Zrno gorušicino
27.02.2007., utorak
|
Jučer i danas sam se s osmašima "igrala" širenja vjere. Obrađivali smo II. Vatikanski sabor i potaknuti zaključcima kako vjeru treba širiti suvremenim sredstvima napamet mi pala ideja (hvala Duhu Svetomu!) da sam osmislimo propagandne letke da bi zainteresirali ljude da se obrate... Na polovini A4 formata svatko je trebao nacrtati i napisati svoju "reklamu". Dakle... radovi su prekrasni!!! Neki imaju samo slikovnu poruku, neki samo pisanu, a najviše je onih s oboje... Izložili smo ih na pano uokvirivši ih šarenilom kojekakvih reklama koje pronalazimo u poštanskim sandučićima. Reče jaden učenik: Naše su reklame tako otmjene Pao je i dogovor da ćemo ih nakon skidanja s panoa iskopirati i podijeliti po školi, kako bi ostale učenike podsjetili da je korizma... Bilo je čak i prijedloga da se po parkiranim autima ostave zataknute za brisače ... Bog ih blagoslovio s idejama!!! **** Ti od mene očekuješ mnogo: da budem slobodan unatoč svim nagonima. Da budem beskrajnih vidika unatoč prostoru i vremenu. Da se otrgnem od svijeta unatoč navezanosti za svoje osjećaje. Tvoja očekivanja u meni bude snage koje nikada nisam naslućivao. Ti u mene polažeš nadu i odgajaš me da vjerujem u sebe. |
25.02.2007., nedjelja
Blagoslovljena vam korizmena nedjelja... Ovih dana se skoro niti ne skidam s interneta- nadoknađujem vrijeme bez telefona ![]() Tako naiđoh i na natječaj, pa na nagovor moje uže obitelji prijavih se. Iako mislim da nemam neke šanse, ali ni nije mi do pobjede- važno je sudjelovati... Nadam se da ćete mi se pridružiti (neki su bili i brži pa sam se ja pridružila njima ).Po malo mi otužno kod kuće: Debeli Princ u Rijeci od jučer- igraju utakmicu, Princeza s upalom sinusa uglavnom leži (to mi je najčudnije-što miruje), nedjeljni ručak se krčka... Zapravo bi trebalo biti dobro, no dovoljno ste me upoznali da možete shvatiti da kad se nešto ne događa- to mi je jaaaako čudno Nadam se samo da to nije neko zatišje pred buru!? No kažu stari: Čovjek snuje- a Bog određuje! Pa zato- neka mi bude po riječi Tvojoj.**** U New Yorku je nedavno otvoren dućan u kojemu žene mogu izabrati i kupiti supruga. Na ulazu su izložene "upute za upotrebu"; - Možete posjetiti dućan SAMO jedanput - Postoji 6 katova i karakteristike muškaraca se poboljšavaju što se više penjete - Možete izabrati bilo kojeg muškarca na katu na kojem se nalazite, ili se popeti na sljedeći. - Ne možete se vratiti na kat ispod. Jedna žena odluci posjetiti dućan i naći partnera. Na vratima prvog kata piše: Ovi muškarci imaju posao. I žena se odluci popeti na sljedeći kat Na vratima drugog kata piše: Ovi muškarci imaju posao i vole djecu. I žena se odluci popeti na sljedeći kat Na vratima trećeg kata piše: Ovi muškarci imaju posao, vole djecu i nevjerojatno su zgodni. Wow, pomisli žena, ali osjeća da se mora još popeti Na vratima četvrtog kata piše: Ovi muškarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni i pomažu u kućnim poslovima. Nevjerojatno, pomisli žena, teško se mogu oduprijeti da ne uđem, ali nešto je tjera i ode na sljedeći kat. Na vratima petog kata piše: Ovi muškarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni, pomažu u kućnim poslovima i vrlo su romantični. Žena odluci da uđe, al je u zadnji čas nešto spriječi, i na kraju ode ipak na šesti kat. Na vratima šestog kata piše: Posjetiteljica ste br. 31.456.012. Na ovom katu nema muškaraca, ovaj kat postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguće zadovoljiti jednu ženu. Hvala vam sto ste posjetili nas dućan. |
21.02.2007., srijeda
|
