22
ponedjeljak
svibanj
2006
Milo mi je...
Iako je naslov danasnjeg posta bio izborni slogan Mila Djukanovica prije koju godinu, to mi prvo pade napamet kad sam sinoc cula prve nesluzbene rezultate crnogorskog referenduma na kojem su suverenisti osvojili oko 55,5% glasova, nadjacavsi unioniste okupljene oko Bloka za zajednicku drzavu Srbije i Crne Gore. Ovo je povijesni dan za sve Crnogorce koji su sanjali samostalnost, ali i za one koji to nisu, a sada ce zivjeti u novoj samostalnoj, suverenoj, demokratkoj (poznato li zvuci, zar ne?!?!?) Crnoj Gori. Sto o referendumu pisu domace novine na web site-u dnevnika "Vijesti".
Ne radujem se crnogorskoj samostalnosti jer ju vidim kao pretposljednji udar srpskim ekpanzisticki teznjama i precesto i preokrutno izrazavanim u devedesetima 20-og stoljeca.
Milo mi je zbog toga sto ce Crna Gora svojom nezavisnoscu dobiti priliku iskazati se i na ekonomskom, i na politickom, i na svim drugim poljima... Doduse, Drzavna zajednica Srbije i Crne Gore jest bila labava federacija u kojoj je postojalo samo nekoliko zajednickih kompetencija (vanjski poslovi, vojska, zastita ljudskih i manjinskih prava, medjunarodni i unutarnji ekonomski odnosi) i vec je Ustavnom poveljom iz 2003. zapocela disolucija federacije.
Milo mi je i jer ce moji znanci iz Crne Gore koji u proteklih mjeseci i godina u razgovorima samnom zagovarahu samostalnost napokon dobiti priliku iskazati svoju ljubav prema domovini izvrsnoscu svojih radnih, stvaralackih rezultata i poduhvata.
Milo mi je, konacno, sto rezultati referenduma pretstavljaju izraz vecine naroda, koji mora biti svjestan da ce biti potrebno pronaci politicko-pravne modalitete suzivota sa Srbima koji su glasovali protiv nove drzave. Iako pomalo strepim zbog mogucih sukoba unionista i suverenista, veselim se pronalazenju politickih rjesenja koje ce zadovoljiti Srbe, kojih je 32% medju stanovnistvom ove male drzave. U svakom slucaju previse za status nacionalne manjine, stoga ce biti zanimljivo pratiti kako ce njihov status biti rijesen u Ustavu Crne Gore koji ce uskoro morati biti donijet.
O implikacijama crnogorskog referenduma pisao je na iskonu i Pavle Kalinić, u naslovu svoga teksta iskorstivsi novu foru koju sam, nakon sto je cuh, pocela prepricavati ovdje u Grazu: "Kako ce se Srbija zvati nakon referenduma u Crnoj Gori? - Srbija & Fruška gora!" Slicno kao i Kalinic, nedavno izvjesce think-thanka International Crisis Group "Montenegro’s Referendum" tvrdi da crnogorsko odcjepljenje bas u ovo vrijeme daje legitimitet kosovskoj samostalnosti, ali takodjer tvrdi da ce osamostaljenje Crne Gore vjerojtno dovesti do rjesavanja prekogranicnih sporova koje je drzavna zajednica Srbije i Crne Gore imala s Hrvatskom oko Prevlake, te da ce pozitivno utjecati na intenziviranje regionalne suradnje Crne Gore sa susjedima. Neki pak predvidjaju da ce crnogorski referendum imati spill-over efekt na Vojvodinu. Osobno mislim da (za sada) nema sanse da se nesto tako dogodi, poglavito zbog velikog broja "novih" stanovnika ove bivse SAP, koji su se tamo naselili u 1990-ima.
komentiraj (0) * ispiši * #
06
subota
svibanj
2006
Jebes zemlju, koja Bosne nema
Pricu koja slijedi dozivio je i napisao moj prijatelj Silvio; Hrvato-njemac, vec poduzi niz godina sretno ozenjen Bosankom Sanelom, s kojom je na dugogodisnjem privremenom radu i boravku u BiH. Kao i svaki pravi gastich, i on ima ponesto nekretnina u Hrvatskoj (i Bosni), u kojima pretezito ne boravi, te pecalbarski cezne za povratkom u domaju, vjerujuci naivno kako je u Rvackoj sve puno bolje, civiliziranije i postenije nego tamo gdje trenutno prebiva.....
