gospon profesor
srijeda, 25.05.2011.
Sveta zemlja 2017.
Show must go on...
Ne nađe li se rješenje koje će prihvatiti većina iz oba naroda, bojim se da bi jedan od mogućih scenarija mogao biti nalik onome iz romana Zbogom, Jeruzaleme (HENA COM, 2011.), francuske novinarke Alexandre Schwartzbrod, koja je tijekom trogodišnjeg boravka u Jeruzalemu pisala članke za Liberation. Za taj "geopolitički triler" dobila je 2010. Grand Prix de Litterature policiere. Roman je to s nekoliko isprepletenih narativnih linija, pisan stilom, što bi se reklo, aerodromske literature: autorica ne ide za tim da uđe u dublje povijesno-religijsko-filozofske analize sukoba u Svetoj zemlji; namjera joj je – a to joj i uspijeva – navesti nas da gutamo stranicu za stranicom. Dakako, izvrsno je upućena u stanje na terenu i u globalne igre svjetskih centara moći koje onda, kombinirajući faction i fiction, projicira na blisku budućnost: godinu 2017.
Ukratko, u Meki tijekom hodočašća izbija epidemija kuge; muslimanski vjernici optužuje Židove da su je oni izazvali ne bi li zatrli Arape. U Jeruzalemu pratimo predizbornu kampanju za gradonačelnika: favorit je ruski poslovni čovjek židovskih korijena koji je zapravo notorni mafijaš povezan s izraelskim premijerom, ekstremnim desničarom. Njihov je plan jednom zauvijek riješiti se Palestinaca, a bijes koji je zahvatio arapsko pučanstvo zbog glasina o izazivanju zaraze idealna im je prilika da to i učine. Pratimo naizmjence događaje u Meki gdje se liječnici očajnički bore da zaustave bolest, reakcije u Washingtonu (spominju se i još živući političari), novopečenog glavnog tajnika UN-a, pokušaje izraelskog predsjednika, dobitnika Nobelove nagrade za mir, da urazumi premijera i spriječi katastrofu, tu je i romansa vlasnice knjižare iz Istanbula i izraelskog policajca arapske nacionalnosti... Odnosi moći 2017. promijenili su se: arapski poslovni ljudi toliko su financijski moćni da mogu ucjenjivati zapadne vlade koje onda okreću leđa Izraelu. Prizori kojima roman obiluje poznati su nam s malih ekrana, ali su potencirani i do kraja lišeni optimizma: gnjev koji se taložio desetljećima na obje strane nezadrživo je eksplodirao. Zadnji pokušaj Glavnog tajnika i izraelskog predsjednika da zaustave apokalipsu završava ubojstvom potonjega: u njega puca fanatični mladi sunarodnjak. Autorica na kraju ne nudi happy-end; poruka je jasna: nastavi li se bliskoistočni sukob "rješavati" kao do sada, njezina bi se fikcija mogla ostvariti.