaže meni dragi: - Hm, vidiš, možda bi ja trebao da se divorce od tebe. - Pa zašto, mi isto zarađujemo. - Ali ti imaš više škole. Možda bi se mogli sad divorce, pa onda kad i ja završim školu možemo se opet vjencati. - Aha. Al’ hajd’ sačekaj da dobijem bar dva Oskara, pa ćemo onda. (u međuvremenu su na tv spomenuli Hilary Swank i kako se rastala od onog svog poslije dva Oskara). - Aha, može – pristaje dragi na moj fantastični plan. Gledamo TV. Neka reklama za tablete protiv osteoporosis – prikazuju “pravog” korisnika – neka stara žena kaže kako je njoj 77 godina, da je konobarica i da je kosti (valjda kosti) više ne bole od kako koristi te tablete. Kažem ja dragom: - Jadnica! Noj je 77 godina i ona radi kao waitress. Ona radi sa 77 godina! Ja planiram da više ne radim poslije 60e. Samo cu ići na cruises za old people. I tebe ću voditi sa mnom i biće ti super. - Ček’ malo – ti ćes mene voditi s tobom?! Kako to? - Čuj kako, pa zar si već zaboravio da ja vladam tobom! I tako nam je uvijek fun. |