From: Silvio
Sent: Thursday, May 04, 2006 11:12 AM
Subject: Jebes zemlju, koja Bosne nema
Dragi moji,
Ovo sto slijedi nije izmisljeno, nije dodavano, i stvarno mi se desava ovih dana.
Nije lako nigdje biti stranac, ali u ovoj lijepoj nasoj Bosni je bas posebno.
Jer da bi usao i bio, moras imat i test na AIDS (kosta kao prosjecna beha placa). Prvi je problem uplatnica za taj test, jer kao stranac nemas JMBG, a bez njega ne mozes platiti AIDS test. Ako, usput, kao osnovu boravka navedes brak, to je u redu, ali ako k tome imas dva drzavljanstva, sluzbenik MUPa ce te mjesecima odbijati, uz obrazlozenje da to je sumnjivo jer njegov sin u Becu nikako ne moze dobiti austrijsko drzavljanstvo.
Nesto kasnije, sa odobrenim ili produzenim boravkom u vrijednosti oko 500 maraka, stranac s pocetka price s kopiranom boravisnom dozvolom i svim papirima (pravovremeno) podnese zahtjev za produzetkom privremenog uvoza auta. Zakonska osnova je odobren boravak; procedura jednostavna i brza.
Nakon OSAM MJESECI (i davno isteklih odobrenja…) Carina izvoljeva odbiti zahtjev uz tantricno obrazlozenje da podnositelj zahtjeva „ne radi, pa mu auto ne treba“, te da se vlasnik „nakon toliko proteklog vremena nalazi u carinskom prekrsaju“.
I posebno napominje da nas stranac s pocetka price i bez obzira na eventualnu zalbu vise nikad nece dobiti odobrenje za privremeni uvoz vozila.
Stranac s pocetka price na to, kako bi postovao zakone drzave domacina, odluci auto izvesti i cariniti u Hrvatskoj, ali se preventivno raspita na BiH-granici o proceduri. Tu saznaje da ne moze izvesti auto (koji po zakonu mora ili izvesti ili cariniti u BiH) jer da BiH nema col-table, pa da ce ga time automatski Hrvatska odbiti jer je nejasno porijeklo robe (auta). Ako ga Hrvatska tako odbije, pa se vrati u BiH, vozilo ce biti zaplijenjeno, jer nema reguliran status.
Na to stranac uvidjajno pristaje cariniti auto u BiH. Sve po zakonu, sluga pokoran.
Ali ne moze niti to, jer zakon nije regulirao proceduru carinjenja vozila, koje je bilo na „privreemenom uvozu“. I da kako je vozilo uopce uslo. Na strancev odgovor da je legalno kupljeno u BiH i imalo odobren privremeni uvoz, carinik poucava stranca da to nije smjelo biti tako, vec da je moralo biti uvezeno. Stranac odgovori da ga i jest uvezao ovlasteni BiH distributer, a da bas zbog postojanja distributera u BiH taj auto nije mogao biti uvezen privatno.
Carinik zakljucuje da je ovo komplicirana situcija i da mora prostudirati zakon, ali bi u svakom slucaju najbolje bilo zaplijeniti auto.
Nakon sto opet prodje tjedan dana (a auto lezi na terminalu) carinici vijecanjem (uz osmosatne pregovore s odvjetnicom stranca) pristaju na logiku da se auto carini, jer sa strane vlasnika ipak nije postojao propust niti zloupotreba.
Ali, tog auta u katalogu carine nema. Jer da se prestao proizvoditi 2001., pa ako je 2002. godiste, niti ne moze niti biti u katalogu, jer tada nije proizveden, vele.
Nejasno je, ako nije proizveden, sto je onda to, sto na terminalu baca sjenu u obliku auta.
Nesto kasnije, carina uvidja da auto stvarno nije halucinacija na parkingu, i da ipak jest proizveden. Ali ga ne mogu cariniti, jer ga nema u katalogu.
Pa iz susretljivosti za osnovu kalkulacije uzmu „slican“ auto, koji nov kosta 8.000 eura vise, ima pogon na sva cetiri kotaca, ….
Na pitanje stranca, da kad vec nema auta u katalogu, zasto ne uzeti neki po vrijednosti blizi stvarnoj, i zasto ne uzeti za osnovu kalkulacije racun o kupovini, odgovor je racun ne vazi.
