| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Moram se pohvaliti da je trideseta godina počela veoma, veoma fino. Dragi je ovaj put nadmašio sam sebe sa poklonima. Svaki godine me iznenadi i kupi savršeni poklon, mada moram priznati da iako ih sad ima više i da su skuplji nego onda kad nismo imali para, i oni su bili savršeni. Saga o mojim poklonima počne nekoliko mjeseci prije rođendana kad dragi sakuplja “hints” o onome što mi se sviđa i što želim (što nije upšte teško jer se meni mnogo toga sviđa). Onda neke 3-4 sedmice pred rođendan počinje moje pogađanje šta mi je kupio i njegovo zezanje poput svakodnevnih pitanja “da ti je znati šta ćeš dobiti, jelda?” Ovaj put me nazvao nekih 10 dana prije rođendana da mi javi kako je imao ponudu za još jednu ženu jer ga je djevojka koja radi na front desk-u upitala “can I be your wife?” kad je vidjela silne poklone. Onda je pokušavao da me navede na pogrešan trag jer je tvrdio kako mi je kupio nekih 5 mali poklona i kako nije potrošio više od $50, što ja ni za sekundu nisam povjerovala. Što bi rekla moja sestra, ne bi te za tako nešto niko pitao može li biti tvoja wife. U subotu me na stolu u dnevnoj sobi dočekalo 5 velikih kutija. Bila sam kao malo dijete kad sam ih vidjela i vrisnula sam od sreće i iznenađenja. Dvije roza kutije sa silver mašnom iz Vicotia’s Secret i 3 tri umotane njegovom rukom u divni crveni papir. Prvo me obradovala pidžama sa matching papučama koju sam stvarno željela – nju sam mu zaokružila u katalogu uz još nekoliko stvarčia, napisala broj i boju i rekla da je veoma, veoma želim. U drugoj kutiji su bile dvije majice iz istog kataloga. Sve sam odmah probala, pa se opet vratila u pidžamu koja je tako dobra. Onda je na red došla prva crvena kutija – skidam papir, kad tamo obična, smeđa kartonska kutija koja ne odaje šta je u njoj. Otvorim je, a u njoj pola kg Lindt truffles i pola kg Toblerone čokolade – zna dragi šta ja volim. Iduća kutija je bila manja, ali veoma teška. Otvorim nju, kad na vrhu neki papiri iz magazina – oni tekši, masni listovi. Gledam ja kroz papire, nema ništa, samo popolovljen magazin. Kad konačno na dnu ugledam novi iPod nano. Ma nisam mogla vjerovati! (Sad on dobija moj stari nano). Gledam oni treću i kontam zar je moguće da ima još. A u trećoj je skoro najbolji gift – iHome H6. Već sam ga tako dugo željela i nije mi uopšte palo na pamet da bi mi ga mogao kupiti za rođendan jer sam mislila da ćemo ga kupit zajedno, tek onako da ga imamo. A dva dana ranije pričao mi je kako je čitao loše reviews o iHome, kako mu ovo fali, kako ono ne valja i ja već bila odustala od iHome-a. Ispostavilo se da je to sve tačno za H5, ali su sve loše stvari popravili u H6. Zna on kako da me zezne, a ja mu sve vjerujem  Ostatak dana je bio savršen. Za ručak smo zajedno pravili pizzu, onda smo kasnije išli da geldamo The Holiday (fin chick-flick, malo dosadan u početku, ali u prosjeku bi mu dala 4-), a poslije kina na večeru u obližnji restoran. Bio je baš a perfect day. A juče sam dobila vijesti još bolje od svega toga – mama mi više nama rak. Poslije operacije i 6 kemoterapija doktori su zadovoljni svim nalazima i testovima i rekli su joj da ga više nama. Poslije Nove Godine se čak vraća na i posao. Ne mogu vam ni opisati koliko me ta vijest obradovala. Kao što rekoh, trideseta je počela veoma, veoma fino. |