gospon profesor
četvrtak, 28.05.2009.
Fahrenheit 451 (Serbian remake)
Do prije nekoliko dana nisam znao da u Srbiji živi gospon Tomislav Marković, o kojemu sam pročitao da je rođen 1976. u Belosavcima kod Mladenovca, i da piše aforizme i pjesme te „multižanrovske satirične tekstove“. Također je urednik „kulturno-propagandnog kompleta“ Beton, a živi u Beogradu.
Dakle, do prije nekoliko dana nisam znao da postoji, niste ni vi, a sada ću podijeliti s vama jednu njegovu satiričnu pjesmu kojom je pokušao ljude oko sebe, dakle SRBE, osvijestiti da su njihovi sunarodnjaci svojedobno spalili sarajevsku Vijećnicu u kojoj su bile pohranjene tisuće knjiga, nešto poput naše NSK.
Tomislav Marković
FAHRENHEIT 451 (SERBIAN REMAKE)
(Anonimni srpski dobrovoljac iz okoline
Sarajeva, iz zbirke Treba li spaliti Kiša?,
ciklus Zbogom, obavezna lektiro)
Palim danju, palim noću,
Palim, brale, šta god hoću;
Palim barok i modernu,
Razne izme, postmodernu,
Palim Džojsa, palim Džejmsa,
Ruževiča, Servantesa,
Palim Brodskog, Sen-Džon Persa,
Hajdegera i Jaspersa.
Palim Lorku i Borhesa,
I Remboa i Markesa,
Palim Kafku i Voltera,
I Hašeka i Bodlera.
Palim Vajlda, palim Prusta,
U pederska ih jebem usta,
I Joneska i Beketa,
Jer mi apsurd mlogo smeta.
I Andriće i Pekiće
Gore knjige kao kuće!
Gori Ji đing, Zaratustra,
Gore Vede, Kamasutra,
Sveto pismo, Koran, Talmud,
Gore Hristos i Muhamed,
Gore Buda i Jehova,
Pomiri ih vatra ova.
Palim tuđe, palim naše,
Palim Rašu i ustaše,
Aralicu i Ćosića,
Bećkovića, Brozovića.
Jin i jang nek’ jedno budu
Kad u vatru padnu ludu.
Što ljubavni plam sastavi,
Nek’ pepeo ne rastavi.
Pisci plamte, ja uživam,
O svetu bez knjiga snivam,
Bez Kvržice, popa Ćire,
Gutenberga i lektire.
Knjige guta samo blesa,
Srpski junak ždere mesa,
Sarme, luka i pihtija,
Njemu papir ič ne prija!
Šta će knjiga na mom stolu?
Tu je mesto vrućem volu,
Režnjevima slaninice
I poliću mučenice.
Palim danju, palim noću,
Palim, brale, što god hoću;
A što hoću, to i mogu,
Samo jedno još ne mogu
Da poletim sa zemljice,
Penetriram kroz zvezdice,
Dveri Božje da razvalim,
Da života knjigu spalim.
Dosijea kad sva zbrišem
Knjigu smrti da napišem:
Nema svetla, nesta tmine
Sve je ružan san prašine.
