Danas dva posta objavljena 6. i 7. studenoga prošle godine. Neki će ih se sjetiti, ali mnogi ih nisu pročitali. Oba su, što reći, i dalje aktualna. Zato ih i objavljujem ponovno.
Stupovi društva
Natječaj za učitelje objavljen u Narodnim novinama br. 231 od 3. listopada 1858.
Kod trivijalne učione u Viškovcih, u kotaru djakovačkom, županiji osiečkoj, izpražnjeno je mjesto učitelja, s kojim su sliedeći dohoci skopčani, kao: bezplatni stan sa vertom, 100 fr. sr. u gotovom novcu, 30 mierovah žita, 15 centih siena i 6 hv dervah za ogriev. Molitelji imaju svoje molbenice vlastoručno sastavljene i dokazimi o dobi, sposobnosti i vremenu službovanja svoga, najdulje do 15. studenoga t.g. školskom kotarskom nadzorniku i župniku djakovačkom Antunu Zviršitzu podnijeti.
Ah, dobra stara vremena, kad se znalo tko su pravi stupovi društva: gospon profesor, gospon doktor i gospon župnik (& kotarski nadzornik u jednoj osobi)! Današnji natječaji mahom nude tek posao, „dinamičnu radnu sredinu“, „mladi tim“, navodno „stimulativna primanja“ (ovo zadnje ne vrijedi za školske natječaje!) i… to je to, manje-više. A nekad? Hehej, a nekad?! Moj ti gospodine! Bezplatni stan sa vertom. Sa vertom, ti bokca! (I mladu kumicu koja će ga obrađivati, nebuju valjda gospon profesor, budibokznjimi…) Dalje, odmah 100 srebrnih forinti u kešu! Na ruke, moj ti gospodine! Uz to, žito da ti ona ista kumica peče svaki dan cijele školske godine bieli krušac; zatim sijeno (hm, sijeno?)… Pa sijeno valjda za kravicu koju ti iznajme uz stan, da gospon profesor imaju sira, putra, vrhnja, mleka… jajca se podrazumijevaju, krumpir raste na vrtu, purice i odojci redovito pristižu od zahvalnih seljaka koji u tebi vide gospona, gospona i prepoštovanoga gospona profesora, lučonošu i prosvjetitelja, koji je iz grada došel da njihov Bikovski vrh, Batinu Levu i Batinu Desnu prosvetli i naobrazi… Obzirom na to da u našemu kraju snijeg napada do riti, 6 hvati drva je spremno u drvarnici, da stan gospona profesora bude topli istom kakti Župni dvor.
Pa da ne budeš K und K nostalgičan...
Nihil novum sub sole
Vijest iz Narodnih novina br. 250 od 2. studenoga 1858.
U pražkim novinama piše da se u Babini deržao dne 21. listopada javni izpit u gospodarskoj školi, i da su pokazali djaci svoju izversnost u svim predmetima koji zasiecaju u gospodarstvo. Bog daj, da se otvori čim skorie i naša gospodarska učiona u Križevcima. Ako je ikojem narodu, to je zacielo nama najviše trieba, da dobijemo dobrih gospodarskih učionah. Kako puk naš svoju zemlju obradjiva i kako gospodari, to je žalibože svakomu od nas poznato.
Da poznato! Stotinu i pedeset godina nakon što je objavljena ova vijest, uvozimo, među ostalim, i slamu, krušne mrvice, čačkalice i, premda i kod nas izvrsno uspijeva, češnjak (za 2,7 milijuna ne kuna nego do-la-ra). Prema poznatim statističkim podacima, početkom devedesetih, u trgovini sa svijetom, Hrvatske je bilježila 16 milijuna dolara suficita kad je u pitanju izvoz i uvoz poljoprivrednih proizvoda. Početkom dvijetisućitih, dogurali smo do deficita od gotovo pola milijarde dolara godišnje.
U čemu ne oskudijevamo? U vinu, pšenici, kukuruzu, jajima i piletini. S v e ostalo što proizvedemo na s v i m obrađenim površinama ne zadovoljava naše potrebe; moramo uvoziti (između ostalog i iz Češke;).
I tipičan – ne i jedini – hrvatski paradoks: Hrvatska ima prerađivačke kapacitete u uljarama i šećeranama dovoljne ne samo za domaće potrebe, već i za izvoz. Problem je u tome što seljaci ne žele sijati šećernu repu i suncokret jer otkupna cijena koju im nude šećerane i uljare ne može pokriti troškove proizvodnje i ne osigurava nikakvu zaradu.
I tako dalje, i tome slično. Jasno je da nam trieba više dobrih gospodarskih učionah. I bolje plaćenih profesorah koji će u njima pomladak puka našega poučavati kako da bolje izkoristi zemlju koju je od predakah nasliedio, koji će ga poučavati kako da bude svoj.
Biti svoj znači biti samostalan. Zreo. Samosvojan. Samodostatan. I kao takav ulaziti u ravnopravne odnose s drugim, isto takvim zrelim, samosvojnim, samodostatnim…
Hoćemo li to stići postati prije ulaska – bude li ga – u novu nadnacionalnu zajednicu?
| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery