gospon profesor
petak, 10.01.2020.
Tri stupa zena – Učenje, praksa i prosvjetljenje
Sazrijelo je vrijeme da u Sandorfu pokrenemo novu biblioteku – nazvao sam je 'Mu' (jap.: 'ne', 'ništa', 'ništavilo', 'praznina'). Namjera mi je za nju – tj. za zainteresirane čitatelje koji nisu s prljavom vodom izbacili i dijete – birati knjige koje se bave mističkom/kontemplativnom dimenzijom različitih religijskih tradicija (budističke, kršćanske, islamske, židovske...), a prva u nizu je upravo objavljena klasična studija 'Tri stupa zena – Učenje, praksa i prosvjetljenje', Philipa Kapleaua (u prijevodu Dinka Telećana), vjerojatno jedna od najboljih knjiga o zenu uopće.
Zašto ova knjiga i zašto ova biblioteka? Riječima Hustona Smitha, filozofa s MIT-a, autora predgovora: "...Zapad (se) kao civilizacija suočava s problemom življenja bez objektivno uvjerljivih apsoluta (...); suvremeni zapadnjak mora hodati po moru ništavila, bodro plutajući bez (...) sigurnih uporišta. Suočen s tom neizvjesnom zadaćom, zapadnjak čuje za ljude (...) koji stoljećima nastavaju Prazninu, osjećaju se u njoj kao kod kuće i nalaze u njoj radost. Kako je to moguće? Zapad ne shvaća, ali ništavilo za koje čuje (...) zvuči kao nešto s čime bi se mogao nagoditi".
U pogovoru će pak K.L. Kraft, stručnjak za budizam, napisati: "Iako se knjiga može čitati kao neobičan opis drugog svijeta, najplodonosniji bi se pristup sastojao u tome da je se koristi kao putokaz prema vlastitoj istinskoj bîti, prema ‘vašem licu prije rođenja vaših roditelja’. Tada ona počinje isijavati obećanje preobražavajućeg uvida. Jedna kanadska kućanica u njoj priča:
‘Jednoga proljetnog dana radila sam u vrtu kad mi se učinilo da se zrak čudno komeša, kao da se uobičajen slijed vremena otvorio u novu dimenziju (...).’
I baš je u tome čar ‘Tri stupa zena’, u tom letimičnom pogledu što ga pruža na vrata – vrata koja vode u nas same i koja prije možda nismo primijetili. Gdje god i što god bio vaš vlastiti vrt, ovo je knjiga koja može promijeniti smjer vašeg života."
Ako dakle više ne možete trpjeti bol što vam ga nanosi ona otrovna strijela o kojoj govori Buddha, i imate osjećaj da je Meister Eckhart bio u pravu kad je rekao da se teolozi mogu prepirati, ali da svi mistici ovoga svijeta govore istim jezikom, posegnut ćete za ovom i knjigama koje slijede.
(Za one pak koji zdvajaju nad (in)kompatibilnošću zena i kršćanstva, preporučam da posegnu za knjigom ‘Zen i Biblija’, japanskog isusovca i zen učitelja J. Kakichija Kadowakija, koju je objavio Teološko-filozofski institut Družbe Isusove (2012., preveo Stjepan Kušar), a u kojoj autor opisuje susret s J. Ratzingerom, budućim papom Benediktom XVI., tijekom kojega mu je potonji rekao: "Bilo bi zanimljivo kada bismo mogli usporediti ideje zena s biblijskima, ne samo u pogledu dijaloga između zena i kršćanstva, nego i u pogledu teološke razmjene između Istoka i Zapada." O dijalogu se, dakle, radi.)