Opet me nije bilo jedno vrijeme, ali to nije čudno za mene. Stvari se uvijek zakompliciraju koliko god mi htjeli mirnu svakodnevicu. Tako sam željela da dani teku ustaljenim tijekom, a onda PAF! Nakon 4 dana intezivne njege na Izvor otputova moj jedini ujak- mamin mlađi brat. Čovjek kojeg znam od kada i sebe, draga osoba za koju sam uvijek čuvala slance za rođendane i s kojim sam rado pri susretima pila pivo... Ispratismo njegovo tijelo (kaže moj Debeli Princ: odijelo za dušu!) u kišni dan, blatni sudjelovali na zadušnici i u nadi susreta u Vječnosti ostade velika praznina... U tijeku toga tužnoga tjedna htjdoh obaviti jedan od 101 poziva koje sam trebala no limeni glas me obavijesti da mi je telefon isključen Dva dana trebalo je da shvatim da sam totalno fulala račune i da sam preskočila jedan mjesec... I danas, napokon, otvorih ponovno ovaj prozor u svijet...Bogu hvala! Nađoh kod Triptih da mi je domaći uradak objasniti zašto sam blogu dala ime Zrno gorušice, pa poslušno obavljam zadatak: Otvarajući blog (kako već napisah, na nagovor dragog mi prijatelja svećenika( hvala mladiću :) ) razmišljala sam kako sam u svemu tome blogerskom svijetu sitna sa znanjem (a ni u prirodi nisam baš ogromna-samo glasna) baš kao sitno zrnce... Tada mi na pamet pade zrno gorušice kojeg se inače sjetim kada se osjećam kao farizej koji se lupa u prsa hvaleći se svojom vjerom, a i tada sam svjesna da moja vjera nije ni kao zrno gorušice... Tako se odlučih, za trajni podsjetnik staviti ovo ime kako bi me podsjetilo koliko je moja vjera mala... Nedugo nakon otvaranja bloga na sastanku vjeroučitelja dobila sam na poklon kartončić na kojemu je zalijepljeno pravo zrno gorušice i napisan citat iz prispodobe (ovaj moj s bloga)... Nosim ga stalno u novčaniku... Još jedan podsjetnik... **** Tuga gleda unatrag, briga gleda oko sebe, a vjera gleda gore. |
11.02.2007., nedjelja
|
Evo- stiže izvješće s projekta! Jednom rečenicom: Sve za 5!! Ne znam koji bi dio pohvalila više- u župi ili u školi. Župnik je bio super, ubacivao je humor, praktično pokazivao i objašnjavao, obukao nekoliko njih u ministrantsko, dirigirao kada smo uz orgulje pjevali, a vrhunac te posjete župi je bio kada smo saznali, pred kraj - da mu je rođendan i pjevali mu rođendansku pjesmu. U školi su nastali prekrasni radovi kaleža u tušu i vodenima, a i vitraja u masnim bojama. Na kraju smo svi pjevali uz lupkanje štapića i triangla... Moji učenici pitali kada ćemo opet. Zaista, bilo je obogačujuće. Djeca su se izmiješala, jedino su bila malo "mrtva" kod komunikacije- dan je bio težak i oblačan. Ja sam još popodne odradila svojih 4 sata, a kada sam došla kući shvatila sam kako sam taj dan prehodala oko 20 km. Tada sam si priuštila bogatu vruću kupku u kadi, s veeeeeeeelikom pjenom i čašom kuhanog vina. Odmori se- zaslužila si- bio je moj moto tada. Sada još ostaje izrada prezentacije i priprema rada u Zagrebu- što je lako nakon ovoga. **** KAKO ŽIVJETI SIGURNIJE... 1. U bolnicama se događa 32-33% smrti. Izbjegavajte bolnice iznad svega. 2. U automobilu se dogodi čak 20% tragičnih nesreća, stoga izbjegavajte automobile. 3. U kući se dogodi 17% nesreća - ne ostajte previše u kući. 4. Pješacima se dogodi 14% tragičnih nesreća - izbjegavajte hodanje ulicama i pločnicima. 5. Izbjegavajte putovanja avionom, željeznicom ili brodom jer se u ovim prometalima događa 16% od svih nesreća. Kako se u crkvi događa tek 0,001% smrtnih slučajeva, a i oni su obično povezani s nekim prijašnjim zdravstvenim problemima, logika nam nalaže da je najsigurnije mjesto na svijetu crkva. Biblijsko proučavanje je također sigurno. Postotak smrti tijekom biblijskog proučavanja je još manji. ZBOG SIGURNOSTI - Idite u crkvu i čitajte svoju Bibliju. TO VAM MOŽE SAČUVATI ŽIVOT! |
05.02.2007., ponedjeljak
|
