Zrno gorušicino
05.02.2007., ponedjeljak
|
Danas je bio radni dan nakon preležanog temperaturnog vikenda. Bogu hvala da sam izdržala bez većeg napora- čak dapače- proletjelo vrijeme. Imali smo i sastanak u jednoj od gradskih župa- a o čemu- slijedi priča: Još u hrpi predbožićnih obveza, kroz koje ste me podržavali, navela sam radionicu za vjeroučitelje koju sam uspješno odradila... E, na toj radionici uočila je predstavnica Nacionalnog Katehetskog ureda, kolegicu i mene kao uspješne i službeno nas pozvala da početkom ožujka također održimo radionicu, ali za vjeroučitelje koji rade s djecom s posebnim potrebama. Prihvatile smo i raspodjelile se- Jedna će imati pregled integriranog dana (ista tema- više predmeta), a jedna (što sam ja odabrala) - suvremene metode rada! Iz svega toga izrodila se ideja da te "moje" suvremene metode iskoristimo u "njenom" integriranom danu! Nakon dogovora s vjeroučiteljicom iz škole djece s posebnim potrebama napravile smo pravu revoluciju! Cijela škola o kojoj se radi mora mijenjati raspored, učiteljice i učenici oduševljeni, a u sve je i "uvučena" lokalna zajednica- župa i župnik. Zapravo, dosjetile smo se teme iz plana i programa za 6. r. Liturgijski prostor, ruho, posuđe i knjige i sve ukomponirale u terensku nastavu u župi. Još će biti uključeno i 10-tak učenika iz redovne škole. Kada sam upitala moje "odabrane" tko ne želi sudjelovati- iznenadih se što su zapravo svi bili oduševljeni idejom. Tako danas bio sastanak do u detalja sa župnikom i nastavnicima koji u projektu sudjeluju. Ne mogu ne izraziti svoje zadovoljstvo što su svi otvoreni za sve ideje. Stvari zaista teku glatko- Duh Sveti sigurno ima svoj udio... No, htjedoh reći kako sam s obzirom na to da dvije trećine djece manjka zbog gripe iz škole danas odlučih vidjeti kako četvrti razredi "dišu" po pitanju odnosa prema onima koji su u posebnim potrebama. Imam nekoliko primjeraka "Bontončića"- kako se ponašati prema djeci s posebnim potrebama i podijelih ih na 5 skupina (iako je s obzirom na broj djece to bio uglavnom rad u paru) i dala im zadatke tipa: koja bi ti pravila nadodao Bontončiću; zašto bolesni i oni koji pate trebaju Boga; Kako bi djeci i odraslima mi pokazali da su oni s posebnim potrebama također ljudi i slično. Priznajem, ostadoh zatečena odgovorima. Najviše me dirnulo što su nadodali pravila koja se odnose na djecu koja nose gips (zapravo njih se uglavnom nigdje ne spominje), a i razlozi da Bog treba takvima jer im ponekad samo On može pomoći, te kako treba organizirati prosvjednu povorku kroz grad da se osvjesti narod da i ljudi s posebnim potrebama žive među nama... Zaista su me naježili svojim odgovorima... *** Ovo smo izmolili na kraju sata : MOLITVA ZA INVALIDE Majka Terezija Djevice Marijo, Majko naša , danas ti upravljam svoju molitvu za invalide. Brini se za njih kako može samo majka za svoju djecu. Daj im snage za dan i strpljenje za noć i molim te da svi mi hrabro prihvaćamo u našem životu sve ono što nam se ne sviđa. Marijo, daj nam radost i mir i učini da budemo milosrdni jedni prema drugima kao što si ti milosrda prema nama. Amen. |