Auto je kupljen za 23.000 KM. Po carinici, nakon cetiri godine i 182 000 kilometara vrijedi samo 3.000 KM manje. Time imamo i ekonomski presedan i grijese svi oni, koji desetljecima tvrde da svaki novi auto vec & samo u prvoj godini izgubi cetvrtinu cijene.
Stranac joj po toj fenomenalnoj cijeni ironicno nudi auto na prodaju, na sto ona veli da nije luda kupit tako izvozen auto.
Uz zakljucak da je obavila posao i da je kraj smjene, carinica odlazi.
Strancu vise niti mrak ne pada na oci, kad ga sef carine moli da prihvati procjenu, jer da je ionako profitirao. Stranac prosapce – moze, ako vi doplatite razliku iz svog djepa. Ma jel ti mene zajebavas?
Oko sest navecer krizni stozer na carini odluci osnovat troclanu komisiju, koja ce izmisliti rjesenje.
U medjuvremenu, MUP konstatira na nakon carinjenja auto mora na tehnicki, jer da je uvezen.
Stranac puknutim glasom i orgasticno flekav pojasnjava da auto nije uvezen, jer da ima BiH tablice i BiH prometnu, a koja cak dokazuje vazenje tehnickog pregleda i registracije do 15.08. 2006. MUP odgovara – to nema veze, ti moras na tehnicki.
…nastavlja se…
From: Antonija
Sent: Friday, May 05, 2006 4:58 PM
To: Silvio
Subject: Re: Jebes zemlju, koja Bosne nema
Vala JE***!!! Moglu li ovo obaviti na svom blogu, MOLIM TEEEEE!!!!
From: Silvio
To: Antonija
Sent: Saturday, May 06, 2006 12:35 PM
Subject: RE: Jebes zemlju, koja Bosne nema
Ma dapace.
Inace, epilog je taj, da mi tehnicki nije htio dat tehnicki jer da ga vec imam, pa sam danas fiktivno prodao auto Saneli za sto maraka.
;-)
:-X
P.S.
Upravo nam je pijani kreten udario u auto.
!“#$%&/()=?*!
Von: Silvio
Gesendet: Sa 20.05.2006 19:31
Betreff: Jebes zemlju, koja Bosne nema - Glava Druga
…niste valjda mislili da nema jos…
Uglavnom, auto iz prvog dijela price prodao sam Saneli za sto maraka; na jedvite jade je sa vazecim tehnickim primljen na trazeni novi tehnicki, da bi navecer pijani tukac udario u auto na parkingu. Finito & masala.
E, sad:
Kad se moja Prva Zakonita po devizi „Svi na svoje“ (i po studentsko-stipendijskom ugovoru sa Sorosom) vratila u BiH, naravno je isla nostrificirati diplomu i pravosudni.
Otada je radila kao sutkinja, pomocnik ombudsmana i sad kao advokatusa i odvjetnica (ovisno o stranci i honoraru J ).
Nakon sto ju advokatska komora u Tuzli prima, kasnije je opet ispisuje, jer da nostrifikacija pravosudnog nije pravno ispravna.
U ponovljenom postupku, nadlezno federalno ministarstvo potvrdjuje prvostupanjsku odluku o priznavanju isprave.
Komora opet odbija upis.
Banjalucka komora ju prima bez pogovora i pitanja.
Nakon dakle osam godina rada kao pravnica, sad dobija odgovor na zalbu od Doma za ljudska prava (sa potpisom tipa, koji joj je ranije dvaput potvrdio nostrifikaciju) u kom se kaze kako je ministrastvo prije osam godina pogrijesilo, te da se pravosudni ne prizna. U zakljucku se dodaje kako Dom smatra da je „ovo priznanje povrede procedure tuziteljici dovoljna satisfakcija“ te se predmet smatra okoncanim.
!Tatatatira, drugarcici…!
Ovo je naravno sve samo za Federaciju. Za lijevu polovicu drzave, RS, sve je isto; pravosudni se priznaje.
(Posljedica: Ni vrag ne zna, jel ona sad moze ili ne imat kancelariju i gdje. Po RS zakonu, moze polagat parcijalno pravosudni, iako su ga oni ionako vec priznali, ali kad bi ga tamo polozila, morala bi ga napokon priznati i Federacija.)
