gospon profesor
utorak, 08.09.2009.
Profesor Morpheus
Umjesto da vam opisujem kako sam se osjećao prvog radnog dana u školi, objavljujem ponovno jedan iz the best of serije postova. Ovaj je također završio na naslovnici, a dobio je i respektabilnih četrdeset komentara... Objavljen je 11. studenoga prošle godine.
Gospon Morpheus
Prolog
Morpheus: The Matrix is everywhere. It is all around us, even now in this very room. You can see it when you look out your window or when you turn on your television. You can feel it when you go to work, when you go to church, when you pay your taxes. It is the world that has been pulled over your eyes to blind you from the truth.
Danas sam krenuo djeci ogaditi reklame.
Klincima, u prvom razredu. Što ranije, to bolje. (Morpheus: Time is always against us.) Kako sad to, reklame? Pa tako, lijepo. Škola bi – premda me tome nitko tijekom studija nije poučio – trebala biti mjesto gdje će djeca naučiti nešto i o životu, ne samo o tvorbi glagolskog priloga prošlog i o biografiji Rikarda Jorgovanića Fliedera. Duboko sam u to uvjeren, to je, eto, jedna od mojih brojnih ekscentričnosti. Pazite, za važne stvari uvijek se može, štoviše, mora naći vremena. A imunizirati djecu na perfidni utjecaj reklama, učiniti ih što je moguće otpornijima na ispiranje mozga, ima li danas, u doba reklamokracije, svetije dužnosti od te?
Prvo ispitam koliko su već zaraženi. Obično turobno zaključim da ih Matrica već uvelike drži pod kontrolom. I onda, u Morpheusovoj maniri (Remember, all I'm offering is the truth, nothing more...), krenem s pitanjima. (Sjednem usred razreda, to im je cool.) »Jeste li slobodni? Što znači biti slobodan? Želite li stvarno znati istinu? Želite li znati što je Matrica?« (Dobro, to ih ne pitam, malo sam se zanio…) Krenem, dakle, danas s pitanjem koja ih se reklama u posljednje vrijeme naročito dojmila. I odmah, pun pogodak! Vilim, dugokosi dječak u klupi pored prozora, spomene najnoviju reklamu za bežični pristup internetu, ukratko je prepriča, vidim, nije mu jasna dublja, tj. skrivena poruka. Naravno da nije, zato je u školi da nauči! Pitam razred jesu li svjesni da reklame nikad ne prodaju samo proizvod koji reklamiraju? Nikad čuli. Da, osim proizvoda, „prodaju“ i određeni svjetonazor, način razmišljanja, ideologiju…? Nije im jasno. Pa dobro, hajde da vidimo o čemu se radi u toj reklami. »Internet ti daje slobodu!« trči pred rudu Đuro. »Daaa?« pravim se nevježa. »Kako to?« »Pa tako«, veselo će Đuro. »Policajac zove Tonyja (malo mi se zgrči želudac od familijarnog tona kojim dječak izgovori ime besprizornog lika iz niza reklama…) da izađe iz ćelije, a on neće jer mu internet daje slobodu!« »Eee, vidiš, Đuro, istina je upravo obrnuta«, kontriram mu na opće iznenađenje. I onda im ukratko objasnim kako se upravo u toj reklami besramno razgolićuje sama bit našega doba, sama bit Matrice. Njezini kreatori toliko su se osilili, toliko su sigurni da nas drže u šaci, da nam se ovom reklamom otvoreno rugaju. »Evo na što smo vas sveli: možete slobodno izaći iz zatvora, ali postali ste toliko neslobodni da vam je draža lažna, virtualna sloboda od one stvarne. Smatramo vas toliko blesavima da vam se usudimo rugati s milijuna tv prijamnika, s tisuća jumbo plakata, iz svih novina, jer toliko smo vam isprali mozak da ništa nećete shvatiti!« »Što mislite«, pitam dalje, »što to Tony gleda na internetu?« »Pornografiju!« spremno će djeca. (Nemojte mi se sad pred ekranima iščuđavati, da kako znaju, balavci… Kako ne bi znali kad je pornografija među mladima mainstream.) I zaista, na poklopcu Tonyjevog (eto, već je jedan od nas) laptopa je „diskretno“ zalijepljena fotografija žene u zavodničkoj pozi, a izraz, akhm, Tonyjevog lica je neka kombinacija izraza lica seoskog idiota, patološkog erotomana kojemu nad golom sisom cure sline i višestruko osuđivanog silovatelja-recidivista. »Da«, složim se, »po svoj prilici gleda pornografiju«, primijetim bez emocija. Dakle, ključ visi iz brave, vrata su odškrinuta, ali Tony je… slobodan (ostati u zatvoru)? »Ha? Mislite li da je zaista slobodan?« Gledaju me kao Neo Morpheusa neposredno prije no što će uzeti pilulu. To je kritičan trenutak. Lome se, Matrica ih drži, ali svjetlo istine je snažno!, rastjeruje mrak i maglu iz njihovih načetih duša… I onda, nečiji par očiju počne svjetlucati shvaćanjem, i to se polako širi razredom… Veličanstven trenutak, jedan od onih zbog kojih podnosite višegodišnju torturu robova Matrice. Trenutak osvješćivanja, buđenja… Dalje sve ide lako. Reklama za Labello je reklama kontra autoriteta (znate onu, zbor djevojaka koje, na užas učiteljice pjevanja, zadignu suknje i iz podvezica vade Labello, bacaju note u zrak, scena se pretvara u disco podij…), reklame za automobile koje obećavaju slobodu (frajer se vozi po pustinji) notorna su laž (jer će kupac/vozač satima militi po zakrčenim gradskim ulicama), obećavaju prestiž (a uvale te u kredite) i osjećaj moći (Imaš mali pimpek? Kupi veeeliki auto!), reklame za pivo su promocija alkoholiziranja kao društveno poželjnog (ne samo prihvatljivog) ponašanja, reklame za kozmetiku žele nam ogaditi starost i stare ljude… Do tada klinci već SVE kopčaju, primjeri pljušte sa svih strana… Zaključujemo da je (čistunci, drš’te se!) malo prljavštine ok, dobro je za naš imunološki sustav… Sat završava s osjećajem da smo… živi.
Epilog
Morpheus: The Matrix is a system, Neo. That system is our enemy. But when you're inside, you look around. What do you see. Business men, teachers (sic!, g.p.), lawyers, carpenters. The very minds of the people we are trying to save…