Danas je bio radni dan nakon preležanog temperaturnog vikenda. Bogu hvala da sam izdržala bez većeg napora- čak dapače- proletjelo vrijeme. Imali smo i sastanak u jednoj od gradskih župa- a o čemu- slijedi priča: Još u hrpi predbožićnih obveza, kroz koje ste me podržavali, navela sam radionicu za vjeroučitelje koju sam uspješno odradila... E, na toj radionici uočila je predstavnica Nacionalnog Katehetskog ureda, kolegicu i mene kao uspješne i službeno nas pozvala da početkom ožujka također održimo radionicu, ali za vjeroučitelje koji rade s djecom s posebnim potrebama. Prihvatile smo i raspodjelile se- Jedna će imati pregled integriranog dana (ista tema- više predmeta), a jedna (što sam ja odabrala) - suvremene metode rada! Iz svega toga izrodila se ideja da te "moje" suvremene metode iskoristimo u "njenom" integriranom danu! Nakon dogovora s vjeroučiteljicom iz škole djece s posebnim potrebama napravile smo pravu revoluciju! Cijela škola o kojoj se radi mora mijenjati raspored, učiteljice i učenici oduševljeni, a u sve je i "uvučena" lokalna zajednica- župa i župnik. Zapravo, dosjetile smo se teme iz plana i programa za 6. r. Liturgijski prostor, ruho, posuđe i knjige i sve ukomponirale u terensku nastavu u župi. Još će biti uključeno i 10-tak učenika iz redovne škole. Kada sam upitala moje "odabrane" tko ne želi sudjelovati- iznenadih se što su zapravo svi bili oduševljeni idejom. Tako danas bio sastanak do u detalja sa župnikom i nastavnicima koji u projektu sudjeluju. Ne mogu ne izraziti svoje zadovoljstvo što su svi otvoreni za sve ideje. Stvari zaista teku glatko- Duh Sveti sigurno ima svoj udio... No, htjedoh reći kako sam s obzirom na to da dvije trećine djece manjka zbog gripe iz škole danas odlučih vidjeti kako četvrti razredi "dišu" po pitanju odnosa prema onima koji su u posebnim potrebama. Imam nekoliko primjeraka "Bontončića"- kako se ponašati prema djeci s posebnim potrebama i podijelih ih na 5 skupina (iako je s obzirom na broj djece to bio uglavnom rad u paru) i dala im zadatke tipa: koja bi ti pravila nadodao Bontončiću; zašto bolesni i oni koji pate trebaju Boga; Kako bi djeci i odraslima mi pokazali da su oni s posebnim potrebama također ljudi i slično. Priznajem, ostadoh zatečena odgovorima. Najviše me dirnulo što su nadodali pravila koja se odnose na djecu koja nose gips (zapravo njih se uglavnom nigdje ne spominje), a i razlozi da Bog treba takvima jer im ponekad samo On može pomoći, te kako treba organizirati prosvjednu povorku kroz grad da se osvjesti narod da i ljudi s posebnim potrebama žive među nama... Zaista su me naježili svojim odgovorima... *** Ovo smo izmolili na kraju sata : MOLITVA ZA INVALIDE Majka Terezija Djevice Marijo, Majko naša , danas ti upravljam svoju molitvu za invalide. Brini se za njih kako može samo majka za svoju djecu. Daj im snage za dan i strpljenje za noć i molim te da svi mi hrabro prihvaćamo u našem životu sve ono što nam se ne sviđa. Marijo, daj nam radost i mir i učini da budemo milosrdni jedni prema drugima kao što si ti milosrda prema nama. Amen. |
04.02.2007., nedjelja
|
Eh, Bogu hvala, stigla ja ponovno!!!! Nakon 101 poziva napokon se izborih da mi vrate moj laptop koji radi! Čitala sam ja vaše komentare, ali iz škole, gdje se nisam željela logirati zbog toga što i učenici imaju pristup tom računalu- pa da njima ostanem anonimna... Za povratak vam ostavljam moj memekoji sam ostala dužna (a to nikako ne volim), iako po vašim blogovima vidim da vas je to prošlo, no obećanje je obećanje... Dakle, 5 stvari koje o meni niste znali (iako možda neki i jesu): 1. Da pustim kosu bez bojenja bila bih potpuno sijeda. 