Inace, ovih dana smo trebali potpisati kredit na stotinjak tisuca maraka, ali ne znamo, smije li koka sad uopce raditi, dok se ovo ne rasplete.
Satisfakcija je definitivno dovoljna.
…
Glavic Treci
Prije par mjeseci aplicirao sam za posao asistenta kod jednog konjozubog njemackog zemljaka (u daljem tekstu: KNZ) koji bi trebao pokrenut njemacke investicije u kantonu. Trazio je izvornog govornika njemackog sa poznavanjem regionalne polit-scene. Thzzett's miieh, pomislih tada na tecnom njemackom.
Nakon mnogo nasjeckanog luka, odgledanih B-filmova i popeglanog vesa, i dalje sam doma.
Sretoh KGZ neki dan; veli, trazim li jos posao; jako mu je zao sto me nije „uzeo“, ALI.
ALI – razgovarao je s lokalnim polit-prominentnima, koji su me nahvalili u svim dimenzijama i tehnikama, ali su pojasnili da sam spijun, sto bi bilo lose za KNZ, jer je naravno i on spijun, pa lokalna vlada s nama dvojicom ne bi imala povjerenja radit na dobrobit regija Stuttgart i Zupanija Posavska.
Dakle ako vjerujete u Jamesa Bonda, fulate. Jer pravi spijuni (spajs lajk mi) zive u provinciji, na zeninoj grbaci, i sjeckaju luk doma, ako ne brisu podove ili se ne suncaju na balkonu. Spavaci….
A da sam spijun, u carsiji se zna nepobitno po onom matematickom da ako A=B a B=C onda A=C.
Jer sam radeci u OSCEu nosio ruksak, na lijevom ramenu. A to rade samo Amerikanci, a koji su spijuni. Dakle ja sam zbog ruksaka americki spijun (o svojoj svapskoj bebi-faci da ne govorim; implikacije su beskrajne... J makar biseksualni Billy the Kid sa AWACSom u naspomenutom ruksaku. J )
E, zato je moj KGZ glede i unatoc morao nac neku obloguzu plavusu koja je kao dijete bila izbjegla u Warnemuende ili Schwalbach. I nije spijunka.
Whatta carma.
Avanti popolo…..
P.S.
Htio sam joj na racun uplatit neki novac. Po informaciji bankovnog sluzbenika, za to moram imati bosansku osobnu. Objasnjavam da sam stranac, da zato ne mogu imati bosansku osobnu, i pitam, znaci li to, da stranac supruzi u Bosni ne moze uplatit novac na racun. On veli, ma naravno da moze, ako ima bosansku osobnu.
komentiraj (0) * ispiši * #
04
četvrtak
svibanj
2006
Tresla se brada...iliti pomalo u neuspjelim ustavnim promjenama u susjednoj nam zelji
Da je Parlamentrana skupstina BiH usvojila ustavne promjene 26. travnja, do danasnjeg dana bi one stupile na snagu, i neki tvrde sve bi krenulo bolje za Bosnu... Naime, na danasnji dan Izborna komisija BiH objavljuje odrzavanje izbora, te su nove ustavne promjene moguce tek nakon izbora...
No, promjene nisu usvojene, sve je kako je i bilo ranije, i sad se neko moze zapitati: zasto ju opce zanima ova tema? Kruno me je neki dan, dok smo iz toplog auta gledali kako kisa pada oko jasenovackog spomenika, upitao zasto bi opce nekoga u Hrvatskoj trebale zanimati unutarnjopoliticke promjene u BiH? Dobio je verbalno-mentalnu bitku jer je pobio moj argument da se radi o susjednoj zemlji, upitavsi me ko je pobjedio na nedavnim madjarskim izborima. Nisam imala pojma da su to bili socijalisti. Sta cu, kad su me madjarski mladi desnicari, koje sam srela na skupu Aznarove fundacije u Madridu na kojeg me je bivsi direktor poslao u studenom prosle godine, zavarali svojom arogancijom... Bijah uvjerena da takvi ne mogu biti nego na vlasti 
No, buduci se ipak bavim javnim pravom, a i jugoistocnom Europom, ne mogu ne upustiti se u redovima koji slijede u malu analizu zasto mislim da je dobro da amandmani na bosansko-hercegovacki Ustav nisu doneseni. Moji razlozi su drugaciji od razloga onim zastupnika u BiH Parlamentarnoj skupstini, ali vjerujem da odrazavaju stav svih mojih prijatelja i poznanika u BiH koji zele Bosnu i Hercegovinu kao funkcionirajucu drzavu.
