Kojekakve

ponedjeljak, 12.07.2021.

Kaniška Iva - II dio

Ne spadam u znalce na temu ribnjačarstva pa mi se malo čudnim učinila skoro potpuna pokrivenost tog jednog, vidljivog ribnjaka lopočima odnosno nekom plutajućom vegetacijom.
Daleko od toga da scena nije vrlo meka, poetska... ali... "živi" li to ribnjačarstvo uopće tamo?


Tamo u daljini prelijetale su neke meni neidentificirane ptice... možda su se gostili (ne baš omiljeni...) kormorani, no jedna od njih, (siva?) čaplja, strpljivo se usidrila na rubu vegetacije i čekala svoj zalogaj.


Tamo, u obližnjoj grupi zgrada, ima svega: poslovnih prostorija / ureda ribnjačarstva, skladišta / spremišta za čamce i mehanizaciju te bliskih stanova za zaposlenike... kako je to svojevremeno bio običaj... a na jednoj od fasada se dičio šaran, kao "spiritus movens" privrede koja se ondje bila osnovala.


Čak i djelić zelene površine, uređene poput nekog parka ili izletišta, kao da je "njegovo visočanstvo šarana" s polurazjapljenim ustima stavljao u prvi plan.


Indikativno je da se ondje nekoć odigravala puno živahnija društvena aktivnost, nego li se sada može naslutiti. I poprilično pompozna, a zamalo izgledom napuštena zgrada "Doma kulture" koji mi po bočnom stubištu daje naslutiti da je imao i kinodvoranu, govori o nekim zaboravljenim, drugačije motiviranim vremenima.


Ni obližnji niz klupa u odličnoj hladovini nije u boljem stanju. Ondje, "bojim se", ljudska guzica nije sjedila već desetljećima.


A tek kad se prođe mimo zapuštene i napuštene solidne zgrade nalik na nekadašnji motel, kuglanu, restoran (?)... potpuno razbijenih prozora i vrata te krova koji prijeti prokišnjavanjem... nisam se mogao oteti "davnom saznanju" da "mi" znamo koješta napraviti, ali održavati "jok"!


Kako god, srećom "nam" se rode... nekako pogotovo po Moslavini... uredno vraćaju svakog proljeća "iz Afrike". I množe se... A "domaći" im pri tome zdušno izlaze ususret gradnjom stalaka za gnijezda po stupovima... i, općenito, stavom prihvaćanja. Hvala im.


Nas su, pak, u trećem uzastopnom prolasku kroz centar sela smiješkom ispratile "domaće bake", dežurne tog popodneva u hladovini nečega što prepoznajem kao nekadašnju "garažu za otkup mlijeka" kravâ lokalnih domaćinstava...
I to je, huh, nešto što, navodno, više "u nas" ne funkcionira. Ili?!

Kaniška Iva; Moslavina - srpnja 2021.