2. Jako sam sitna, no vrlo glasna (kad me se ne vidi- neka me se bar čuje )3. Imam faze kada imam jaaaaako duge nokte, no i faze kada grickam nokte (što me tada izluđuje, pa zbog toga još više grickam) 4. Kuhati sam naučila tek u braku (moja mama mi je rekla da se nikada niti neću udati jer ne znam kuhati), a moj prvi ručak zaručniku (jadan!) ispao je juha na štednjaku iskipjela i zagorene pečene lignje (dok sada cijela moja obitelj nigdje ne voli jesti nego kući) 5. S 30 god. sam položila vozački i to nisam niti željela (uopće me nije privlačilo), već mi je sestra za rođendan uplatila, a kad sam položila shvatila sam da obožavam biti za volanom. ŠTO SE INTERNETA TIĆE: 1. Korištenje e-maila mi je stvarno veliko otkriće i zadovoljstvo. Dnevno primim i pošaljem oko 10-tak. 2. Za otvaranje bloga se nisam dala puno nagovarati. Velečasni koji je na seminaru imao laptop pokazao mi je svoj blog i rekao po nešto- čim sam došla nazad do svog kompa uplovila sam u blogerske vode i smatram to predivnim iskustvom. 3. Žalim što ne znam kreirati i dizajnirati web stranice, to mi je velika želja... Iako uređujem Nauk na Katolicima na internetu, to je samo unošenje teksta i slika u obrazac... 4. Forumi- svratim na KNI-u ponekad na Forum, no za ovu vrstu rasprave baš nemam previše vremena... 5. Ankete i testovi- riješim tek poneku anketu koju mi pošalju s portala Moj posao ili Puls, ali ništa drugo. Ne znam jeste li se iznenadili ili ne, jesam li ostvarila zadatak, ali, mislim da sam na blogu zaista JA, prirodna i iskrena. Moram priznati da mi je bilo teško smisliti onih 5 prvih stvari, jer pišem uvijek postove onako kako je, pa sam veliku većinu o sebi otkrila... Ovaj vikend se borim s gripom, temperaturom i boleštinama koje su učenike u razredu smanjili na 10-tak, a i učitelje... Nadam se sada redovitom javljanju. Pusa svima. *** STUDENT: Mlada a punoljetna, dakle kontroverzna osoba kojoj je receno da ce uspjeti u zivotu ako bude ucila. Kako u to ne vjeruje, trudi se da sto manje uci a sto vise uspije. STUDENTICA: Isto kao student samo mnogo ljepse, pogotovo u ljetnom semestru. ASISTENT-PRIPRAVNIK: Dezorijentisana mlada osoba sa izrazenim mazohistickim sklonostima. Ne zeli otici iz grada i zato sebe podvrgava mukama. Ocekuje sazaljenje od visih instanci sto ovima ne pada na pamet. ASISTENT S MAGISTRATUROM: Lici na sediranog asistenta pripravnika. Ispoljava sklonosti ka alkoholu i laksim drogama. cesto nalazi zajednicki jezik sa studentima. ASISTENT S DOKTORATOM: Zrela do umjereno uvela osoba visokog obrazovanja a niske inteligencije. Nestrpljivo se gura u sljedecu kategoriju, a ne zna sta je tamo ceka. Veoma izdrzljiv. DOCENT: Mitsko bice - niti je covek niti profesor. Osoba koja pristaje da za manje novca radi dva puta vise od profesora uglavnom zbog toga sto nista drugo ne moze. Suvise je star za emigraciju. Voli studente i rado ih obara. VANREDNI PROFESOR: Prilicno redovna pojava umanjenih fizickih sposobnosti. Voli kontakte sa studentima i rado ih se sjeca. Pocinje gomilati novac i moralno je najmanje stabilan. REDOVNI PROFESOR: Materijalno stabilna osoba najviseg univerzitetskog ranga. Govori nekoliko stranih jezika koje nikad nije cuo, sto dokazuje da sve zna. Pise knjige koje su zastarjele deset godina i ponosi se njima. Nema kontakta sa studentima osim prividnih. PRODEKAN: Lice iz posljedne ili pretposljedne kategorije koje se uspavljuje nabrajanjem imena predhodnih dekana. zeli nesto promjeniti, ali ne zna sta ni kako, tako da prolazi neopazeno. DEKAN: Najvisi sveucilisni cinovnik odgovaran za nerad svih predhodnih kategorija i njihov suzivot. |

Blagoslovljena vam korizmena nedjelja... 
).
Nadam se samo da to nije neko zatišje pred buru!? No kažu stari: Čovjek snuje- a Bog određuje! Pa zato- neka mi bude po riječi Tvojoj.
Dva dana trebalo je da shvatim da sam totalno fulala račune i da sam preskočila jedan mjesec... I danas, napokon, otvorih ponovno ovaj prozor u svijet...
)