Ustav Bosne i Hercegovine sastavni je dio Opceg okvirnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu n(Daytonskog sporazuma) sastavljenog 1995. godine. Ustav je zapravo Aneks 4 mirovnog sporazuma, a njime je Bosna i Hercegovina uspostavljena kao slozena i decentraliziranu drzava s dva entiteta - Federacijom BiH i Republikom Srpskom.
Ustav kao temeljni zakon neke drzave uspostavlja okvir njena politicko-drustvenog poretka. Kao dio mirovnog sporazuma, BiH Ustav je dakle donesen bez sudjelovanja gradjana BiH u njegovu stvaranju i izvan parlamentarnog postupka koji bi mu dao demokratski legitimitet. Druga specificnost ovog temeljnog zakona jest da mu je izvornik napisan na engleskom jeziku. Tek deset godina nakon njegova donosenja, na zahtjev Visokog predstavnika, odluceno je da se Ustav prevede na jezike tri konstitutivna naroda. “Da nije tužno, bilo bi smiješno”, komentirao je za Radio Slobodna Evropa Zdravko Grebo.
Sljedeca specificnost BiH Ustava jest da on nikada nije bio ratificiran u institucijama drzave BiH, ali je svejedno bio mijenjan. Venecijanska komisija potaknula je sluzbene pregovore o njegovoj promjeni.
Sest vodecih politickih stranaka u BiH donijele se u ozujku Sporazum o ustavnim promjenama u kojima su, manje vise, predlozene kozmeticke promjene postojeceg stanja. Predlozene ustavne promjene trebale su osigurati jacanja sredisnjih tijela vlasti te poceti otklanjati anomalija proistekle iz Daytona. Ipak, predlozene promjene ne bi ukinule tzv. entitetsko glasovanje u Zastupnickom domu koje daje pravo svakom od tri konstitutivna naroda da u Zastupnickom domu i(li) Domu naroda obustave donosenje zakona za koji zastupnici tog naroda smatraju da steti "vitalnim nacionalnim interesima". (Odgovor na pitanje sta su to i kako se stite vitalni nacionalni interesi nadjoh u tekstu Rubine Čengić iz 2002. godine koja rece da je to "vrhunsko pitanje političke volje i volje da se postigne dogovor - da narodi u BiH žive mirno jedni pored drugih ako već ne mogu jedni s drugima."). Ovaj mehanizam precesto blokira donosenja zakona, on je ociti balast nuznim reformama koje BiH treba ne samo kao poslijeratna tranzicijska zemlja, nego i kao zemlja koja tezi clanstvu u EU. Sljedeci nedostak promjena (koje to zapravo i nisu) jest da su one predlagale neizravno biranje trojice clanova Predsjednistva. Dakle, "troglavi orao", tj instituciaj predsjednika BiH koju cine po jedna Bosnjak, Hrvat i Srbin koji se tjekom mandata mijenjaju na celu drzave, i dalje bi ostala, ali bi bila dodatno zacementirana amndmanima, buduci su isti htjeli da ova tri co'eka iz naroda budu izabrana neizravnim izborima, jerbo bi ih izabirali klubovi naroda u Domu naroda, dok bi Zastupnicki dom tek tu odluku potvrdjivao. Predlozene promjene nisu usvojene glasovanjem 27. travnja. Jedan od zastupnika, glasavsi protiv predlozenih amandmana, reko je da je odbio glasovati za ovakve prijedloge bas zbog toga sto smatra da BiH treba imati jednog, izravno izabranog predsjednika, pa makar on i ne bio iz reda njegova naroda.
I jos jedna specificnost BiH ustavnih amandmana: Parlamentarna skupstina BiH, zeleci valjda biti turbo-demokraticna i transparentna, dala je priliku svim gradjanima BiH da sudjeluju u javnoj raspravi o amandmanima na Ustav. Sumnjam da je mnogo Bosanaca iskorstilo tu mogucnost. oni su ionako vec predavno prestali vjerovati da institucije njihove drzave sluze icemu osim stjecanju koristi onih koji su u njih izabrani... Ili se to meni mozda krivo cini?!?!
komentiraj (1) * ispiši * #
