Tresla se brada...iliti pomalo u neuspjelim ustavnim promjenama u susjednoj nam zelji

Da je Parlamentrana skupstina BiH usvojila ustavne promjene 26. travnja, do danasnjeg dana bi one stupile na snagu, i neki tvrde sve bi krenulo bolje za Bosnu... Naime, na danasnji dan Izborna komisija BiH objavljuje odrzavanje izbora, te su nove ustavne promjene moguce tek nakon izbora...

No, promjene nisu usvojene, sve je kako je i bilo ranije, i sad se neko moze zapitati: zasto ju opce zanima ova tema? Kruno me je neki dan, dok smo iz toplog auta gledali kako kisa pada oko jasenovackog spomenika, upitao zasto bi opce nekoga u Hrvatskoj trebale zanimati unutarnjopoliticke promjene u BiH? Dobio je verbalno-mentalnu bitku jer je pobio moj argument da se radi o susjednoj zemlji, upitavsi me ko je pobjedio na nedavnim madjarskim izborima. Nisam imala pojma da su to bili socijalisti. Sta cu, kad su me madjarski mladi desnicari, koje sam srela na skupu Aznarove fundacije u Madridu na kojeg me je bivsi direktor poslao u studenom prosle godine, zavarali svojom arogancijom... Bijah uvjerena da takvi ne mogu biti nego na vlasti

No, buduci se ipak bavim javnim pravom, a i jugoistocnom Europom, ne mogu ne upustiti se u redovima koji slijede u malu analizu zasto mislim da je dobro da amandmani na bosansko-hercegovacki Ustav nisu doneseni. Moji razlozi su drugaciji od razloga onim zastupnika u BiH Parlamentarnoj skupstini, ali vjerujem da odrazavaju stav svih mojih prijatelja i poznanika u BiH koji zele Bosnu i Hercegovinu kao funkcionirajucu drzavu.

Ustav Bosne i Hercegovine sastavni je dio Opceg okvirnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu n(Daytonskog sporazuma) sastavljenog 1995. godine. Ustav je zapravo Aneks 4 mirovnog sporazuma, a njime je Bosna i Hercegovina uspostavljena kao slozena i decentraliziranu drzava s dva entiteta - Federacijom BiH i Republikom Srpskom.

Ustav kao temeljni zakon neke drzave uspostavlja okvir njena politicko-drustvenog poretka. Kao dio mirovnog sporazuma, BiH Ustav je dakle donesen bez sudjelovanja gradjana BiH u njegovu stvaranju i izvan parlamentarnog postupka koji bi mu dao demokratski legitimitet. Druga specificnost ovog temeljnog zakona jest da mu je izvornik napisan na engleskom jeziku. Tek deset godina nakon njegova donosenja, na zahtjev Visokog predstavnika, odluceno je da se Ustav prevede na jezike tri konstitutivna naroda. “Da nije tužno, bilo bi smiješno”, komentirao je za Radio Slobodna Evropa Zdravko Grebo.

Sljedeca specificnost BiH Ustava jest da on nikada nije bio ratificiran u institucija­ma drzave BiH, ali je svejedno bio mi­jenjan. Venecijanska komisija potaknula je sluzbene pregovore o njegovoj promjeni.

Sest vodecih politickih stranaka u BiH donijele se u ozujku Sporazum o ustavnim promjenama u kojima su, manje vise, predlozene kozmeticke promjene postojeceg stanja. Predlozene ustavne promjene trebale su osigurati jacanja sredisnjih tijela vlasti te poceti otklanjati anomalija proistekle iz Daytona. Ipak, predlozene promjene ne bi ukinule tzv. entitetsko glasovanje u Zastup­nickom domu koje daje pravo svakom od tri konstitutivna naroda da u Zastupnickom domu i(li) Domu naroda obustave donosenje zakona za koji zastupnici tog naroda smatraju da steti "vita­lnim nacionalnim interesima". (Odgovor na pitanje sta su to i kako se stite vitalni nacionalni interesi nadjoh u tekstu Rubine Čengić iz 2002. godine koja rece da je to "vrhunsko pitanje političke volje i volje da se postigne dogovor - da narodi u BiH žive mirno jedni pored drugih ako već ne mogu jedni s drugima."). Ovaj mehanizam precesto blokira donosenja zakona, on je ociti balast nuznim reformama koje BiH treba ne samo kao poslijeratna tranzicijska zemlja, nego i kao zemlja koja tezi clanstvu u EU. Sljedeci nedostak promjena (koje to zapravo i nisu) jest da su one predlagale neizravno biranje trojice clanova Predsjednistva. Dakle, "troglavi orao", tj instituciaj predsjednika BiH koju cine po jedna Bosnjak, Hrvat i Srbin koji se tjekom mandata mijenjaju na celu drzave, i dalje bi ostala, ali bi bila dodatno zacementirana amndmanima, buduci su isti htjeli da ova tri co'eka iz naroda budu izabrana neizravnim izborima, jerbo bi ih izabirali klubovi naroda u Domu naroda, dok bi Zastupnicki dom tek tu odluku potvrdjivao. Predlozene promjene nisu usvojene glasovanjem 27. travnja. Jedan od zastupnika, glasavsi protiv predlozenih amandmana, reko je da je odbio glasovati za ovakve prijedloge bas zbog toga sto smatra da BiH treba imati jednog, izravno izabranog predsjednika, pa makar on i ne bio iz reda njegova naroda.

I jos jedna specificnost BiH ustavnih amandmana: Parlamentarna skupstina BiH, zeleci valjda biti turbo-demokraticna i transparentna, dala je priliku svim gradjanima BiH da sudjeluju u javnoj raspravi o amandmanima na Ustav. Sumnjam da je mnogo Bosanaca iskorstilo tu mogucnost. oni su ionako vec predavno prestali vjerovati da institucije njihove drzave sluze icemu osim stjecanju koristi onih koji su u njih izabrani... Ili se to meni mozda krivo cini?!?!